Zagrebačka nadbiskupija

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić održao je u utorak 20. ožujka Konferenciju za medije u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.

U dugom susretu s novinarima, otvoren svim pitanjima, argumentirano je pojasnio ozračje odvijanja procesa te je odgovarao na optužbe medija da slučaj svećenika Nedjeljka Ivanova, osumnjičenog za pedofiliju, nije prijavio nadležnim hrvatskim državnim tijelima.

„Treba braniti sve koji su ugroženi. Nemojte se bojati isitne. Ali nemojte raditi od toga senzaciju. Poštujte dostojanstvo žrtava i onih koji su na novinskim strancima“ poručio je novinarima mons. Puljić istaknuvši: „Ja sam otvoren za sve žrtve. Moramo pružiti pomoć. Ali isto tako, ne možemo suditi prijekim sudom. Nismo u komunizmu ili nekim drugim diktaturama, kad se ideološki rješavalo slučajeve. Zaista nisam ništa zataškavao, niti želim. I budite sigurni, neću ništa zataškavati“ poručio je zadarski nadbiskup, jer to je bilo glavno pitanje i predbacivanje nadbiskupu Puljiću – zašto slučaj nije prijavio policiji.

Kad nešto takvo saznaš, dužan si prijaviti policiji, izričito je rekao mons. Puljić. „Konkretno, ‘slučaj Bibinje’ – nitko od vas novinara nije prijavio Državnom odvjetništvu, a znali ste prije mene. Bilo je o tome na televiziji, nisam gledao. Ne znam je li to vaša kolegica Danijela Trbović prijavila. A vi prozivate biskupa koji je to učinio. Ona je imala svjedoka i cijeloj Hrvatskoj ga prikazala. Pitajte nju jel’ prijavila policiji“ rekao je mons. Puljić.

Istaknuo je da su u nekim zemljama anglosaksonskog, američkog prava i u Francuskoj biskupi dužni prijaviti takve svećenike sudskoj vlasti. „Mi ne živimo ni u Francuskoj, ni u Engleskoj ni u Njemačkoj. Dodatak dalje ide. U zemljama u kojima ne postoji takva odredba, zakonska obveza, Kongregacija ne obvezuje biskupe da moraju prijaviti takve svećenike civilnim vlastima. Ja sam to dostavio policiji da znaju. Sve što je Kongregacija od mene tražila, ja sam učinio. Dostavio sam policiji da zna što ja smijem a što ne smijem“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da hrvatsko zakonodavstvo ima svoje propise i zakone. I Kongregacija ima svoje propise.

„Može se na dva kolosijeka voditi proces. Dapače. I treba“ rekao je mons. Puljić, ožalošćen zbog zlonamjernih napisa. „Uživite se u kožu don Nedjeljka. On je optužen prije procesa. Ne kažem da će biti ili neće biti kažnjen. Ali on je medijski optužen. To i svjedoke stavlja u nezgodan položaj. Vrši se medijski pritisak. Vatikan se o svemu mora informirati. O tome svemu oni znaju, dobivaju sve informacije. Ali ne znam koliko to samom procesu pomaže“ rekao je mons. Puljić.

O slučaju don Nedjeljka Ivanova saznao je ove veljače u Americi. „Svjedok je došao i odmah sam reagirao. Nije bilo nikakvih zataškavanja. Pitao bih propupitanjem novinare: vi ste prije mene saznali. Tko je od vas to prijavio policiji? Sad se proziva biskupa, da mora nešto prijaviti policiji makar dokument izričito kaže ne. Ja surađujem. I svi trebamo surađivati“ rekao je nadbiskup.

„Dobro je što su i naši novinari postali osjetljivi na tu moralnu devijaciju u suvremenom društvu. Osebito što se time približavaju crkvenom stavu koji ne trpi nikakvu toleranciju u području iskorištavanja maloljetnika. Moglo bi se na prvi mah pomisliti i zaključiti kako mediji provode stroge crkvene propise o toj temi koji su u crkvenom zakonodavstvu na snazi još od 1922. g. Neprihvatljiv je, međutim, senzacionalizam kojim se toj temi pristupa.

