Priopćenje za javnost dekana KBF-a i FFRZ-a
Priopćenje za javnost dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Josipa Šimunovića i Fakulteta filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Ivana Šestaka koji je objavljen u utorak, 6. kolovoza 2024., a odnosi se na članak „Maske su pale“ autorice novinarke gđe Andree Černivec objavljenom u „Hrvatskom tjedniku“, prenosimo u cijelosti.
U Hrvatskom tjedniku, br. 1036. od 1. kolovoza 2024., na stranicama 32.-34. objavljen je članak novinarke Andree Černivec naslovljen Maske su pale. U njemu se u bitnome prozivamo da smo glasovanjem na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 11. lipnja 2024. podržali rodnu ideologiju koja je u suprotnosti s naukom Katoličke Crkve, a dovodi se u pitanje i naša pravovjernost te preispituje naše svećeništvo. U tome se članku izmišlja i zatim na podlozi te izmišljotine insinuira da nam je mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup, dao dopuštenje da glasujemo za uvođenje Rodnih studija te da je na taj način i sâm podržao njihovo uvođenje.
Kako nas novinarka nije ni kontaktirala niti nam je ikako dala priliku iznijeti sve činjenice i našu poziciju te naše viđenje, radi korektnosti i istinoljubivosti te dobivanja cjelovite predodžbe s ciljem da se pred javnost sve iznese dužni smo osvrnuti se na taj članak.
Glasovanje na Vijeću društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu 5. lipnja 2024. i u Senatu Sveučilišta u Zagrebu 11. lipnja 2024. naš je vlastiti i samostalan čin kao dvojice dekana koji nije bio ničim i nikime uvjetovan. Za njega se ispostavilo da je pogreška i nerazboritost koju se ovdje ne želi ni braniti ni opravdavati. Naše je glasovanje bilo administrativni i rutinski čin uvjetovan povjerenjem u sustav i nadležna sveučilišna tijelâ. Osim stotina drugih točaka i podtočaka, proteklih mjeseci na dnevnome redu sjednicâ Senata, bilo je i 70-ak studijskih programa, izmjena i dopuna postojećih ili uvođenja novih. Objektivno je bilo nemoguće u sve imati uvid jer ih je mnogo i jer ih prati opsežna dokumentacija. Uvriježeno je da se u proceduri kroz sveučilišna tijela članovima Senata izlože problemi, moralno-etičke dvojbe i pravne (ne)održivosti glede novih studijskih programa te da stvar na Senat dođe pripremljena. Zbog toga se naše glasovanje kao formalni i rutinski čin te izričaj povjerenja u sustav i nadležna tijela ne smije uzimati kao moralno zastranjenje, izdaju razboritosti i zatajenje učenja Katoličke Crkve. Njega treba uzimati samo kao našu vlastitu formalnu i nenamjernu slabost, ali i pogrešku te duboku nespretnost uvjetovanu dovođenjem u zabludu i propustom sustava da se izloži cjelovito stanje stvari.
Stoga izražavamo žaljenje i kajanje što smo toliko nespretno i na taj način nas dvojica sudjelovali u ovoj stvari, ali i što smo svojim neprihvatljivim osobnim glasovanjem u javnosti odali pogrešan dojam da je Crkvi možda ikako prihvatljiva rodna ideologija te time dali povod sablazni.
Zbog nepromišljenosti ovoga isključivo našega čina, kao dekan Katoličkoga bogoslovnoga Fakulteta u Zagrebu svojemu crkvenome poglavaru mons. Draženu Kutleši, zagrebačkome nadbiskupu i Velikome kancelaru, a ja kao dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti svojemu poglavaru, p. Sebastianu Šujeviću, provincijalu Hrvatske pokrajine Družbe Isusove i zamjeniku Velikog kancelara, stavljamo svoje dekanske službe i sve druge službe na Sveučilištu u Zagrebu na raspolaganje.
