Zagrebačka nadbiskupija

Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe, državna tajnice, predsjedniče Caritasa, draga sestro Jelena, poštovane dame i gospodo na ovom svečanom skupu.

Tiskovna vijest od 23. prosinca 1993. Novinske agencije DPA, bila je:

„Preko četiri milijuna maraka za Dječji centar u Hrvatskoj.
Više od četiri milijuna maraka darovali su do sada slušatelji Južnonjemačkog radija (SDR) za dječji centar u hrvatskoj Brezovici. Kako je SDR u četvrtak u Stuttgartu potvrdio, akcija darivanja počela je 28. studenoga 1993., na prvu nedjelju došašća. U centru za rehabilitaciju u blizini Zagreba, kojim upravlja Caritas, trebalo bi biti smješteno ukupno 96-ero ratom ranjene djece i mladih, neovisno o njihovom porijeklu. Centar bi trebao po predviđanju SDR-a biti useljiv u rujnu 1994. Sveukupni trošak gradnje iznosi devet milijuna maraka.“

Kao tadašnji Caritasov povjerenik za darovnu akciju dajem vam 6 impulsa/6 pobudnih točaka:

• „Crni“ kovčeg
• Suze
• Franjo Kuharić
• Kneževina Lihtenštajn
• Papa Ivan Pavao Drugi
• Pelene za djecu

Crni kovčeg
U siječnju 1994. hrvatski bankovni sustav bio je još u transformaciji, dvije i pol godine iza osnutka države. Hrvatska kuna upravo je zamijenila hrvatski dinar. Slanje novca preko banke bilo je tada teško moguće. S odobrenjem njemačke policije i po nalogu Caritasa letio sam tada više puta u Zagreb, svaki put s pola milijuna maraka spakiranih u jedan crni kovčeg.

Suze
Hrvatski pravni sustav nije tada još bio potpuno odvojen od jugoslavenskog sustava. Zbog toga sam molio hitno razgovor i razjašnjenje od hrvatskog ministra za socijalnu skrb. Nakon teških rasprava sporazumjeli smo se: gradilište i zgrada dječjeg centra vlasništvo su Crkve, za Caritas. Inače donacije ne mogu teći. Direktorica Caritasa Jelena Brajša nakon razgovora počela je roniti gorke suze. Plakala je nekoliko minuta. Jer, po prvi puta, rekla je šefica Caritasa jecajući, bila je sa strane države prihvaćena: kao ravnopravna, priznata i cijenjena osoba. Prije je uvijek kao odgovorna za Caritas stajala jednom nogom u zatvoru. Sedam godina kasnije Jelena Brajša i ja bili smo  primljeni u jednu audijenciju kod predsjednika države.

Kardinal Kuharić
Legendarni i visoko cijenjeni kardinal Franjo Kuharić molio je Jelenu Brajša i mene za jedan razgovor ujutro u devet sati. On se ponosio svojim Caritasom. Osobno je htio otvoriti i blagosloviti Dječji centar.

Kneginja Marie od Lihtenštajna
Kneginja Marie od Lihtenštajna osobno je sudjelovala na proslavi otvorenja Brezovice. S njom je došao i nasljedni prinčevski par princ Alojz i njegova supruga vojvotkinja Sofija. Oni su se godinu dana prije toga oženili. Jedan dio svojih vjenčanih darova dali su kao donaciju za Dječji centar. Bilo je to 800.000 CHF — švicarskih franaka.

Papa Ivan Pavao Drugi
Dugo je već bilo planirano otvorenje i blagoslov Brezovice u rujnu mjesecu. Tada je Vatikan najavio posjetu i dolazak pape Ivana Pavla II. u Zagreb, 10. i 11. rujna 1994. godine. Otvorenje Brezovice bilo je odgođeno i premješteno na 22. listopada 1994. godine. Tko osim vas može reći: naš datum otvorenja bio je obilježen Papinim posjetom!

Pelene za djecu
Trideset godina Caritasove - dječje pomoći u Brezovici. To je bio start jedne vidljive velike ustanove, ali već puno prije toga smjela je Jelena Brajša i njezin tim u biskupskoj palači kardinala Kuharića posjedovati nekoliko soba za ostavljenu i pronađenu djecu. Tko bi na čitavom svijetu mogao reći: u našoj biskupskoj kući vise i suše se dječje pelene na prozorima?

Direktor biskupijskog Caritasa svećenik Oliver Merkelbach vam piše:

„Draga sestro Jelena, dragi Zvonko Erceg, dragi gosti jubileja, srdačna čestitka za tridesetogodišnji jubilej Caritasove kuće u Brezovici. Već sada se radujem našem sljedećem susretu u Zagrebu u svibnju 2025. godine. Kao znak povezanosti šaljem Vam po gospodinu Reutheru jednu donaciju za Caritasovu kuću. Ovaj put ne u jednom „crnom“ kovčegu, nego u maloj omotnici. U srdačnoj povezanosti pozdravlja svećenik Oliver Merkelbach, direktor Caritasa.“

Također intendant, upravitelj Južnonjemačkog radija SDR-a u Stuttgartu profesor dr. Kai Gniffke piše: „Želim vam puno uspjeha i naravno isto toliko radosti kod predstojeće proslave jubileja, i šaljem srdačne pozdrave. Dragi Caritas u Zagrebu, ponosan sam na vaš put i vaš razvitak. S radošću možemo tadašnjim darovateljicama i darovateljima u Njemačkoj reći: „Vaša tadašnja financijska pomoć putem djelovanja Caritasa u Zagrebu u ova se tri desetljeća utridesetostručila.“

Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe, ja Vam čestitam na Vašem Caritasu. Smijete biti ponosni na njega. Vaš Caritas jedna su svjetleća ulazna vrata za Crkvu.