Proslavljen blagdan sv. Ane na Anindolu u Samoboru
Blagdan sv. Joakima i Ane svečano je proslavljen u petak, 26. srpnja misnim slavljima u kapeli sv. Ane na Anindolu u Samoboru. Središnje misno slavlje predvodio je preč. Tomislav Hačko, pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije uz koncelebraciju vlč. Ante Bojanića, župnika Župe Krista Kralja u Domaslovcu, vlč. Nikole Sanjkovića, župnika Župe sv. Marije pod Okićem te vlč. Antonija Štengla, mladomisnika samoborske Župe sv. Anastazije mučenice.
Preč. Hačko u propovijedi se prisjetio svojih baka i djedova te je poručio da nastojimo biti poput sv. Joakima i Ane. „Jedna od stvari koju su djed i baka radosno čekali na kraju godine bio je kalendar „Danica" u koji bi njih dvoje bilježili sve važnije stvari koje bi ih čekale u idućoj godini ili su pak u njega bilježili kad su što napravili kako bi znali kada poduzeti koji idući korak. Stavljajući pak ispred sebe jedan katolički kalendar, vidi se kako u njemu ni jedan jedini dan nije prazan: svakoga dana Crkva slavi neki od spomendana, blagdana ili svetkovinu preko čijih slavlja Gospodina ne prepoznajemo kao nekog dalekog boga, već ga prepoznajemo kao Emanuela - Boga s nama."
"Nekada je svaka kuća imala barem jednu škrinju u koju se pohranjivalo obiteljsko blago, odnosno sve ono što je za tu obitelj imalo vrijednost: misno ruho, nošnja, žito ili pak drugi vrijednosni predmeti. I uz svaku tu stvar vezala se i određena priča ili uspomena koje se čovjek rado prisjećao. I dok su suvremenici svetih Joakima i Ane svoje škrinje punili prolaznim blagom, oni su svoju škrinju punili neprolaznim blagom - nebrojenim molitvama. Naime, dosegli su starost i nisu imali djece (u njihovo vrijeme smatralo se to Božjom kaznom), ali unatoč svim poteškoćama i izrugivanjima društva ostali su vjerni Gospodinu koji nikada „pobožnika svojih ne ostavlja" (Ps 37,28) i „ne kasni ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv" (2 Pt 3, 9). Tako je Gospodin Joakimu i Ani dao milost da budu roditelji majke njegova utjelovljena Sina. I tu ćemo opet reći „Blago njima!" jer bili su Isusovi djed i baka, no čujmo Gospodina: „Blago vama, „blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli", rekao je preč. Hačko.
Propovjednik je istaknuo da i svaki vjernik ima priliku vidjeti i čuti samoga Gospodina u "najsvetijim riječima naše vjere: Ovo je moje tijelo, ovo je krv moja... za vas... Nemamo li onda i mi danas istu priliku kao Joakim i Ana? Gledamo i čujemo istoga Gospodina, težimo za istim idealom."
"No, pita nas blaženi Alojzije: „Može li se uopće govoriti o idealima tamo gdje nema više kontakta s Kristom, neusporedivim idealom čovječanstva?" Kad, dakle, slavimo (...) Krista, Kralja naših duša, nastojmo nasljedovati njegovu najljepšu krepost, upravo u ovim vremenima, krepost velikodušnosti i ljubavi prema bližnjemu, a to je svaki čovjek - da ne potonemo svi skupa u pravom potopu mržnje, koja je zahvatila svijet", rekao je preč. Hačko i dodao riječi blagopokojnog kardinala Franje Kuharića koji je rekao "kako hod za Kristom nije šetnja, već umiranje i u tom umiranju rada se svetost, odnosno milost koju nam Gospodin daruje baš kao i današnjim svečarima. Ali, kako ju postići? Reći će sv. Toma Akvinski kako je potrebno samo željeti biti svet. Joakim i Ana svoju želju su postigli. Danas smo mi pozvani nastaviti graditi tu kuću svetosti i to isti onaj način kako nam piše papa Franjo u svojoj poruci za 4. Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba."
"Stoga, nemojmo propustimo pokazati nježnost djedovima, bakama i starijim osobama u našim obiteljima, ali ni ikojem drugom čovjeku. Usudimo se izabrati drugačiji put. Time smo odabrali put svetosti i možemo se s pravom nadati da ćemo se jednom naći u društvu sa Isusovim djedom Joakimom i bakom Anom", zaključio je preč. Hačko.
Na kraju misnog slavlja preč. Ivica Cik zahvalio je predvoditelju na dolasku u ime svih, a nakon zahvale narod se pomolio za 4. Svjetski dan baka, djedova i starijih osoba te je uslijedio već tradicionalni ophod oltara sv. Ane. Misno slavlje pjesmom je animirao Župni zbor svete Anastazije.
Jutarnja misna slavlja blagdana sv. Ane predvodili su župnik Župe sv. Anastazije preč. Ivica Cik te prof. dr. sc. Josip Šimunović, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Vanjska proslava sv. Joakima i Ane proslavljena je u nedjelju, 28. srpnja. Jutarnje misno slavlje predvodio je vlč. Josip Čulig, upravitelj Župe sv. Ivana Krstitelja u Lugu Samoborskom, a iduće misno slavlje predvodio je vlč. Ante Bojanić, upravitelj Župe Krista Kralja u Domaslovcu. Središnje svečano misno slavlje predvodio je p. Ilija Grgić, CPPs, upravitelj hrvatske delegature Družbe misionara Krvi Kristove. Večernje misno slavlje predvodio je vlč. Antonio Štengl, mladomisnik.