Tvrdnje i zaključci izneseni u Hrvatskom tjedniku o stavu zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, mons. Dražena Kutleše, o tom pitanju autoričina su izmišljanja i insinuacije. Mons. Kutleša poglavar je samo dekanu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, ali ne i dekanu Fakulteta filozofije i religijskih znanosti o. Ivanu Šestaku koji pripada isusovačkome redu. Dekan Šestak ima drugoga (redovničkoga) poglavara pa je na razini osnovne logike nemoguće i činjenično netočno da bi mons. Kutleša davao ili pak mogao ili smio njemu davati ikakve upute. Veliki kancelar mons. Dražen Kutleša nikada nije ulazio u redovito djelovanje fakulteta, a kamoli utjecao kako bi tko, pa i ja kao dekan, trebao glasovati u bilo kojemu fakultetskom ili sveučilišnom tijelu ili u bilo kojoj situaciji. Kao pravnik, ali poznajući osobni habitus te najviše kriterije mons. Kutleše, zna se da on nikada ne bi pristao na nepoštenje, pravne neodrživosti i proceduralne anomalije. Mons. Kutleša predsjednik je Hrvatske biskupske konferencije čija je Komisija Iustita et pax snažno, precizno i nedvosmisleno u bitnome izrazila stav o neprihvatljivosti i temeljitoj štetnosti rodne ideologije i, što je najvažnije, da o tome u Crkvi nema pregovora ili popuštanja svidjelo se to nekome ili ne. Za Katoličku Crkvu, a što je mons. Kutleša višestruko opetovao, neprihvatljiva je svaka ideologija roda i rodnih teorija koje su suprotne Božjem stvoriteljskom planu i promiču antropološki dualizam koji razdvaja spol i rod ili se spol svodi samo na biološku razinu te, kao takve, dovode u pitanje i samo dostojanstvo ljudske osobe. Optuživati mons. Dražena Kutlešu ili dovoditi u pitanje njegovu vjerodostojnost i dobar glas, krajnje je neprofesionalno i uvredljivo.
Nas dvojica dekana sada samo možemo žaliti i tražiti oprost što su naši osobni, nepromišljeni i mnogim katolicima sablažnjući čini od 5. i 11. lipnja 2024. godine bili povod opisanom kolopletu izmišljotina, insinuacija, netočnosti i neuvjerljivosti, a što je dovelo do neopravdane difamacije trećih osoba. Kao dvojica dekana možemo samo reći da je to i nama opomena da moramo u budućnosti temeljitije pristupati svemu.
U Hrvatskom tjedniku, br. 1036. od 1. kolovoza 2024., na stranicama 32.-34. objavljen je članak novinarke Andree Černivec naslovljen Maske su pale. U njemu se u bitnome prozivamo da smo glasovanjem na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu 11. lipnja 2024. podržali rodnu ideologiju koja je u suprotnosti s naukom Katoličke Crkve, a dovodi se u pitanje i naša pravovjernost te preispituje naše svećeništvo. U tome se članku izmišlja i zatim na podlozi te izmišljotine insinuira da nam je mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup, dao dopuštenje da glasujemo za uvođenje Rodnih studija te da je na taj način i sâm podržao njihovo uvođenje.
Kako nas novinarka nije ni kontaktirala niti nam je ikako dala priliku iznijeti sve činjenice i našu poziciju te naše viđenje, radi korektnosti i istinoljubivosti te dobivanja cjelovite predodžbe s ciljem da se pred javnost sve iznese dužni smo osvrnuti se na taj članak.
Glasovanje na Vijeću društveno-humanističkog područja Sveučilišta u Zagrebu 5. lipnja 2024. i u Senatu Sveučilišta u Zagrebu 11. lipnja 2024. naš je vlastiti i samostalan čin kao dvojice dekana koji nije bio ničim i nikime uvjetovan. Za njega se ispostavilo da je pogreška i nerazboritost koju se ovdje ne želi ni braniti ni opravdavati. Naše je glasovanje bilo administrativni i rutinski čin uvjetovan povjerenjem u sustav i nadležna sveučilišna tijelâ. Osim stotina drugih točaka i podtočaka, proteklih mjeseci na dnevnome redu sjednicâ Senata, bilo je i 70-ak studijskih programa, izmjena i dopuna postojećih ili uvođenja novih. Objektivno je bilo nemoguće u sve imati uvid jer ih je mnogo i jer ih prati opsežna dokumentacija. Uvriježeno je da se u proceduri kroz sveučilišna tijela članovima Senata izlože problemi, moralno-etičke dvojbe i pravne (ne)održivosti glede novih studijskih programa te da stvar na Senat dođe pripremljena. Zbog toga se naše glasovanje kao formalni i rutinski čin te izričaj povjerenja u sustav i nadležna tijela ne smije uzimati kao moralno zastranjenje, izdaju razboritosti i zatajenje učenja Katoličke Crkve. Njega treba uzimati samo kao našu vlastitu formalnu i nenamjernu slabost, ali i pogrešku te duboku nespretnost uvjetovanu dovođenjem u zabludu i propustom sustava da se izloži cjelovito stanje stvari.
