Homilija zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše na svetkovinu Krvi Kristove
HOMILIJA ZAGREBAČKOG NADBISKUPA MONS. DRAŽENA KUTLEŠE
Svečano unošenje relikvija Predragocjene Krvi Kristove
Centar pomirenja Hrvatske delegature Družbe misionara Krvi Kristove
Prozorje, 1. srpnja 2024.
Svečano unošenje relikvija Predragocjene Krvi Kristove
Centar pomirenja Hrvatske delegature Družbe misionara Krvi Kristove
Prozorje, 1. srpnja 2024.
Draga braćo i sestre!
Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, koja se ove godine proslavila 30. svibnja, bila je jedinstvena prilika za sve nas da se prisjetimo otajstva euharistije - stvarne prisutnosti tijela i krvi našega Gospodina Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. Ovo otajstvo temelj je našega kršćanskog života i vjere. Svetkovina Tijelova nam u svijest doziva Otajstvo od kojeg Crkva živi, Pashalni misterij prijelaza iz ropstva grijeha u slobodu i slavu djece Božje podsjeća na Kristovu trajnu osobnu prisutnost među nama.
Danas smo se okupili u ovom Centru pomirenja, koji pripada Hrvatskoj delegaturi Družbe misionara Krvi Kristove. Članovi Družbe misionara nadahnuće crpe u posebnom čašćenju Predragocjene Krvi Kristove. Današnji dan je za njih svetkovina, a nama velika radost jer smo dionici ove svečane hvale. Doista, bezgranična je Božja ljubav prema nama kada On ni Sina svoga nije štedio, već ga je za sve nas predao u smrt. Po njegovoj krvi imamo pristup k Ocu.
Svečanim unošenjem relikvija Presvete Krvi Kristove, kao i njihovim čašćenjem u ovim prostorima, želimo dublje postati svjesni istine da je po krvi Kristovoj svijet pomiren s Bogom i da je po toj žrtvi na križu omogućen pristup svih ljudi k Bogu. Katekizam Katoličke Crkve naglašava: „Kristova je smrt i vazmena žrtva (…) ujedno žrtva Novoga saveza koja iznova uspostavlja zajedništvo čovjeka s Bogom, pomirujući ga s njime krvlju koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha“ (KKC 613). Neka naše misli i molitve budu usmjerene prema Kristu, čija nas krv posvećuje, čisti, pomiruje s Bogom i ujedinjuje u jednu obitelj vjernika.
Draga braćo i sestre, s vama večeras želim razmišljati o četiri točke koje nam pomažu razumjeti i produbiti našu pobožnost prema Predragocjenoj Krvi Kristovoj.
1. Teološko značenje Kristove krvne žrtve
U Svetome pismu krv ima duboko simboličko i duhovno značenje. Od samih početaka krv se povezuje sa životom. U Knjizi Postanka Bog zapovijeda Noi: „Samo ne smijete jesti mesa u kojem je njegova duša, to jest njegova krv“ (Post 9, 4). Ovaj redak naglašava da je krv nositeljica života, što je temeljni koncept koji se provlači kroz cijelu Bibliju.
U Starom zavjetu krv igra ključnu ulogu u obredima očišćenja i oproštenja grijeha. Žrtvovanje životinja bila je uobičajena praksa koja je simbolizirala pokajanje i potrebu za Božjim oprostom. Krv životinja bila je sredstvo pomoću kojeg su se ljudi mogli očistiti od svojih grijeha i ponovno uspostaviti svoj odnos s Bogom. Levitski zakonik propisuje: „Jer je život živoga bića u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život“ (Lev 17, 11).
Sve ove žrtve bile su samo sjena onoga što će doći. One su prethodile savršenoj Kristovoj žrtvi koja će jednom zauvijek biti prinesena za grijehe cijeloga svijeta. Proroci su često navješćivali dolazak Mesije koji će svojim patnjama i smrću donijeti konačno otkupljenje. Prorok Izaija piše o Sluzi Patniku koji će biti proboden za naše grijehe i satrven za naše opačine (usp. Iz 53, 5).
U Novom zavjetu Isus Krist postaje ta savršena žrtva. Njegova krv nije samo krv nevine osobe, već krv Božjeg Sina. Poslanica Hebrejima izriče teološku nužnost Kristove žrtve jasnom tvrdnjom: „I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju. Bez prolijevanja krvi nema oproštenja“ (Heb 9, 22). Ta krv čisti našu savjest od mrtvih djela da služimo živome Bogu (usp. Heb 9, 14). Ovdje se vidi da nam Kristova prolivena krv omogućuje služiti Bogu u Duhu i istini. Za nas vjernike, Kristova krv je živa Božja ljubav koja kroz vjekove struji venama vjernika. Ne samo da nas poziva na svet i pobožan život, već nas osposobljava za njega.
2. Kristova krv - cijena našeg otkupljenja
Kristova krv predstavlja najveću cijenu koja je ikada plaćena za otkupljenje ljudskog roda. U svojoj neizmjernoj ljubavi prema čovjeku, Bog je poslao svoga Sina da svojim životom i krvlju otkupi grijehe svijeta. Ovo otkupljenje, ostvareno kroz Isusovu smrt na križu, nije samo povijesni događaj, već vječna stvarnost koja ima moć preobraziti i spasiti svakoga od nas.
a) Isusova krv je jedinstvena žrtva jer je prolivena jednom zauvijek za otkupljenje svih grijeha čovječanstva. U trenutku kada je Isus umro na križu, njegova krv nije bila samo fizički prolivena, već je imala i duhovnu snagu otkupljenja cijelog čovječanstva. „U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek“ (usp. Heb 10, 10).
b) Krv Isusa Krista je sveta jer je to krv Boga koji je postao čovjekom s točno određenom zadaćom da nas privede k spasenju. Kristovo rođenje od Djevice Marije očituje posvemašnju Božju inicijativu pri utjelovljenju. „Isus ima za Oca samo Boga“ (KKC 503). Stoga nas njegova krv podsjeća na njegovu božanstvenu neponovljivost. Utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista nije samo čudo Božjeg dolaska na svijet, već i početak njegove otkupiteljske misije. Krv koja je tekla kroz Kristove vene je krv koja nosi pečat božanskog života i ljubavi.
c) Krv Isusa Krista je spasonosna. Kada promišljamo o Kristovoj krvi, vidimo više od krvi koja teče iz ljudskoga tijela. Vidimo sredstvo kojim smo duhovno očišćeni i obnovljeni. Isus je svojom smrću i prolijevanjem krvi omogućio da naši grijesi budu oprošteni, pružajući nam novi početak i obnovljen odnos s Bogom. Apostol Petar piše: „Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane“ (1 Pt 1, 18-19). Ovim riječima Petar naglašava neprocjenjivu vrijednost Kristove krvi. Dok su srebro i zlato prolazne stvari koje gube svoju vrijednost, Kristova krv ima vječnu vrijednost jer je savršena žrtva Sina Božjega, cijena koju je Bog platio za naše otkupljenje. Ona je čisti dar njegova milosrđa. Kada netko preuzme nečiji dug i oprosti mu ga, ne kaže da duga nema, već ga preuzima na sebe. Mi smo svi veliki dužnici pred Bogom, ali nas on u svome milosrđu otkupljuje i čini djecom Božjom.
Krv Kristova nas poziva na vjeru koja se očituje kroz sakramente. Po krštenju ulazimo u otajstvo Kristove smrti i uskrsnuća, a u euharistiji primamo samu Kristovu krv koja nas neprestano čisti i posvećuje.
3. Kristova krv - temelj zajedništva otkupljenih
Krv Kristova nas čini svetim Božjim narodom, Crkvom u njezinoj vidljivoj i nevidljivoj dimenziji. Kroz sakramente Crkve, krštenja i euharistije, mi postajemo jedno tijelo i jedna krv s Kristom i povezujemo se u jednu duhovnu obitelj. Sveti Pavao piše: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?“ (1 Kor 10, 16). A sveti Ivan naglašava: „Ako hodimo u svjetlu, kao što je on u svjetlu, imamo zajedništvo jedan s drugim, i krv Isusa, njegova Sina, čisti nas od svakoga grijeha“ (1 Iv 1, 7). Kristovom smo krvlju postali dio Božje obitelji, nasljednici Božjih obećanja i primatelji njegove milosti. Euharistija izražava „svezu zajedništva bilo u njenoj nevidljivoj dimenziji, koja nas u Kristu, a po djelovanju Duha Svetoga povezuje s Ocem i međusobno, bilo u njenoj vidljivoj dimenziji, koja uključuje zajedništvo apostolskog nauka, sakramenata i hijerarhijskog reda“ (Ivan Pavao II., Ecclesia de Eucharistia, 35). Euharistija je stvarni izvor snage za naš duhovni život. Primanjem Kristova tijela i krvi mi primamo milost i snagu da živimo kršćanskim životom.