Tekst: Župa sv. Anastazije, Samobor
Slike: Marcela Korak
Preč. Hačko u propovijedi se prisjetio svojih baka i djedova te je poručio da nastojimo biti poput sv. Joakima i Ane. „Jedna od stvari koju su djed i baka radosno čekali na kraju godine bio je kalendar „Danica" u koji bi njih dvoje bilježili sve važnije stvari koje bi ih čekale u idućoj godini ili su pak u njega bilježili kad su što napravili kako bi znali kada poduzeti koji idući korak. Stavljajući pak ispred sebe jedan katolički kalendar, vidi se kako u njemu ni jedan jedini dan nije prazan: svakoga dana Crkva slavi neki od spomendana, blagdana ili svetkovinu preko čijih slavlja Gospodina ne prepoznajemo kao nekog dalekog boga, već ga prepoznajemo kao Emanuela - Boga s nama."
"Nekada je svaka kuća imala barem jednu škrinju u koju se pohranjivalo obiteljsko blago, odnosno sve ono što je za tu obitelj imalo vrijednost: misno ruho, nošnja, žito ili pak drugi vrijednosni predmeti. I uz svaku tu stvar vezala se i određena priča ili uspomena koje se čovjek rado prisjećao. I dok su suvremenici svetih Joakima i Ane svoje škrinje punili prolaznim blagom, oni su svoju škrinju punili neprolaznim blagom - nebrojenim molitvama. Naime, dosegli su starost i nisu imali djece (u njihovo vrijeme smatralo se to Božjom kaznom), ali unatoč svim poteškoćama i izrugivanjima društva ostali su vjerni Gospodinu koji nikada „pobožnika svojih ne ostavlja" (Ps 37,28) i „ne kasni ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv" (2 Pt 3, 9). Tako je Gospodin Joakimu i Ani dao milost da budu roditelji majke njegova utjelovljena Sina. I tu ćemo opet reći „Blago njima!" jer bili su Isusovi djed i baka, no čujmo Gospodina: „Blago vama, „blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli", rekao je preč. Hačko.
Propovjednik je istaknuo da i svaki vjernik ima priliku vidjeti i čuti samoga Gospodina u "najsvetijim riječima naše vjere: Ovo je moje tijelo, ovo je krv moja... za vas... Nemamo li onda i mi danas istu priliku kao Joakim i Ana? Gledamo i čujemo istoga Gospodina, težimo za istim idealom."
"No, pita nas blaženi Alojzije: „Može li se uopće govoriti o idealima tamo gdje nema više kontakta s Kristom, neusporedivim idealom čovječanstva?" Kad, dakle, slavimo (...) Krista, Kralja naših duša, nastojmo nasljedovati njegovu najljepšu krepost, upravo u ovim vremenima, krepost velikodušnosti i ljubavi prema bližnjemu, a to je svaki čovjek - da ne potonemo svi skupa u pravom potopu mržnje, koja je zahvatila svijet", rekao je preč. Hačko i dodao riječi blagopokojnog kardinala Franje Kuharića koji je rekao "kako hod za Kristom nije šetnja, već umiranje i u tom umiranju rada se svetost, odnosno milost koju nam Gospodin daruje baš kao i današnjim svečarima. Ali, kako ju postići? Reći će sv. Toma Akvinski kako je potrebno samo željeti biti svet. Joakim i Ana svoju želju su postigli. Danas smo mi pozvani nastaviti graditi tu kuću svetosti i to isti onaj način kako nam piše papa Franjo u svojoj poruci za 4. Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba."
"Stoga, nemojmo propustimo pokazati nježnost djedovima, bakama i starijim osobama u našim obiteljima, ali ni ikojem drugom čovjeku. Usudimo se izabrati drugačiji put. Time smo odabrali put svetosti i možemo se s pravom nadati da ćemo se jednom naći u društvu sa Isusovim djedom Joakimom i bakom Anom", zaključio je preč. Hačko.
Na kraju misnog slavlja preč. Ivica Cik zahvalio je predvoditelju na dolasku u ime svih, a nakon zahvale narod se pomolio za 4. Svjetski dan baka, djedova i starijih osoba te je uslijedio već tradicionalni ophod oltara sv. Ane. Misno slavlje pjesmom je animirao Župni zbor svete Anastazije.
Jutarnja misna slavlja blagdana sv. Ane predvodili su župnik Župe sv. Anastazije preč. Ivica Cik te prof. dr. sc. Josip Šimunović, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Vanjska proslava sv. Joakima i Ane proslavljena je u nedjelju, 28. srpnja. Jutarnje misno slavlje predvodio je vlč. Josip Čulig, upravitelj Župe sv. Ivana Krstitelja u Lugu Samoborskom, a iduće misno slavlje predvodio je vlč. Ante Bojanić, upravitelj Župe Krista Kralja u Domaslovcu. Središnje svečano misno slavlje predvodio je p. Ilija Grgić, CPPs, upravitelj hrvatske delegature Družbe misionara Krvi Kristove. Večernje misno slavlje predvodio je vlč. Antonio Štengl, mladomisnik.
Tekst: Župa sv. Anastazije, Samobor
Slike: Marcela Korak