Stoga izražavamo žaljenje i kajanje što smo toliko nespretno i na taj način nas dvojica sudjelovali u ovoj stvari, ali i što smo svojim neprihvatljivim osobnim glasovanjem u javnosti odali pogrešan dojam da je Crkvi možda ikako prihvatljiva rodna ideologija te time dali povod sablazni.
Zbog nepromišljenosti ovoga isključivo našega čina, kao dekan Katoličkoga bogoslovnoga Fakulteta u Zagrebu svojemu crkvenome poglavaru mons. Draženu Kutleši, zagrebačkome nadbiskupu i Velikome kancelaru, a ja kao dekan Fakulteta filozofije i religijskih znanosti svojemu poglavaru, p. Sebastianu Šujeviću, provincijalu Hrvatske pokrajine Družbe Isusove i zamjeniku Velikog kancelara, stavljamo svoje dekanske službe i sve druge službe na Sveučilištu u Zagrebu na raspolaganje.
Tvrdnje i zaključci izneseni u Hrvatskom tjedniku o stavu zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, mons. Dražena Kutleše, o tom pitanju autoričina su izmišljanja i insinuacije. Mons. Kutleša poglavar je samo dekanu Katoličkoga bogoslovnog fakulteta, ali ne i dekanu Fakulteta filozofije i religijskih znanosti o. Ivanu Šestaku koji pripada isusovačkome redu. Dekan Šestak ima drugoga (redovničkoga) poglavara pa je na razini osnovne logike nemoguće i činjenično netočno da bi mons. Kutleša davao ili pak mogao ili smio njemu davati ikakve upute. Veliki kancelar mons. Dražen Kutleša nikada nije ulazio u redovito djelovanje fakulteta, a kamoli utjecao kako bi tko, pa i ja kao dekan, trebao glasovati u bilo kojemu fakultetskom ili sveučilišnom tijelu ili u bilo kojoj situaciji. Kao pravnik, ali poznajući osobni habitus te najviše kriterije mons. Kutleše, zna se da on nikada ne bi pristao na nepoštenje, pravne neodrživosti i proceduralne anomalije. Mons. Kutleša predsjednik je Hrvatske biskupske konferencije čija je Komisija Iustita et pax snažno, precizno i nedvosmisleno u bitnome izrazila stav o neprihvatljivosti i temeljitoj štetnosti rodne ideologije i, što je najvažnije, da o tome u Crkvi nema pregovora ili popuštanja svidjelo se to nekome ili ne. Za Katoličku Crkvu, a što je mons. Kutleša višestruko opetovao, neprihvatljiva je svaka ideologija roda i rodnih teorija koje su suprotne Božjem stvoriteljskom planu i promiču antropološki dualizam koji razdvaja spol i rod ili se spol svodi samo na biološku razinu te, kao takve, dovode u pitanje i samo dostojanstvo ljudske osobe. Optuživati mons. Dražena Kutlešu ili dovoditi u pitanje njegovu vjerodostojnost i dobar glas, krajnje je neprofesionalno i uvredljivo.
Nas dvojica dekana sada samo možemo žaliti i tražiti oprost što su naši osobni, nepromišljeni i mnogim katolicima sablažnjući čini od 5. i 11. lipnja 2024. godine bili povod opisanom kolopletu izmišljotina, insinuacija, netočnosti i neuvjerljivosti, a što je dovelo do neopravdane difamacije trećih osoba. Kao dvojica dekana možemo samo reći da je to i nama opomena da moramo u budućnosti temeljitije pristupati svemu.