Proslavljena svetkovina sv. Klare kod klarisa u Mikulićima
Svetkovina sv. Klare proslavljena je u nedjelju 11. kolovoza 2024. u Samostanu sv. Klare u Mikulićima u Zagrebu.
Misno slavlje u samostanskoj crkvi Bezgrješnog Srca Marijina predslavio je ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić.
U uvodu u misu fra Miljenko je pozdravio okupljeni narod te zahvalio sestrama, na čelu s poglavaricom s. Marijom Ivanom, što su ga pozvale da zajedno s njima proslavi Boga u njegovoj službenici sv. Klari Asiškoj.
„Primjer života te ponizne i siromašne žene po kojoj je Bog, kao i po sv. Franji, obnovio tadašnju Crkvu i cijelu Europu, slijede i nastoje svjedočiti i naše sestre ovdje u Mikulićima. Dok mi svećenici i pastoralni radnici propovijedamo, evangeliziramo i dijelimo sakramente, one sve to zdušno podržavaju svojom tihom, ali ustrajnom molitvom. Jedno o drugome itekako ovisi, za donošenje pravog roda u Božjem vinogradu“, rekao je te čestitao sestrama svetkovinu i pozvao na pokajnički čin.
U homiliji je tumačio odnos Boga i izabranog naroda. „Poznato nam je da je Hošea bio prorok koji je opisao odnos između Boga i svoga izabranog naroda u slici vjernog zaručnika i nevjerne zaručnice. U ovom kratkom odlomku slušali smo kako Bog svoju zaručnicu, svoj izabrani narod, tj. svakog od nas, želi odvesti u ‚pustinju‘, to posebno mjesto u Bibliji i često milosno mjesto, kako bi tamo u samoći i tišini, daleko od smetnji ovoga svijeta, mogao progovoriti našem srcu“, istaknuo je.
Zatim je govorio o životu sv. Klare. „Promatrajući njen život, mogli bismo reći da je ona sama izabrala poći u pustinju, u tišinu i odijeljenost od svijeta, kako bi bolje mogla slušati i razumjeti Božji glas i kako bi imala više mogućnosti za intimni susret s Bogom. Njezino povlačenje u samostan, njezina klauzura te njezin izbor života u posvemašnjem siromaštvu bio je ambijent te ‚duhovne pustinje‘ u kojem se ona u miru i sabranosti mogla susretati sa svojim Zaručnikom, slušati pažljivo njegov glas i odgovarati mu na njegove poticaje. Upravo ta dimenzija klauzure, tišine i slobode, a sve radi većeg zajedništva s Gospodinom, itekako je danas potrebna Crkvi, ali i svakom čovjeku“, poručio je.
„U današnje smo vrijeme previše zapljusnuti događanjima, previše navezani na materijalno, uronjeni u aktivizam, okružuje nas previše buke i čujemo bezbroj raznih informacija, te je onda u svemu tome teško čuti Božji glas i osjetiti njegovu prisutnost. Zato nam sv. Klara i danas stoji kao svjetionik i iznova poručuje kako je važno uvijek se iznova vraćati njemu, jer On nas uvijek čeka i spreman nam je u svom velikom milosrđu oprostiti naše nevjere i padove“, naglasio je i upozorio na sotoninu podvalu koja želi uvjeriti ljude kako se ne isplati boriti protiv mana i grijeha.
„Kao i sv. Pavao, sv. Klara je bila svjesna svoje ljudske slabosti i krhkosti te se potpuno oslanjala na Gospodina, odričući se svega kako bi se u njoj doista mogla očitovati i prepoznati izvanredna Božja milost i snaga. Njeno ogledalo bio je križ Kristov, a Presveti Oltarski sakrament izvor sve utjehe i životna hrana! Ako se i mi ugledamo na nju i naš će se život promijeniti. Da bi se uistinu mogli obnavljati, dovoljno nam je ozbiljno prihvatiti prekrasne Isusove riječi iz Evanđelja ‚Ostanite u meni i ja u vama!‘ stavljajući pred nas sliku trsa i loze. Na kraju ovog odlomka Isus je još konkretniji i daje nam rješenje kako je moguće, budemo li čuvali njegove zapovijedi, ostati u Njemu“, objasnio je.
„Eto nam formule života! Kao što je sv. Franjo, tako je i sv. Klara, njegova biljčica, ozbiljno i doslovno prihvaćala Božju riječ i vjerno po njoj živjela. Kad bi i mi, već od danas, samo malo više bili pozorniji i ozbiljniji u slušanju i življenju Božje riječi onda bi nam ova svetkovina uistinu bila na korist i izgradnju, a po nama i svima onima s kojima živimo. Neka nas zato sv. Klara, ta jednostavna ali velika žena, prva u povijesti koja je napisala pravilo jednog Reda, u tome zagovara i pomaže na našim životnim putovima da Bog i danas po nama može izgrađivati svoje kraljevstvo u svijetu u kojem živimo“, zaključio je.
