Misa zahvalnica u Hrvatskom nacionalnom svetištu Marija Bistrica
Zadnjom nedjeljom u listopadu svake se godine zaključuje hodočasnička sezona u Hrvatskom nacionalnom svetištu Marija Bistrica, a ta je lijepa tradicija nastavljena i ove godine. Svečanu svetu misu zahvalnicu u 11 sati predslavio je preč. dr. Željko Tanjić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, u zajedništvu s novim rektorom i župnikom svetišta preč. Tomicom Šestakom i četvoricom svećenika te tri novozaređena đakona Zagrebačke nadbiskupije. Ovom svetom misom na osobit način zahvaljuje se Bogu na svim uslišanim molitvama i dobročinstvima koje je udijelio svojim vjernima, napose posredstvom Majke Božje kojoj se iskazuje čast i zahvalnost.
Na početku svete mise preč. Šestak pozdravio je sve prisutne, a preč. dr. sc. Tanjić u propovijedi posebice se osvrnuo na teologalnu krepost vjere koja je prvenstveno Božji dar i izraz njegove inicijative u ljudskom životu. Propovjednik je istaknuo vjeru slijepca Bartimeja o kome progovara nedjeljno evanđelje kazavši kako je to bio čovjek na rubu društva i potpuno ovisan o drugima, ali se nije prepustio očaju, nije se zatvorio u sebe, nego je preuzeo rizik i dopustio svojoj nutrini da progovori bacivši sa sebe plašt koji je ujedno bio sva njegova imovina, sve što ima. Činjenica da je Bartimej progledao nije pitanje samo fizičkog gledanja već je prije svega njegovo novo gledanje stvarnosti života u svjetlu vjere. „Ako je oko svjetiljka tijela, vjera je svjetiljka srca. Ona otvara put do shvaćanja Isusovog otajstva i poslanja i do prihvaćanja života koji želi drugačijim očima gledati, shvaćati i tumačiti cjelokupnu stvarnost.“ Bartimej je tako vidio i sebe potpuno novim očima, vidio se u svjetlu tog susreta poslije kojega njegov život više ne može biti isti.
„Slika slijepca zapravo je slika kršćanskog poziva i života. Upravo taj osjećaj vlastite grješnosti i neprimjernosti, smatra Kierkegaard, predstavlja jedina ulazna vrata prema kršćanstvu, a svaki je kršćanin pozvan otkriti potrebu oslobađajuće temeljne ovisnosti o drugima i Drugome.“
Preč. dr. sc. Tanjić zaključio je homiliju rekavši kako je „kršćanin i danas rubna osoba: današnji čovjek koji sve utemeljuje samo na svom subjektivnom doživljaju stvarnosti i koji ne priznaje autoritet koji on sam sebi nije zadao i odredio i tako se učinio ovisnim o tvorevinama svojih ruku, teško shvaća kako je moguće da se netko učini ovisnim o nekome tko ga ne ostavlja u miru njegovih planova i koji od njega traži odluke i korake koje nitko od nas sam ne bi učinio i prihvatio. Odgovor Kristu omogućuje nam da potpuno progledamo i da uvijek iznova započinjemo svoj hod s Kristom onako kako je to učinio slijepac. Taj nas hod upućuje na nasljedovanje u službi Krista koji je krenuo u Jeruzalem put muke, smrti, ali i uskrsnuća i to ne sam, nego u zajedništvu s ostalom braćom i sestrama“.
Župni je zbor svojom pjesmom uzveličao misno slavlje na kojem je prisustvovalo oko osam tisuća vjernika pristiglih iz raznih krajeva i župa, a poslije svete mise vjernici su se mogli okrijepiti zajedno blagujući u novoizgrađenoj dvorani Hodočasničkog centra.
Na početku svete mise preč. Šestak pozdravio je sve prisutne, a preč. dr. sc. Tanjić u propovijedi posebice se osvrnuo na teologalnu krepost vjere koja je prvenstveno Božji dar i izraz njegove inicijative u ljudskom životu. Propovjednik je istaknuo vjeru slijepca Bartimeja o kome progovara nedjeljno evanđelje kazavši kako je to bio čovjek na rubu društva i potpuno ovisan o drugima, ali se nije prepustio očaju, nije se zatvorio u sebe, nego je preuzeo rizik i dopustio svojoj nutrini da progovori bacivši sa sebe plašt koji je ujedno bio sva njegova imovina, sve što ima. Činjenica da je Bartimej progledao nije pitanje samo fizičkog gledanja već je prije svega njegovo novo gledanje stvarnosti života u svjetlu vjere. „Ako je oko svjetiljka tijela, vjera je svjetiljka srca. Ona otvara put do shvaćanja Isusovog otajstva i poslanja i do prihvaćanja života koji želi drugačijim očima gledati, shvaćati i tumačiti cjelokupnu stvarnost.“ Bartimej je tako vidio i sebe potpuno novim očima, vidio se u svjetlu tog susreta poslije kojega njegov život više ne može biti isti.
„Slika slijepca zapravo je slika kršćanskog poziva i života. Upravo taj osjećaj vlastite grješnosti i neprimjernosti, smatra Kierkegaard, predstavlja jedina ulazna vrata prema kršćanstvu, a svaki je kršćanin pozvan otkriti potrebu oslobađajuće temeljne ovisnosti o drugima i Drugome.“
Preč. dr. sc. Tanjić zaključio je homiliju rekavši kako je „kršćanin i danas rubna osoba: današnji čovjek koji sve utemeljuje samo na svom subjektivnom doživljaju stvarnosti i koji ne priznaje autoritet koji on sam sebi nije zadao i odredio i tako se učinio ovisnim o tvorevinama svojih ruku, teško shvaća kako je moguće da se netko učini ovisnim o nekome tko ga ne ostavlja u miru njegovih planova i koji od njega traži odluke i korake koje nitko od nas sam ne bi učinio i prihvatio. Odgovor Kristu omogućuje nam da potpuno progledamo i da uvijek iznova započinjemo svoj hod s Kristom onako kako je to učinio slijepac. Taj nas hod upućuje na nasljedovanje u službi Krista koji je krenuo u Jeruzalem put muke, smrti, ali i uskrsnuća i to ne sam, nego u zajedništvu s ostalom braćom i sestrama“.
Župni je zbor svojom pjesmom uzveličao misno slavlje na kojem je prisustvovalo oko osam tisuća vjernika pristiglih iz raznih krajeva i župa, a poslije svete mise vjernici su se mogli okrijepiti zajedno blagujući u novoizgrađenoj dvorani Hodočasničkog centra.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije