Hrvatski svećenici i pastoralni djelatnici zapadne Europe slavili misu u Krašiću
Sudionici pastoralnog skupa hrvatskih svećenika i pastoralnih djelatnika zapadne Europe su u četvrtak 24. listopada 2024. posjetili Krašić, župu rođenja i preminuća bl. Alojzija Stepinca, gdje je misno slavlje predvodio predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku iznozemnu pastvu mons. Tomo Vukšić.
Sudionike je dočekao upravitelj krašićke Župe Presvetoga Trojstva i dekan Jastrebarskog dekanata preč. Ivan Vučak. Služavke Maloga Isusa, koje pastoralno djeluju u župi, istoga dana proslavile su dan svoje družbe. Potaknut time, preč. Vučak je kazao da je radostan što misno slavlje prevodi upravo vrhbosanski nadbiskup Vukšić, jedan od nasljednika nekadašnjeg vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera - utemeljitelja Družbe sestara služavki Maloga Isusa.
Bl. Alojzije Stepinac svjedok je vjere, „osobito kao učitelj nade“, istaknuo je u svojoj propovijedi vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić. „Oznaka nade, čini ga iznimno suvremenim, pa čak i različitim od ostalih Božjih ugodnika s ovoga područja“, rekao je.
„Promatrajući naše blaženike i svece, pod vidom masovnosti štovanja koje im iskazuju vjernici, lako je uočiti da je sudjelovanje u štovanju Stepinca skoro jednodušno, što je specifična razlika odnosa vjernika prema njemu u usporedbi sa svim ostalim hrvatskim blaženicima i svecima“, zaključio je propovjednik.
Objasnio je da je Stepinca učinio „dragim narodu Božjemu među Hrvatima“, njegov poseban način svetosti. Jedan segment te svetosti jest buđenje i podržavanje nade „u izlazak u slobodu iz svakog moralnog, ideološkog i političkog mraka“. Nadodao je da je bl. Alojzije darivao nadu koja je proizlazila iz vjere i unutrašnje slobode. Ta sloboda „očitovala se u snazi njegovih uvjerenja“, rekao je mons. Vukšić te istaknuo da ju je Stepinac temeljio na „vjeri da je svaka kršćanska nada u Gospodinu Bogu, da od njega dolazi i da se u njemu ostvaruje“.
Time se pretvorio u učitelja nade, smatra mons. Vukšić, „jer je pavši na hrvatsku zemlju, u skladu s mišlju apostola Pavla, bio apostol Krista Isusa po nalogu Boga, spasitelja našega i Krista Isusa - nade naše. U toj zemlji je svjedočio, umro i za sve donio obilat rod. Bila je to nada od koje je ponajprije on sam živio, zapravo, bila je to njegova vjera u Isusa Krista i vječni život. U toj vjeri je rastao i sazrijevao, svakodnevno molio Božje milosrđe i oprost za slabosti te na zalasku ovoga zemaljskoga života donio plod svetosti.“
Tu nadu prenosio je na druge. Ona se protezala „usporedno na narodno i na crkveno biće. Znao je da Crkva Kristova živi u životima konkretnih ljudi, koji uvijek pripadaju konkretnome narodu“, kazao je nadbiskup.
Konkretan čovjek i narod, „fizička su pretpostavka postojanja Crkve“, napomenuo je mons. Vukšić te dodao da bez slobodnog čovjeka, nema slobodnog vjernika, kao ni „slobodne Crkve Kristove bez slobodna naroda“, što je također znao Stepinac u svoje vrijeme. „Crkva je onakva kakvi su ljudi (…) Crkvi je onako kako je ljudima, jer ljudi su Crkva“, rekao je.
U nastavku je kazao da je bl. Alojzije aktualnoj generaciji ostavio poruku - „Mirna savjest je najljepša zastava, a čisto srce najdraži grb koji se može istaknuti kao legitimacija katoličkoga vjernika i to u bilo kojem vremenu i bilo kojim okolnostima.“
Te dvije stavke omogućile su mu da bude svjetlost u mraku, a to je „poziv na nasljedovanje“, rekao je mons. Vukšić.
Stepinac - čuvar jedinstva Crkve - primjer je za svako doba. Živio je u vremenu u kojem se otimao život mnogim nevinima. „Neki su umirali na način pravih kršćanskih mučenika, stoga zaslužuju čast oltara. Na nama je da još više poradimo na prepoznavanju svetaca iz Crkve u hrvatskom narodu, da ih otkrijemo i ponizno službenu Crkvu uvjerimo u njihovu svetost“, poručio je okupljenima predslavitelj.
Društvo je osiromašeno, ustvrdio je mons. Vukšić. „Oskudica nade, najopasniji je oblik siromaštva“, posvijestio je. Čini se da „Stepinac našu generaciju kršćana posebice poziva na osnovno kršćansko poslanje koje se zove svjedočenje nade jer ona je duhovna nada kršćana i osnovni sadržaj evangelizacije svijeta, a evanđelja i drugi novozavjetni spisi, nadom zovu - Isusa Krista tj. naše pristajanje uz Krista i naše svjedočenje nade jest svjedočenje Nade, pisane velikim slovom, jer to je drugo ime za Isusa Krista“, zaključio je.
Misu su suslavili umirovljeni vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Juraj Jezerinac, umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić, ravnatelj nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. Tomislav Markić te ostali svećenici.
Nakon mise, okupljeni su pohodili Spomen-dom bl. Alojzija Stepinca gdje su zajedno izmolili molitvu za njegovo proglašenje svetim.
Župa Krašić
Sudionike je dočekao upravitelj krašićke Župe Presvetoga Trojstva i dekan Jastrebarskog dekanata preč. Ivan Vučak. Služavke Maloga Isusa, koje pastoralno djeluju u župi, istoga dana proslavile su dan svoje družbe. Potaknut time, preč. Vučak je kazao da je radostan što misno slavlje prevodi upravo vrhbosanski nadbiskup Vukšić, jedan od nasljednika nekadašnjeg vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera - utemeljitelja Družbe sestara služavki Maloga Isusa.
Bl. Alojzije Stepinac svjedok je vjere, „osobito kao učitelj nade“, istaknuo je u svojoj propovijedi vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić. „Oznaka nade, čini ga iznimno suvremenim, pa čak i različitim od ostalih Božjih ugodnika s ovoga područja“, rekao je.
„Promatrajući naše blaženike i svece, pod vidom masovnosti štovanja koje im iskazuju vjernici, lako je uočiti da je sudjelovanje u štovanju Stepinca skoro jednodušno, što je specifična razlika odnosa vjernika prema njemu u usporedbi sa svim ostalim hrvatskim blaženicima i svecima“, zaključio je propovjednik.
Objasnio je da je Stepinca učinio „dragim narodu Božjemu među Hrvatima“, njegov poseban način svetosti. Jedan segment te svetosti jest buđenje i podržavanje nade „u izlazak u slobodu iz svakog moralnog, ideološkog i političkog mraka“. Nadodao je da je bl. Alojzije darivao nadu koja je proizlazila iz vjere i unutrašnje slobode. Ta sloboda „očitovala se u snazi njegovih uvjerenja“, rekao je mons. Vukšić te istaknuo da ju je Stepinac temeljio na „vjeri da je svaka kršćanska nada u Gospodinu Bogu, da od njega dolazi i da se u njemu ostvaruje“.
Time se pretvorio u učitelja nade, smatra mons. Vukšić, „jer je pavši na hrvatsku zemlju, u skladu s mišlju apostola Pavla, bio apostol Krista Isusa po nalogu Boga, spasitelja našega i Krista Isusa - nade naše. U toj zemlji je svjedočio, umro i za sve donio obilat rod. Bila je to nada od koje je ponajprije on sam živio, zapravo, bila je to njegova vjera u Isusa Krista i vječni život. U toj vjeri je rastao i sazrijevao, svakodnevno molio Božje milosrđe i oprost za slabosti te na zalasku ovoga zemaljskoga života donio plod svetosti.“
Tu nadu prenosio je na druge. Ona se protezala „usporedno na narodno i na crkveno biće. Znao je da Crkva Kristova živi u životima konkretnih ljudi, koji uvijek pripadaju konkretnome narodu“, kazao je nadbiskup.
Konkretan čovjek i narod, „fizička su pretpostavka postojanja Crkve“, napomenuo je mons. Vukšić te dodao da bez slobodnog čovjeka, nema slobodnog vjernika, kao ni „slobodne Crkve Kristove bez slobodna naroda“, što je također znao Stepinac u svoje vrijeme. „Crkva je onakva kakvi su ljudi (…) Crkvi je onako kako je ljudima, jer ljudi su Crkva“, rekao je.
U nastavku je kazao da je bl. Alojzije aktualnoj generaciji ostavio poruku - „Mirna savjest je najljepša zastava, a čisto srce najdraži grb koji se može istaknuti kao legitimacija katoličkoga vjernika i to u bilo kojem vremenu i bilo kojim okolnostima.“
Te dvije stavke omogućile su mu da bude svjetlost u mraku, a to je „poziv na nasljedovanje“, rekao je mons. Vukšić.
Stepinac - čuvar jedinstva Crkve - primjer je za svako doba. Živio je u vremenu u kojem se otimao život mnogim nevinima. „Neki su umirali na način pravih kršćanskih mučenika, stoga zaslužuju čast oltara. Na nama je da još više poradimo na prepoznavanju svetaca iz Crkve u hrvatskom narodu, da ih otkrijemo i ponizno službenu Crkvu uvjerimo u njihovu svetost“, poručio je okupljenima predslavitelj.
Društvo je osiromašeno, ustvrdio je mons. Vukšić. „Oskudica nade, najopasniji je oblik siromaštva“, posvijestio je. Čini se da „Stepinac našu generaciju kršćana posebice poziva na osnovno kršćansko poslanje koje se zove svjedočenje nade jer ona je duhovna nada kršćana i osnovni sadržaj evangelizacije svijeta, a evanđelja i drugi novozavjetni spisi, nadom zovu - Isusa Krista tj. naše pristajanje uz Krista i naše svjedočenje nade jest svjedočenje Nade, pisane velikim slovom, jer to je drugo ime za Isusa Krista“, zaključio je.
Misu su suslavili umirovljeni vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj mons. Juraj Jezerinac, umirovljeni križevački vladika Nikola Kekić, ravnatelj nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. Tomislav Markić te ostali svećenici.
Nakon mise, okupljeni su pohodili Spomen-dom bl. Alojzija Stepinca gdje su zajedno izmolili molitvu za njegovo proglašenje svetim.
Župa Krašić