4. Relikvije kao podsjetnici i poziv na djelatnu ljubav
Časteći relikvije, ne samo da se sjećamo svetih događaja i osoba, već se i nadahnjujemo za konkretno djelovanje u ljubavi. Neka nas ove relikvije potaknu na djela milosrđa, posebno prema onima koji su u najvećoj potrebi. Na taj način Kristova žrtva postaje stvarnost u našem svakodnevnom životu.
Posredstvom relikvija osjećamo doticaj božanskog u našim životima jer su to sveti predmeti koji nose Božju prisutnost. Častimo ih moleći se pred njima ili ih dodirujući. Relikvije nas podsjećaju da Božja ljubav nije apstraktna ideja, već stvarnost koja se očituje kroz konkretne fizičke oblike i posvećuje ih. Relikvije su poticaj na dublju vjeru i predanje. Relikvije koje se danas svečano stavljaju na čašćenje živi su podsjetnik na Kristovu žrtvu koja je temelj našeg spasenja. Pomoć su da u duhu oživimo i kušamo svetost događaja na Golgoti, trenutka kada je Isus, Sin Božji, dao svoj život za spasenje svijeta. Ivan u svome Evanđelju piše: „Jedan od vojnika kopljem probode njegov bok i odmah poteče krv i voda“ (Iv 19, 34). Prema predaji, rimski vojnik Longin, koji je kopljem probo Isusov bok, sa sobom je uzeo grumen zemlje natopljene Isusovom krvlju. Te se relikvije čuvaju u bazilici sv. Andrije u Mantovi, a njihov djelić je dospio i u ovu našu crkvu Predragocjene Krvi Kristove.
Dragi vjernici, časteći ove relikvije Krvi Kristove, sjetimo se ne samo cijene kojom smo otkupljeni, već i Kristova poziva na ljubav, milosrđe i služenje drugima. Obnovimo svoju predanost Bogu da živimo u skladu s evanđeoskim vrijednostima. Sjetimo se i da smo dio velike duhovne obitelji Crkve. Pred ovim relikvijama uvijek se pitajmo kako naša vjera utječe na naše osobne odluke, ponašanje i način na koji živimo.
Kao otkupljeni Božji narod, pozvani smo živjeti na način koji odražava Kristovu žrtvu i ljubav. Trebamo se zapitati: Kako možemo biti svjetlo u svijetu? Kako možemo pokazati Kristovu ljubav prema bližnjima? Isus nas poziva da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta. Odgovaramo li na taj poziv? Kada svjedočimo o Kristovoj krvi, mi pokazujemo svijetu snagu Božje ljubavi i otkupljenja. Možemo je svjedočiti duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa, praštanjem i pomirenjem, životom u pravednosti i poštenju.
Također smo pozvani svjedočiti i kao zajednica vjernika živeći Božju ljubav i milosrđe u našim međusobnim odnosima, u molitvi, potpori i uzajamnom ohrabrenju. U Djelima apostolskim vidimo sliku prve Crkve koja se okupljala, molila, lomila kruh i dijelila sve što su imali. To je primjer kako i mi trebamo živjeti kao zajednica. Redovito primanje sakramenata, redovito sudjelovanje u nedjeljnom euharistijskom slavlju, uključivanje u crkvene aktivnosti i službe, sudjelovanje u molitvenim grupama, edukativnim programima i drugim aktivnostima koje promiču duhovni rast i zajedništvo trebali bi biti vidljivi plodovi pobožnosti čašćenja Krvi Kristove koja se na poseban način ovdje promiče.
Neka nas sve ove relikvije nadahnu da živimo u svjetlu Kristove žrtve, svakodnevno svjesni cijene koja je plaćena za naše spasenje. Neka nas potiču na život pun vjere, nade i ljubavi. Vjera nas osnažuje da se suočimo s izazovima života, nada nam daje sigurnost u Božja obećanja, a ljubav nas povezuje s Bogom i bližnjima. Vjerom, nadom i ljubavlju mi svjedočimo o Kristovoj prisutnosti u svijetu i donosimo svjetlo u tamu.
