Zagrebačka nadbiskupija

Dragi korisnici i djelatnici Caritasove kuće, uvaženi uzvanici i gosti, draga braćo i sestre!

Okupljeni smo danas kako bismo proslavili tridesetu obljetnicu postojanja Caritasove kuće „Bl. Alojzije Stepinac“ u Brezovici, mjesta koje već desetljećima pruža dom i sigurnost djeci i odraslim osobama kojima je potrebna skrb i toplina obitelji. Naša vjera, utemeljena na ljubavi i milosrđu, osobito se očituje u brizi za najslabije među nama, a to su upravo djeca i oni koji su u svojoj nemoći potrebni pomoći. Stoga smo za ovu prigodu izabrali evanđeoski tekst u kojem nas Isus poziva da od djece učimo kako primiti Kraljevstvo Božje u jednostavnosti i poniznosti.

Ovo je mjesto postalo oaza ljubavi, zajedništva i požrtvovnosti što svakodnevno svjedoče djela svih vas koji ovdje živite i radite. Kao kršćani, pozvani smo prepoznati ljepotu milosrdne ljubavi koju Bog pokazuje prema svakom čovjeku, i tu ljubav dijeliti s drugima. Darivajući u ljubavi svoje vrijeme i svoje talente drugima i sami se obogaćujemo. 

1. SNAGA BOŽJE LJUBAVI PREMA DJECI

U svibnju ove godine Crkva je obilježila Prvi svjetski dan djece. Tom prigodom papa Franjo svakom je djetetu uputio pismo s porukom „Dragocjen si u Božjim očima“ (Iz 43,4). 

Draga djeco i korisnici ovog doma, to isto i mi danas na poseban način želimo ponoviti vama: Dragocjeni ste u Božjim očima i dragocjeni ste nama. 

Dragocjeni ste toliko da Isus, kako smo to čuli u evanđelju, svakome od nas poručuje da nećemo moći u njegovu blizinu ako ne budemo poput vas. Kad su Isusu donosili djecu da ih blagoslovi, učenici su to sprječavali. Međutim, Isus im se odlučno suprotstavio riječima: „Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im, jer takvih je Kraljevstvo Božje.“ (Mk 10,14). Ovim riječima Isus vam sam poručuje koliko ste mu dragocjeni i da vas želi u svojoj blizini. 

Draga braćo i sestre, svi kojima je povjerena briga za djecu i malene, naša briga ne smije biti samo puka formalnost. Kao što Isus kaže učenicima: „Ne priječite im“, tako smo i mi pozvani prepoznati sve društvene prepreke i nepravde koje ranjavaju posebno djecu. To uključuje borbu protiv siromaštva, nepravde, zanemarivanja i zlostavljanja. 

Isusovo srce bilo je ispunjeno ljubavlju i brigom za najmanje i najslabije koje svijet često zaboravlja. Isus nas poziva da budemo glas onih koji nemaju glasa, da se borimo za pravdu i dostojanstvo svakog ljudskog bića, jer svi smo stvoreni na sliku i priliku Božju (Post 1,27).

2. DJECA NAS UČE PONIZNOSTI I JEDNOSTAVNOSTI

Isus poručuje svima nama: „Zaista kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, neće u nj ući.“ (Mk 10,15). Ove riječi sadrže duboku duhovnu istinu. Kraljevstvo Božje dostupno je svima, ali ga možemo primiti samo ako imamo dječje srce, srce koje je slobodno od oholosti, vezanosti za ovozemaljske stvari i egoizma. U djetetu vidimo primjer onoga što je Isus nazvao „siromaštvom duha“ (Mt 5,3). 

Ono što djeca imaju, a što odrasli često gube, jest njihova sposobnost da vjeruju bez postavljanja pitanja, da se oslanjaju na druge i da vole bezuvjetno. Upravo ta jednostavnost i povjerenje u Božju providnost ključ su našeg duhovnog rasta. „Bog se protivi oholima, a poniznima daje milost“ (Izr 3,34). Ova pouka postaje još jasnija u kontekstu svakodnevnog života, gdje se često previše oslanjamo na vlastite snage, zaboravljajući da je sve milost i dar.

