Pozdravni govor s. Jelene Lončar na 30. obljetnici rada Caritasove kuće u Brezovici
s. Jelena Lončar, ravnateljica Caritasa
30. obljetnica kuće „Bl. Alojzije Stepinac“ u Brezovici
30. obljetnica kuće „Bl. Alojzije Stepinac“ u Brezovici
Preuzvišeni gospodine Nadbiskupe,
poštovana izaslanica ministra rada i mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, drž. tajnice Mađerić,
dragi gospodine Reuter,
cijenjeni uzvanici,
suradnici, volonteri, dobročinitelji i prijatelji,
dragi zaposlenici i korisnici!
S posebnom radošću pozdravljam sve vas u ovoj lijepoj i svečanoj prigodi - obilježavanju 30. Obljetnice Caritasove Kuće za djecu i mlade s teškoćama u razvoju te odrasle osobe s invaliditetom »Bl. Alojzije Stepinac«, u Brezovici.
Ova Kuća kao Centar za djecu žrtve rata sagrađena je u vrijeme Domovinskog rata darovima brojnih dobročinitelja iz Domovine i inozemstva, uz podršku Zagrebačke nadbiskupije i potporu kardinala Franje Kuharića, pod pokroviteljstvom prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, kao i neumornim zalaganjem gđe Jelene Brajša, dugogodišnje ravnateljice Caritasa.
Ali tijekom svih ovih godina ova kuća građena je ljubavlju požrtvovnih zaposlenika koji, uz podršku volontera i dobročinitelja, danas brinu za stotinu korisnika koji u njoj nalaze ne samo dom već i obitelj.
Svjetlo na stazi života geslo je pod kojim obilježavamo današnji jubilej.
Caritas i Kuća Bl. Alojzija Stepinca bili su tijekom minula tri desetljeća Svjetlo na stazi života za preko tisuću i sto korisnika: djece i majki žrtava rata, djece bez roditeljske skrbi, djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom.
Premda se namjena Kuće tijekom godina mijenjala, sukladno potrebama i okolnostima, ono što je ostalo nepromijenjeno jesu svjetlo, ljubav, radost i nada koju su korisnici nalazili u ovoj velikoj obitelji.
Kao i svaka obitelj, u ovih trideset godina, prošli smo vremena nadahnuća, kušnji i velikih žrtava. Ali u svemu tome nosila nas je prepoznatljiva kršćanska ljubav i po našim djelima očitovanje Božje prisutnosti među onima koji su u potrebi.
Životi korisnika, isprepleteni raznim teškoćama, smisao su postanka i postojanja ovoga zdanja o kojem malo možemo reći riječima. Puno više od mene mogli bi posvjedočiti zaposlenici koji svakodnevno, poput krijesnica u noći, neumorno i hrabro, nastoje svijetliti - biti oslonac i donositi radost onima koji su im povjereni.
Svaki susret s korisnicima ove Kuće svojevrstan je poziv na ispit savjesti, poticaj na zahvalnost za darovano i prigoda biti bolji, radosniji i plemenitiji. Vjerujem da će to danas osjetiti i svatko od nas.
Stoga bih, dragi uzvanici, željela da nam u središtu današnjeg okupljanja, prigodom obilježavanje 30. obljetnice ove Kuće, bude susret: susret s našim korisnicima, susret koji će obilovati radošću i biti prožet zahvalnošću, a po odlasku i susret sa samima sobom.
Sveta Mala Terezija podsjeća nas kako u Božjim očima ništa nije maleno, ako je učinjeno s ljubavlju.
U ovoj prigodi iskrenu zahvalnost izričem svima koji su svojim djelima ljubavi pomogli da ova Kuća izraste u mjesto radosne blizine i suživota, kao i onima koji svojom požrtvovnošću ulijevaju nadu za uspješan hod u budućim godinama i desetljećima.
Teško je pojedinačno nabrojiti sve one koji su na bilo koji način dio sebe ugradili u trideset godina života i rada ove Kuće.
Ipak, dozvolite da posebno zahvalim svim zaposlenicima: od voditelja i stručnog osoblja do njegovatelja, pomoćnog osoblja, svima koji s neizmjernom ljubavlju i požrtvovnošću unose svjetlo u živote korisnika, brišu suze i dijele radost, pomažu i tješe, vesele se i plaču zajedno s njima.
Među današnjim zaposlenicima Kuće je i troje koji su bili prvi njezini korisnici. Dragi zaposlenici - HVALA VAM!
Na kraju, hvala Trojedinom Bogu koji je bio nadahnuće za izgradnju ove Kuće. Hvala mu i za bezbrojne milosti kojima nas je pratio u svim kušnjama i teškoćama.