Ivan Lotar
Misno slavlje u samostanskoj crkvi Bezgrješnog Srca Marijina predslavio je ministar Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić.
U uvodu u misu fra Miljenko je pozdravio okupljeni narod te zahvalio sestrama, na čelu s poglavaricom s. Marijom Ivanom, što su ga pozvale da zajedno s njima proslavi Boga u njegovoj službenici sv. Klari Asiškoj.
„Primjer života te ponizne i siromašne žene po kojoj je Bog, kao i po sv. Franji, obnovio tadašnju Crkvu i cijelu Europu, slijede i nastoje svjedočiti i naše sestre ovdje u Mikulićima. Dok mi svećenici i pastoralni radnici propovijedamo, evangeliziramo i dijelimo sakramente, one sve to zdušno podržavaju svojom tihom, ali ustrajnom molitvom. Jedno o drugome itekako ovisi, za donošenje pravog roda u Božjem vinogradu“, rekao je te čestitao sestrama svetkovinu i pozvao na pokajnički čin.
U homiliji je tumačio odnos Boga i izabranog naroda. „Poznato nam je da je Hošea bio prorok koji je opisao odnos između Boga i svoga izabranog naroda u slici vjernog zaručnika i nevjerne zaručnice. U ovom kratkom odlomku slušali smo kako Bog svoju zaručnicu, svoj izabrani narod, tj. svakog od nas, želi odvesti u ‚pustinju‘, to posebno mjesto u Bibliji i često milosno mjesto, kako bi tamo u samoći i tišini, daleko od smetnji ovoga svijeta, mogao progovoriti našem srcu“, istaknuo je.
Zatim je govorio o životu sv. Klare. „Promatrajući njen život, mogli bismo reći da je ona sama izabrala poći u pustinju, u tišinu i odijeljenost od svijeta, kako bi bolje mogla slušati i razumjeti Božji glas i kako bi imala više mogućnosti za intimni susret s Bogom. Njezino povlačenje u samostan, njezina klauzura te njezin izbor života u posvemašnjem siromaštvu bio je ambijent te ‚duhovne pustinje‘ u kojem se ona u miru i sabranosti mogla susretati sa svojim Zaručnikom, slušati pažljivo njegov glas i odgovarati mu na njegove poticaje. Upravo ta dimenzija klauzure, tišine i slobode, a sve radi većeg zajedništva s Gospodinom, itekako je danas potrebna Crkvi, ali i svakom čovjeku“, poručio je.
„U današnje smo vrijeme previše zapljusnuti događanjima, previše navezani na materijalno, uronjeni u aktivizam, okružuje nas previše buke i čujemo bezbroj raznih informacija, te je onda u svemu tome teško čuti Božji glas i osjetiti njegovu prisutnost. Zato nam sv. Klara i danas stoji kao svjetionik i iznova poručuje kako je važno uvijek se iznova vraćati njemu, jer On nas uvijek čeka i spreman nam je u svom velikom milosrđu oprostiti naše nevjere i padove“, naglasio je i upozorio na sotoninu podvalu koja želi uvjeriti ljude kako se ne isplati boriti protiv mana i grijeha.
„Kao i sv. Pavao, sv. Klara je bila svjesna svoje ljudske slabosti i krhkosti te se potpuno oslanjala na Gospodina, odričući se svega kako bi se u njoj doista mogla očitovati i prepoznati izvanredna Božja milost i snaga. Njeno ogledalo bio je križ Kristov, a Presveti Oltarski sakrament izvor sve utjehe i životna hrana! Ako se i mi ugledamo na nju i naš će se život promijeniti. Da bi se uistinu mogli obnavljati, dovoljno nam je ozbiljno prihvatiti prekrasne Isusove riječi iz Evanđelja ‚Ostanite u meni i ja u vama!‘ stavljajući pred nas sliku trsa i loze. Na kraju ovog odlomka Isus je još konkretniji i daje nam rješenje kako je moguće, budemo li čuvali njegove zapovijedi, ostati u Njemu“, objasnio je.
„Eto nam formule života! Kao što je sv. Franjo, tako je i sv. Klara, njegova biljčica, ozbiljno i doslovno prihvaćala Božju riječ i vjerno po njoj živjela. Kad bi i mi, već od danas, samo malo više bili pozorniji i ozbiljniji u slušanju i življenju Božje riječi onda bi nam ova svetkovina uistinu bila na korist i izgradnju, a po nama i svima onima s kojima živimo. Neka nas zato sv. Klara, ta jednostavna ali velika žena, prva u povijesti koja je napisala pravilo jednog Reda, u tome zagovara i pomaže na našim životnim putovima da Bog i danas po nama može izgrađivati svoje kraljevstvo u svijetu u kojem živimo“, zaključio je.
Ivan Lotar