Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je svečano misno slavlje proslave blagdana sv. Petra i Pavla u subotu 29. lipnja u crkvi sv. Petra u Zagrebu. Na misnom slavlju koncelebrirali su, uz župnika domaćina preč. Josipa Golubića, o. Stipo Balatinac, fra Ante Bešlić, vlč. Danijel Dukić, vlč. Ivan Filipčić, vlč. Ivan Lastovčić, prof. Nenad Malović, prof. Tonči Matulić, vlč. Andrija Miličević, vlč. Martin Palić, vlč. Tomislav Petranović i p. Tomislav Vujeva.

Na početku misnog slavlja okupljenim se župljanima i hodočasnicima obratio župnik Župe sv. Petra preč. Josip Golubić. Zahvalio je nadbiskupu Kutleši što se rado odazvao njegovu pozivu za predvođenjem misnog slavlja na blagdan svetih Petra i Pavla. Predstavio je Župu sv. Petra i istoimenu crkvu te naglasio njihovu važnost u razvoju grada i biskupije. Zamolio je nadbiskupa da blagoslovi restaurirane vitraje koje, naglasio je župnik, smatraju jednim od ljepših u Zagrebu i šire. Vitraji se nalaze na bočnim zidovima lađe crkve i u svetištu, a uz Isusa, Mariju i sv. Josipa prikazuju još neke svece Katoličke crkve. Plan njihove restauracije seže u vrijeme prije zagrebačkoga potresa 2020. godine. No, slijedom okolnosti, njihova je obnova došla u drugi plan. Čekala je završetak opsežne i zahtjevne obnove crkve i zvonika nakon potresa. Danas, četiri godine poslije potresa, dočekali su župljani sv. Petra svoje nove stare vitraje koji ih svakim danom podsjećaju na krhkost i prolaznost života s jedne strane, ali i na ljepotu svjetlosti neba s druge strane. Restauratorske radove obavila je hrvatska tvrtka Bokart.

Uslijedila je molitva blagoslova nakon koje je nadbiskup obišao svetište i lađu te blagoslovio vitraje i prisutne vjernike.

U homiliji nadbiskup Kutleša istaknuo je kako svetog Petra i Pavla veže "ispovijedanje vjere u Isusa Krista, koju su svaki na svoj način zapečatili krvlju za Neronova progonstva u Rimu. Petar je razapet naglavačke jer se smatrao nedostojnim biti raspet kao njegov Učitelj. Taj doživljaj vlastite nedostojnosti Petar je očitovao i kod čudesnog ulova ribe, na početku svoga hoda za Gospodinom, kada je izrekao riječi: „Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine“ (Lk 5, 8). Čini se da je ta poniznost bila oznaka Petrova karaktera, no između jednog i drugog događaja, početka nasljedovanja i smrti zbog nasljedovanja, Petar je prošao put vjere na kojemu je posrtao i rastao."

"Iz života ove dvojice velikana duha možemo pratiti određene zakonitosti rasta u vjeri utemeljenoj na osobi Isusa Krista, ali i naslutiti širinu i uzvišenost poslanja Crkve. Upravo je danas potrebno dozvati u svijest spasenjsku univerzalnost Isusa Krista i s njome povezanu ulogu Crkve u današnjem svijetu", dodao je nadbiskup.

Istaknuo je kako "Petrovo svjedočanstvo pokazuje da ljudske kategorije, pa čak i one najuzvišenije, nisu dostatne za opisivanje Isusa Krista. Kada ljudi uspoređuju Isusa s Ilijom, Jeremijom ili prorocima, vjeruju da mu iskazuju najveću počast. Iako su to velika priznanja, ona nisu dovoljno velika jer nijedan ljudski opis ne može potpuno obuhvatiti Isusovu veličinu. Petar je jasno naglasio da nijedna ljudska kategorija ne može adekvatno opisati Isusa", kazao je nadbiskup Kutleša i nadodao da nas Petrovo svjedočanstvo poučava "da naše shvaćanje Isusa Krista mora biti osobno. Isusovo pitanje „A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ zahtijeva od svakoga pojedinca osobni odgovor. Naše znanje o Isusu ne smije biti samo preneseno od drugih. Možemo poznavati svu kristologiju i teološka djela o Isusu, ali to ne znači da smo kršćani. Kršćanstvo se ne temelji na teoretskom znanju, već na osobnom poznavanju Isusa. Isus traži od svakoga od nas osobni sud, pitajući svakog pojedinca: „Ti, baš ti, što misliš o meni?“ (usp. W. BARCLAY, The Gospel of Matthew, sv. 2). Sv. Pavao ne kaže: „znam što sam povjerovao“, nego „znam komu sam povjerovao“ (2 Tim 1, 12). Kršćanstvo nije recitiranje vjere; ono znači poznavanje Isusove osobe."

"Crkva naučava da su papa i biskupi, „po božanskoj ustanovi naslijedili apostole kao pastiri Crkve; tko njih sluša, sluša Krista, a tko njih prezire, prezire Krista i Onoga koji je Krista poslao“ (LG 22). Razumljivo je da riječima ovog nauka Crkve ne možemo pristupiti samo s ljudske točke gledišta. Ako se držimo katolicima, moramo polaziti od „da“, od pristanka vjere, da bismo potom bili sposobni „iznijeti razloge svoje sigurnosti“ (JOSEMARÍA ESCRIVÁ, Brazda, 572)", dodao je nadbiskup Kutleša.

Na kraju homilije nadbiskup je istaknuo da je Gospodin Crkvi "povjerio poklad vjere da uz pomoć Duha Svetoga objavljenu istinu sveto čuva, dublje istražuje, vjerno naviješta i tumači te da evanđelje propovijeda svima. Dio njezina nauka je i božansko porijeklo vlasti Rimskog Prvosvećenika u kojem traje služba koju je Gospodin povjerio Petru i koja se prenosi na njegove nasljednike, kao i porijeklo vlasti biskupa, nasljednika apostola. Ono što Crkva naučava o nasljedstvu svetih apostola u službi je mira, ljubavi i jedinstva Božjega naroda. Pozvani smo stoga, baš poput svetih Petra i Pavla, otajstvu Crkve pristupati u vjeri, polazeći od Božje riječi i zamisli, a ne od naših ograničenih ljudskih prosudbi. Samo tako ćemo rasti kao zajednica vjernika i pomoći jedni drugima da budemo ono na što smo pozvani, svatko u svome poslanju i sa svojim odgovornostima."

Misno slavlje pjevanjem je popratio mješoviti zbor Župe sv. Petra “Hosana” pod ravnanjem dirigenta Vinka Karmelića i uz orguljsku pratnju prof. Mirte Kudrna.

Na kraju misnog slavlja zahvalio je preč. Josip Golubić nadbiskupu Draženu Kutleši na predvođenju misnoga slavlja i na blagoslovu vitraja, zahvalio je i svećenicima koji su koncelebrirali, a potom i svima koji su na bilo koji način doprinijeli misnom slavlju i organizaciji svetkovine sv. Petra i Pavla. U znak zahvalnosti uručio je nadbiskupu monografiju Župe sv. Petra i naglasio kako se u njoj ogleda povijest ne samo župe nego i grada, a i domovine.