Uzdajući se u zagovor bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika ove Kuće i Zagrebačkog Caritasa, nadamo se da će nam, potrebnom osjetljivošću i razumijevanjem nadležnoga Ministarstva, tj. osiguranjem potrebnih materijalnih uvjeta, i u vremenu koje je pred nama biti moguće osvjetljavati staze korisnicima i njihovim obiteljima te bili čvrst oslonac onima koji nas trebaju i koji žive od naše dobrote i ljubavi!
Nadam se da ćete nam u tome biti iskrena potpora i svesrdna podrška.
Hvala Vam!
Ova Kuća kao Centar za djecu žrtve rata sagrađena je u vrijeme Domovinskog rata darovima brojnih dobročinitelja iz Domovine i inozemstva, uz podršku Zagrebačke nadbiskupije i potporu kardinala Franje Kuharića, pod pokroviteljstvom prvog Hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, kao i neumornim zalaganjem gđe Jelene Brajša, dugogodišnje ravnateljice Caritasa.
Ali tijekom svih ovih godina ova kuća građena je ljubavlju požrtvovnih zaposlenika koji, uz podršku volontera i dobročinitelja, danas brinu za stotinu korisnika koji u njoj nalaze ne samo dom već i obitelj.
Svjetlo na stazi života geslo je pod kojim obilježavamo današnji jubilej.
Caritas i Kuća Bl. Alojzija Stepinca bili su tijekom minula tri desetljeća Svjetlo na stazi života za preko tisuću i sto korisnika: djece i majki žrtava rata, djece bez roditeljske skrbi, djece s teškoćama u razvoju i odraslih osoba s invaliditetom.
Premda se namjena Kuće tijekom godina mijenjala, sukladno potrebama i okolnostima, ono što je ostalo nepromijenjeno jesu svjetlo, ljubav, radost i nada koju su korisnici nalazili u ovoj velikoj obitelji.
Kao i svaka obitelj, u ovih trideset godina, prošli smo vremena nadahnuća, kušnji i velikih žrtava. Ali u svemu tome nosila nas je prepoznatljiva kršćanska ljubav i po našim djelima očitovanje Božje prisutnosti među onima koji su u potrebi.
Životi korisnika, isprepleteni raznim teškoćama, smisao su postanka i postojanja ovoga zdanja o kojem malo možemo reći riječima. Puno više od mene mogli bi posvjedočiti zaposlenici koji svakodnevno, poput krijesnica u noći, neumorno i hrabro, nastoje svijetliti - biti oslonac i donositi radost onima koji su im povjereni.
Svaki susret s korisnicima ove Kuće svojevrstan je poziv na ispit savjesti, poticaj na zahvalnost za darovano i prigoda biti bolji, radosniji i plemenitiji. Vjerujem da će to danas osjetiti i svatko od nas.
Stoga bih, dragi uzvanici, željela da nam u središtu današnjeg okupljanja, prigodom obilježavanje 30. obljetnice ove Kuće, bude susret: susret s našim korisnicima, susret koji će obilovati radošću i biti prožet zahvalnošću, a po odlasku i susret sa samima sobom.
Sveta Mala Terezija podsjeća nas kako u Božjim očima ništa nije maleno, ako je učinjeno s ljubavlju.
U ovoj prigodi iskrenu zahvalnost izričem svima koji su svojim djelima ljubavi pomogli da ova Kuća izraste u mjesto radosne blizine i suživota, kao i onima koji svojom požrtvovnošću ulijevaju nadu za uspješan hod u budućim godinama i desetljećima.
Teško je pojedinačno nabrojiti sve one koji su na bilo koji način dio sebe ugradili u trideset godina života i rada ove Kuće.
Ipak, dozvolite da posebno zahvalim svim zaposlenicima: od voditelja i stručnog osoblja do njegovatelja, pomoćnog osoblja, svima koji s neizmjernom ljubavlju i požrtvovnošću unose svjetlo u živote korisnika, brišu suze i dijele radost, pomažu i tješe, vesele se i plaču zajedno s njima.
Među današnjim zaposlenicima Kuće je i troje koji su bili prvi njezini korisnici. Dragi zaposlenici - HVALA VAM!
Na kraju, hvala Trojedinom Bogu koji je bio nadahnuće za izgradnju ove Kuće. Hvala mu i za bezbrojne milosti kojima nas je pratio u svim kušnjama i teškoćama.
Uzdajući se u zagovor bl. Alojzija Stepinca, zaštitnika ove Kuće i Zagrebačkog Caritasa, nadamo se da će nam, potrebnom osjetljivošću i razumijevanjem nadležnoga Ministarstva, tj. osiguranjem potrebnih materijalnih uvjeta, i u vremenu koje je pred nama biti moguće osvjetljavati staze korisnicima i njihovim obiteljima te bili čvrst oslonac onima koji nas trebaju i koji žive od naše dobrote i ljubavi!
Nadam se da ćete nam u tome biti iskrena potpora i svesrdna podrška.
Hvala Vam!
s. Jelena Lončar, ravnateljica Caritasa
Brezovica, 24. rujna 2024. godine
Brezovica, 24. rujna 2024. godine