Zagrebačka nadbiskupija

Vlč. Ilija Kelić, župnik župa Sv. Franjo Asiški - Mahovljani, Sv. Ivan Krstitelj - Bos. Aleksandrovac i Sveti Josip - Nova Topola u Banjalučkoj biskupiji predvodio je misno slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u srijedu 28. kolovoza 2024. godine. Koncelebrirao je mons. Antun Sente, rektor Josipova svetišta, a pjevanje su animirali članovi župnog zbora "Sveti Josip" pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ. 
 

U prigodnoj homiliji vlč. Kelić je kazao kako "Crkva na današnji dan slavi spomendan svetog Augustina, a srijedom se u ovom svetištu osobito spominjemo i svetog Josipa. Vjerojatno ste puno puta čuli priču kako je Bog podijelio svu zemlju na svijetu raznim narodima, a zaboravio na hrvatski narod pa mu dao zemlju koju je čuvao za sebe. Često čujemo izraz „Hrvatska Bogom dana zemlja“. Da, braćo i sestre, to je naša Hrvatska i uz sve to darovan nam je tako veliki zaštitnik sveti Josip.

Kaže Sveto pismo, sveti Josip nije pričao, nego je šutio i radio. Šutnja je sigurno bila ispunjena molitvom dragome Bogu pa možemo reći da je molio i radio, Ora et labora. Isto što stoljećima rade vrijedni redovnici mnogih benediktinskih redova među kojima su bili i redovnici Banjalučke trapističke Opatije "Marija Zvijezda" u biskupiji iz koje ja dolazim. Josip je radnik i Josipu je povjerena zaštita ljudskog rada. Čak je to sveta Crkva označila i blagdanom na prvi svibanj. Ja bih se usudio reći da je Josip poseban uzor i zaštitnik onih radnika koji teškom mukom i u teškom znoju svoj kruh zarađuju", rekao je vlč. Kelić.

"Pogledajmo se svi u ogledalo i radimo na sebi. Recimo svaki sebi tu gdje jesi, gdje me danas Bog postavio, bio običan radnik ili upravitelj ljudi i dobara - što ja danas mogu doprinijeti da meni, mojoj obitelji, mojem susjedu, mom narodu bude bolje. Ako su Ninivljani, na glas proroka Jone, proroka iz neprijateljskog naroda i od Boga koji njima nije bio poznat, oglasili post i molitvu da bi se spasili, kako onda mi koji toga Boga poznajemo, koji nam je darovao ovako divnu zemlju ne možemo učiniti nešto takvo? Evo, u toj nadi, u toj vjeri živimo dalje i radimo na tome", zaključio je vlč. Kelić. 

 

Pri kraju misnog slavlja vlč. Ilija Kelić ukratko je predstavio svoj dosadašnji život i put do svećeništva te službe koje sada vrši u Banjalučkoj biskupiji: "rođen sam u Banjalučkoj biskupiji u Livnu i živio sam tamo do odlaska na studij u Zagreb. Imam i šestero braće: Jakova, Zvonimira, Tomislava, Josipa, Silvanu i Božanu. Prije nego sam odlučio postati svećenik na neki sam način brinuo o svojoj braći, vjerujem da je to Božje djelo u mojem životu jer imali smo i nekih problema u obitelji. Naime, naš pokojni otac volio je malo previše alkohol. Tada sam kao stariji brat mlađu braću i sestre poveo sa sobom u Zagreb."

Govoreći o poslovima koje je radio, vlč. Kelić je rekao: "jednostavno više nisam osjećao nikakvo zadovoljstvo u navedenim poslovima pa sam najprije počeo volontirati. U kući "Tabor" proveo sam pet godina pomažući i volontirajući, te dovodeći ljude na duhovne obnove, što je sve vodilo prema svećeništvu. Mene su već od malih nogu, a odrastao sam u franjevačkoj župi, zvali fratar. Ipak nisam otišao u fratre, već sam osjećao potrebu da pomognem obitelji da stane na svoje noge i kada su oni "stali na svoje noge" Bog me šalje u drugi vinograd. Na kraju će to uistinu biti i stvarni vinograd Banjalučke biskupije." 
 

"Biti katolik u banjalučkom kraju nije jednostavno. Najgore je upravo doći za oltar pa vidjeti praznu crkvu. To je svakom svećeniku najteže", rekao je vlč. Kelić, dodavši da "pored ove pastoralne brige vodim i podrume Banjalučke biskupije, koji se nalaze na mojoj župi Mahovljani, a u blizini aerodroma u Laktašima. Dakle, pored Banja Luke na pola puta između granice i Banja Luke podignuti su prije dvadeset godina vinogradi. Talijani su pomogli da se to uredi zato što su oni tamo nekada živjeli. Došli su 1883. godine iz Trenta, nakon što su njihov kraj poharale poplave, te se nastanili pored Banja luke. Kasnije su došli redovnici i osnovali opatiju "Marija Zvijezda" koja je također imala puno vinograda. 
 

"Marija Zvijezda" bila je jedna od najvećih trapističkih opatija benediktinskog reda, reformiranog trapističkog reda u svijetu. U svom najjačem vremenu brojala je 265 monaha. Nije poznato da je ikada ijedna opatija u srednjem vijeku imala tako puno monaha. Oformljena je 1869. godine i službeno je trajala do 2019. kada je zatvorena. No, poznato je da je zapravo devastirana, odnosno da su joj sva dobra osim crkve oduzeta 1945. godine. Ipak, nekoliko monaha vodilo je brigu o crkvi sve do 2019 godina. Te 1945. godine više od 150 monaha je protjerano, oduzeto im je 550 hektara imovine. Biskup Komarica uporno je nastojao barem nešto dobara vrati Crkvi, a sada to nastavlja činiti novi biskup Majić. Postoje neki glasovi da će vlast Republike Srpske vratiti barem samostan jer je samostan u vrlo lošem stanju", rekao je vlč. Kelić, zaključivši informiranjem vjernika o trenutnom stanju vinograda Banjalučke biskupije.