Djeca, u svojoj nevinosti i otvorenosti, postaju primjer vjere koju bismo svi trebali nasljedovati. Kad nas uspoređuje s djecom, Isus ne misli da trebamo biti djetinjasti, već da trebamo njegovati osobine koje djeca posjeduju: povjerenje, jednostavnost, poniznost. Djeca nemaju predrasuda, nisu opterećena ambicijama i grijehom, već dolaze Bogu otvorena srca ne tražeći ništa zauzvrat. Djeca žive od povjerenja i ovisnosti o svojim bližnjima, baš kao što smo mi pozvani živjeti u povjerenju i ovisnosti o Bogu. 

Vi koji radite u ovome domu zacijelo ste iskusili iskreno povjerenje koje vam daruju djeca i mladi koji su povjereni vašoj skrbi. Iznevjeriti to povjerenje i povrijediti ih značilo bi najljućim mačem boli probosti Gospodinovo srce. 

3. NAŠA ODGOVORNOST PREMA DJECI I SLABIMA

Djeca, kao najnezaštićeniji članovi našeg društva, povjerena su našoj brizi. U tom kontekstu, svaka kršćanska zajednica i institucija  ima odgovornost ne samo osigurati tjelesnu skrb za djecu, nego im omogućiti i duhovni rast. To znači evangelizirati ih, obrazovati, ohrabrivati i biti uz njih kako bi rasli u ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Djeca, čista srca, brže prepoznaju istinu evanđelja i prihvaćaju je s vjerom bez oklijevanja.

Naša je dužnost pružiti svakom djetetu priliku da, u skladu sa svojom dobi i sposobnostima, upozna Božju ljubav i omogućiti mu da razumije da je prihvaćeno, voljeno i vrednovano u svome dostojanstvu. 

Nažalost, svijet u kojem živimo često zanemaruje djecu i one najslabije. Društvo, vođeno materijalnim interesima i pragmatičkim pogledima, često zaboravlja na one koji nemaju političku ili ekonomsku moć. Zato nas Isus poziva da se posvetimo onima koje svijet zaboravlja, jer upravo su oni najbliži Božjem srcu. 

Draga braćo i sestre, pozvani smo biti kao djeca - jednostavni, ponizni, puni vjere. Djeca nas uče kako živjeti evanđelje u svakodnevici, bez kalkulacija i interesa, s povjerenjem u Božju providnost. Današnje slavlje 30. obljetnice Caritasove kuće u Brezovici podsjeća nas da je ljubav, konkretna i svakodnevna, temelj naše vjere. Ljubav koju iskazujemo djeci, starima i nemoćnima, nije samo naša dužnost, nego i dar koji primamo.

U Gospodnjoj molitvi svaki dan molimo da dođe Kraljevstvo Božje, a ovdje Isus kao da želi poručiti da je kraljevstvo, za koje mi odrasli trebamo moliti, djeci tako blizu, nadohvat ruke. Stoga nas poziva da od malenih učimo kako primiti kraljevstvo Božje. Vi ste ovdje, u tome smislu, privilegirani.

Zahvaljujemo Bogu na svima onima koji su prije trideset godina s ljubavlju i vizijom utemeljili Caritasovu kuću "Bl. Alojzije Stepinac" u Brezovici, kao i svima koji su kroz ovo vrijeme nesebično djelovali u njoj, služeći najpotrebnijima. Njihova požrtvovnost i briga za djecu i odrasle, kojima su pružali dom, odraz su istinske kršćanske ljubavi. Neka im Gospodin bude vječna nagrada za sve darovano. Posebno zahvaljujemo i sadašnjim djelatnicima i upravi, koji nastavljaju ovu plemenitu misiju žrtvujući se nesebično za korisnike ove Kuće. Molimo da svi skupa budemo vođeni Božjom ljubavlju, da rastući u poniznosti budemo sve osjetljiviji na njegov blagoslov i milost.

Kao kršćani pozvani smo služiti jedni drugima prepoznajući u svakome Božji dar i priliku za rast u milosrđu. Molimo Gospodina da nam dade srce poput djeteta, srce koje je otvoreno za ljubav, jednostavno i ponizno, kako bismo i mi, po uzoru na blaženog Alojzija Stepinca, mogli naslijediti Kraljevstvo nebesko, kao što nam je Isus obećao. Amen.