Kao i jednostranost kojom se problem pedofilije prikazuje u medijima. Ako uzmete dnevni tisak u Hrvatskoj pa analizirate što su mediji pisali i kako su predstavljali javnosti tu bolnu nastranost suvremenog društva, neće trebati puno da zaključite kako je pedofilija usko vezana uz Crkvu. Dapače, imate dojam kako je to nešto što se samo u njoj događa. I to uglavnom na relaciji svećenika i djece koja dolaze na vjeronauk“ rekao je mons. Puljić. Istaknuo je da statistički podaci govore sasvim suprotno. Najmanji postotak pedofilskih slučajeva odnosi se na kler i Crkvu.

Ovo je smišljena diskreditacija Crkve i njezinih službenika, rekao je nadbiskupu jedan intelektualac. Dvojica američkih sociologa koji su proučavali fenomen pedofilije ustanovili su kako je u njihovom istraživanju bilo 1,4 % zlostavljanih koji se odnosi na svećenike. Svi drugi slučajevi, 98% tiče se drugih segmenata društva: sportske, odgojne, vojne i druge, a najviše obiteljske sfere. „Crkva je žalosna i tužna i zbog tog malog postotka koji se odnosi na njene službenike. I nema milosti kad se dokaže takvo zlostavljanje njenih sinova.

No, ne možemo izbjeći pitanje otkud takav iracionalan napad na Crkvu?! Eto, i mene optužiše, i to novinar Jutarnjeg lista iz Rima, kako sam zataškavao skanda u Zadru. Nije to učinila Kongregacija, nego dopisnik Jutarnjega lista. A ja učinio sve što crkveni propisi traže“ rekao je mons. Puljić. Volio bi kad bi se rješavanju pedofilije pristupalo isto takvim žarom i željom za pomoći žrtvama kad se to događa među drugim skupinama ljudi, kao što se to čini u slučaju kad se za to sumnjiče svećenici. Nadbiskup je rekao da će svojim autoritetom štititi svakog pojedinca koji mu prijavi što je doživio.

Mons. Puljić je pojasnio i slobodarsko kulturalno ozračje Europe 1970/80-ih, kad se javno opravdavalo pedofiliju a mediji se tome nisu su­protstavljali ili to krititirali. Jan Carl Raspe je 1969. g., prije ulaska u frakciju Crvene Armije, u svojoj ‘Kursbuch’ hvalio Komunu br. II. u kojoj su odra­sli tjerali djecu, unatoč njihovu otporu, na pokušaje spolnih odnosa. Njemački zeleni su 1985. g. zahtijevali dekriminalizaciju spolnih odnosa s djecom, a 1989. g. su objavili knjigu koja je otvoreno tražila da se dopuste pedoseksualni kontakti.

U to se doba naročito borilo pro­tiv katoličkog seksualnog morala kao represivne prepre­ke za ‘emancipaciju dječje seksualnosti’. Ni u Italiji nije nedostajalo pokušaja političke legali­zacije pedofilije. Giovanni Giusti, jedan od voditelja međunarodne mreže (1998.) za internetsko širenje dječje pornografije ovako je branio svoj rad: „Naša bitka je zahtijevati slobodu izražavanja za one koji sma­traju opravdanim ljubiti djecu, pa odnos između njih tre­ba dopustiti“.

Taj je stav na političkoj razini službeno preuzela Ta­lijanska radikalna stranka, koja je 1998. g. objavila doku­ment s naslovom: Pedofilija i internet: stare opsesije i novi križarski ratovi, u kojem se očitovala: „U pravnoj državi ne može se smatrati kažnjivim djelom ako je netko pedofil, ako se takvim proklamira ili također podupire zakonitost toga; pedofilija, kao i svaka druga seksualna sklonost, kažnji­vim djelom postaje u trenutku kada nanosi štetu dru­gim osobama“.

Poznata je i službe­no legalizirana prisutnost pedofilske stranke u Nizozemskoj 2006. g. koja zastupa mišljenje o slobodi da ljudi hodaju goli, da se legalizira droga, pornografski filmovi po danu, spolni odnos sa životinjama, seksualni odgoj djece, spuštanja dobne granice za spolne odnose sa 16 na 12 godina. „Svjesna u kakvom se kulturalnom ozračju nalazi, Crkva će nastaviti svoju mukotrpnu i beskompromisnu borbu za pobjedu dobra i obranu ljudskog dostojanstva.

U tom vidu moli se i očekuje i od djelatnika medija da pomognu Crkvi u toj poštenoj borbi; da budu u službi istine i objektivnog izvješćivanja. I da se u tom pitanju nikad ne nađu na strani njemačkih zelenih ili talijanskih radikala“ rekao je mons. Puljić.

Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije

Ines Grbić