Neka nas Gospodin blagoslovi dok nastojimo živjeti u skladu s ovim vrijednostima. Neka Kristova predragocjena krv bude naš štit i zaštita od svih napasti i zala. U trenucima sumnje i poteškoća neka nas podsjeti na Božju blizinu i snagu koja je dostupna svima koji vjeruju. Blagoslov Gospodnji neka bude nad vama da osjetite mir, radost i sigurnost koju donosi življenje u Kristu. Amen.
Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, koja se ove godine proslavila 30. svibnja, bila je jedinstvena prilika za sve nas da se prisjetimo otajstva euharistije - stvarne prisutnosti tijela i krvi našega Gospodina Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. Ovo otajstvo temelj je našega kršćanskog života i vjere. Svetkovina Tijelova nam u svijest doziva Otajstvo od kojeg Crkva živi, Pashalni misterij prijelaza iz ropstva grijeha u slobodu i slavu djece Božje podsjeća na Kristovu trajnu osobnu prisutnost među nama.
Danas smo se okupili u ovom Centru pomirenja, koji pripada Hrvatskoj delegaturi Družbe misionara Krvi Kristove. Članovi Družbe misionara nadahnuće crpe u posebnom čašćenju Predragocjene Krvi Kristove. Današnji dan je za njih svetkovina, a nama velika radost jer smo dionici ove svečane hvale. Doista, bezgranična je Božja ljubav prema nama kada On ni Sina svoga nije štedio, već ga je za sve nas predao u smrt. Po njegovoj krvi imamo pristup k Ocu.
Svečanim unošenjem relikvija Presvete Krvi Kristove, kao i njihovim čašćenjem u ovim prostorima, želimo dublje postati svjesni istine da je po krvi Kristovoj svijet pomiren s Bogom i da je po toj žrtvi na križu omogućen pristup svih ljudi k Bogu. Katekizam Katoličke Crkve naglašava: „Kristova je smrt i vazmena žrtva (…) ujedno žrtva Novoga saveza koja iznova uspostavlja zajedništvo čovjeka s Bogom, pomirujući ga s njime krvlju koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha“ (KKC 613). Neka naše misli i molitve budu usmjerene prema Kristu, čija nas krv posvećuje, čisti, pomiruje s Bogom i ujedinjuje u jednu obitelj vjernika.
Draga braćo i sestre, s vama večeras želim razmišljati o četiri točke koje nam pomažu razumjeti i produbiti našu pobožnost prema Predragocjenoj Krvi Kristovoj.
1. Teološko značenje Kristove krvne žrtve
U Svetome pismu krv ima duboko simboličko i duhovno značenje. Od samih početaka krv se povezuje sa životom. U Knjizi Postanka Bog zapovijeda Noi: „Samo ne smijete jesti mesa u kojem je njegova duša, to jest njegova krv“ (Post 9, 4). Ovaj redak naglašava da je krv nositeljica života, što je temeljni koncept koji se provlači kroz cijelu Bibliju.
U Starom zavjetu krv igra ključnu ulogu u obredima očišćenja i oproštenja grijeha. Žrtvovanje životinja bila je uobičajena praksa koja je simbolizirala pokajanje i potrebu za Božjim oprostom. Krv životinja bila je sredstvo pomoću kojeg su se ljudi mogli očistiti od svojih grijeha i ponovno uspostaviti svoj odnos s Bogom. Levitski zakonik propisuje: „Jer je život živoga bića u krvi. Tu krv ja sam vama dao da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje živote. Jer krv je ono što ispašta za život“ (Lev 17, 11).
Sve ove žrtve bile su samo sjena onoga što će doći. One su prethodile savršenoj Kristovoj žrtvi koja će jednom zauvijek biti prinesena za grijehe cijeloga svijeta. Proroci su često navješćivali dolazak Mesije koji će svojim patnjama i smrću donijeti konačno otkupljenje. Prorok Izaija piše o Sluzi Patniku koji će biti proboden za naše grijehe i satrven za naše opačine (usp. Iz 53, 5).
U Novom zavjetu Isus Krist postaje ta savršena žrtva. Njegova krv nije samo krv nevine osobe, već krv Božjeg Sina. Poslanica Hebrejima izriče teološku nužnost Kristove žrtve jasnom tvrdnjom: „I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju. Bez prolijevanja krvi nema oproštenja“ (Heb 9, 22). Ta krv čisti našu savjest od mrtvih djela da služimo živome Bogu (usp. Heb 9, 14). Ovdje se vidi da nam Kristova prolivena krv omogućuje služiti Bogu u Duhu i istini. Za nas vjernike, Kristova krv je živa Božja ljubav koja kroz vjekove struji venama vjernika. Ne samo da nas poziva na svet i pobožan život, već nas osposobljava za njega.
2. Kristova krv - cijena našeg otkupljenja
Kristova krv predstavlja najveću cijenu koja je ikada plaćena za otkupljenje ljudskog roda. U svojoj neizmjernoj ljubavi prema čovjeku, Bog je poslao svoga Sina da svojim životom i krvlju otkupi grijehe svijeta. Ovo otkupljenje, ostvareno kroz Isusovu smrt na križu, nije samo povijesni događaj, već vječna stvarnost koja ima moć preobraziti i spasiti svakoga od nas.
a) Isusova krv je jedinstvena žrtva jer je prolivena jednom zauvijek za otkupljenje svih grijeha čovječanstva. U trenutku kada je Isus umro na križu, njegova krv nije bila samo fizički prolivena, već je imala i duhovnu snagu otkupljenja cijelog čovječanstva. „U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek“ (usp. Heb 10, 10).
b) Krv Isusa Krista je sveta jer je to krv Boga koji je postao čovjekom s točno određenom zadaćom da nas privede k spasenju. Kristovo rođenje od Djevice Marije očituje posvemašnju Božju inicijativu pri utjelovljenju. „Isus ima za Oca samo Boga“ (KKC 503). Stoga nas njegova krv podsjeća na njegovu božanstvenu neponovljivost. Utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista nije samo čudo Božjeg dolaska na svijet, već i početak njegove otkupiteljske misije. Krv koja je tekla kroz Kristove vene je krv koja nosi pečat božanskog života i ljubavi.
c) Krv Isusa Krista je spasonosna. Kada promišljamo o Kristovoj krvi, vidimo više od krvi koja teče iz ljudskoga tijela. Vidimo sredstvo kojim smo duhovno očišćeni i obnovljeni. Isus je svojom smrću i prolijevanjem krvi omogućio da naši grijesi budu oprošteni, pružajući nam novi početak i obnovljen odnos s Bogom. Apostol Petar piše: „Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane“ (1 Pt 1, 18-19). Ovim riječima Petar naglašava neprocjenjivu vrijednost Kristove krvi. Dok su srebro i zlato prolazne stvari koje gube svoju vrijednost, Kristova krv ima vječnu vrijednost jer je savršena žrtva Sina Božjega, cijena koju je Bog platio za naše otkupljenje. Ona je čisti dar njegova milosrđa. Kada netko preuzme nečiji dug i oprosti mu ga, ne kaže da duga nema, već ga preuzima na sebe. Mi smo svi veliki dužnici pred Bogom, ali nas on u svome milosrđu otkupljuje i čini djecom Božjom.
Krv Kristova nas poziva na vjeru koja se očituje kroz sakramente. Po krštenju ulazimo u otajstvo Kristove smrti i uskrsnuća, a u euharistiji primamo samu Kristovu krv koja nas neprestano čisti i posvećuje.
3. Kristova krv - temelj zajedništva otkupljenih
Krv Kristova nas čini svetim Božjim narodom, Crkvom u njezinoj vidljivoj i nevidljivoj dimenziji. Kroz sakramente Crkve, krštenja i euharistije, mi postajemo jedno tijelo i jedna krv s Kristom i povezujemo se u jednu duhovnu obitelj. Sveti Pavao piše: „Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?“ (1 Kor 10, 16). A sveti Ivan naglašava: „Ako hodimo u svjetlu, kao što je on u svjetlu, imamo zajedništvo jedan s drugim, i krv Isusa, njegova Sina, čisti nas od svakoga grijeha“ (1 Iv 1, 7). Kristovom smo krvlju postali dio Božje obitelji, nasljednici Božjih obećanja i primatelji njegove milosti. Euharistija izražava „svezu zajedništva bilo u njenoj nevidljivoj dimenziji, koja nas u Kristu, a po djelovanju Duha Svetoga povezuje s Ocem i međusobno, bilo u njenoj vidljivoj dimenziji, koja uključuje zajedništvo apostolskog nauka, sakramenata i hijerarhijskog reda“ (Ivan Pavao II., Ecclesia de Eucharistia, 35). Euharistija je stvarni izvor snage za naš duhovni život. Primanjem Kristova tijela i krvi mi primamo milost i snagu da živimo kršćanskim životom.
4. Relikvije kao podsjetnici i poziv na djelatnu ljubav
Časteći relikvije, ne samo da se sjećamo svetih događaja i osoba, već se i nadahnjujemo za konkretno djelovanje u ljubavi. Neka nas ove relikvije potaknu na djela milosrđa, posebno prema onima koji su u najvećoj potrebi. Na taj način Kristova žrtva postaje stvarnost u našem svakodnevnom životu.
Posredstvom relikvija osjećamo doticaj božanskog u našim životima jer su to sveti predmeti koji nose Božju prisutnost. Častimo ih moleći se pred njima ili ih dodirujući. Relikvije nas podsjećaju da Božja ljubav nije apstraktna ideja, već stvarnost koja se očituje kroz konkretne fizičke oblike i posvećuje ih. Relikvije su poticaj na dublju vjeru i predanje. Relikvije koje se danas svečano stavljaju na čašćenje živi su podsjetnik na Kristovu žrtvu koja je temelj našeg spasenja. Pomoć su da u duhu oživimo i kušamo svetost događaja na Golgoti, trenutka kada je Isus, Sin Božji, dao svoj život za spasenje svijeta. Ivan u svome Evanđelju piše: „Jedan od vojnika kopljem probode njegov bok i odmah poteče krv i voda“ (Iv 19, 34). Prema predaji, rimski vojnik Longin, koji je kopljem probo Isusov bok, sa sobom je uzeo grumen zemlje natopljene Isusovom krvlju. Te se relikvije čuvaju u bazilici sv. Andrije u Mantovi, a njihov djelić je dospio i u ovu našu crkvu Predragocjene Krvi Kristove.
Dragi vjernici, časteći ove relikvije Krvi Kristove, sjetimo se ne samo cijene kojom smo otkupljeni, već i Kristova poziva na ljubav, milosrđe i služenje drugima. Obnovimo svoju predanost Bogu da živimo u skladu s evanđeoskim vrijednostima. Sjetimo se i da smo dio velike duhovne obitelji Crkve. Pred ovim relikvijama uvijek se pitajmo kako naša vjera utječe na naše osobne odluke, ponašanje i način na koji živimo.
Kao otkupljeni Božji narod, pozvani smo živjeti na način koji odražava Kristovu žrtvu i ljubav. Trebamo se zapitati: Kako možemo biti svjetlo u svijetu? Kako možemo pokazati Kristovu ljubav prema bližnjima? Isus nas poziva da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta. Odgovaramo li na taj poziv? Kada svjedočimo o Kristovoj krvi, mi pokazujemo svijetu snagu Božje ljubavi i otkupljenja. Možemo je svjedočiti duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa, praštanjem i pomirenjem, životom u pravednosti i poštenju.
Također smo pozvani svjedočiti i kao zajednica vjernika živeći Božju ljubav i milosrđe u našim međusobnim odnosima, u molitvi, potpori i uzajamnom ohrabrenju. U Djelima apostolskim vidimo sliku prve Crkve koja se okupljala, molila, lomila kruh i dijelila sve što su imali. To je primjer kako i mi trebamo živjeti kao zajednica. Redovito primanje sakramenata, redovito sudjelovanje u nedjeljnom euharistijskom slavlju, uključivanje u crkvene aktivnosti i službe, sudjelovanje u molitvenim grupama, edukativnim programima i drugim aktivnostima koje promiču duhovni rast i zajedništvo trebali bi biti vidljivi plodovi pobožnosti čašćenja Krvi Kristove koja se na poseban način ovdje promiče.
Neka nas sve ove relikvije nadahnu da živimo u svjetlu Kristove žrtve, svakodnevno svjesni cijene koja je plaćena za naše spasenje. Neka nas potiču na život pun vjere, nade i ljubavi. Vjera nas osnažuje da se suočimo s izazovima života, nada nam daje sigurnost u Božja obećanja, a ljubav nas povezuje s Bogom i bližnjima. Vjerom, nadom i ljubavlju mi svjedočimo o Kristovoj prisutnosti u svijetu i donosimo svjetlo u tamu.
Neka nas Gospodin blagoslovi dok nastojimo živjeti u skladu s ovim vrijednostima. Neka Kristova predragocjena krv bude naš štit i zaštita od svih napasti i zala. U trenucima sumnje i poteškoća neka nas podsjeti na Božju blizinu i snagu koja je dostupna svima koji vjeruju. Blagoslov Gospodnji neka bude nad vama da osjetite mir, radost i sigurnost koju donosi življenje u Kristu. Amen.