U Lupoglavu održana duhovna obnova pod nazivom "Brak kao put do svetosti"
U subotu 26. listopada 2024. u Lupoglavu je održana druga u nizu mjesečnih duhovnih obnova pod zajedničkim nazivom “Velika devetnica sv. Josemariji Escrivi”. Tema duhovne obnove u listopadu bila je “Brak kao put do svetosti.” Na duhovnoj obnovi su na poseban način sudjelovali roditelji ovogodišnjih krizmanika i prvopričesnika zajedno s ostalim članovima obitelji.
Program je započeo svečanim misnim slavljem u župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu. Misu je predvodio rektor Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu preč. Kristijan Stojko, a svojim pjevanjem animirali su članovi molitvene zajednice "Eho" iz Zagreba. Odgovarajući na pitanje: “Što je brak i odakle brak dolazi?” preč. Stojko poslužio se slikom iz Knjige Postanka objašnjavajući egzistencijalnu situaciju prvih ljudi: “Nije dobro da čovjek bude sam, načinit ću mu pomoć kao što je on! Bog primjećuje čovjekovu samoću, da je tužan. Na početku je samoća! Čovjek nije bio sam, jer je imao odnos s Bogom, višim bićem od sebe, imao je također i odnos sa životinjama i biljkama, nižim bićima od sebe. Njima je davao imena, ali nije ima nekog jednakog, ravnopravnog sebi. Samoća je kad nemam nekog ravnopravnog sebi. Čovjek nije primijetio svoju samoću, to je vidio Bog i odlučuje da mu dade nekoga kao što je on."
U nastavku svoje propovijedi preč. Stojko nastojao je približiti okupljenima u čemu se, prema Knjizi Postanka, razlikuje muškarac od žene, ističući: “Kad je Bog stvarao čovjeka stvorio ga je od praha, od materijala koji se nalazi i u drugim stvorenjima. Prah je ono što ništa ne vrijedi, tako da je Bog stvorio čovjeka od ništavila: “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti.” Čovjek je svjestan da je ništa, da je prah. On je onaj koji je u stalnom doticaju s materijom, koja je također prah i potrebna mu je žena da mu kaže koliko vrijedi. On svoju vrijednost doživljava brinući se o svojoj supruzi i obitelji i ono najgore što žena može reći mužu je: “Ti ne vrijediš ništa!” Za razliku od čovjeka, ženu je Bog stvorio od mesa, od živoga, tako vidimo da je prvi kontakt čovjeka s ništavilom, dok je prvi kontakt žene sa životom. Žena je tako za razliku od čovjeka svjesna svoje vrijednosti, ona nema doticaja s ništavilom. Njezin je problem drugi, stvorena je od rebra druge osobe. Ona ima problem s nesigurnošću, tko sam ja? Jesam li ja uistinu ja ili samo kopija nekoga ili nečega? Tako da bi ono najgore što muškarac može reći ženi i što bi moglo pogoditi srž nesigurnosti njezinog identiteta bilo nešto poput: “Ista si kao sve druge žene ili ista si kao svoja majka.” Muškarac svoju ženu uzdiže kada je doživljava kao drugačiju od svih drugih, a žena uzdiže muškarca dajući mu vrijednost.”
Na kraju propovijedi preč. Stojko osvrnuo se na jedinstvenost poziva kršćanske ljubavi u braku koja se očituje kao dužnost ljubavi. ”Mi kršćani imamo zapovijed ljubiti, zapovijed koju je Bog dao. Dužnost ljubiti nekoga nije nikakav teret. Ljudi u braku slobodno pristaju da to žele činiti cijeli život. Današnji svijet ismijava zapovijed ljubavi, a kršćanstvo je nezamislivo bez zapovijedi ljubavi. Brak je mjesto i trenutak kad ljubav doživljava preobrazbu, postaje dužnost ljubavi i ta zapovijed postaje stil života gdje se svaki dan odlučujem voljeti njega, odnosno voljeti nju. Jedini kojeg smijem ljubiti više od muža, ili žene, ili sebe je Bog. Ne mogu drugoga ljubiti kao Boga. Bog preobražava grešne ljude po zajedničkoj ljubavi kada se odlučimo svaki dan ljubiti i zajednički koračati prema svetosti.”
Zajedno s misnim blagoslovom udijeljen je blagoslov s relikvijarom krvi sv. Josemarije Escrive, nakon čega je preč. Stojko prenio relikvijar na njegovo mjesto na ulazu u crkvu i pred slikom sv. Josemarije izmolio molitvu sv. Josemariji za bračne parove i obitelji.
Nakon misnog slavlja slijedilo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je predvodio župnik vlč. Filip Pavlović. Na poseban način molilo se za prisutne bračne parove, ali i za sve obitelji u župi i u svijetu. Razmatralo se pet tema: 1. Božji poziv na ljubav i vjernost; 2. Od Boga dolazi snaga za opraštanje, milosrđe i novi početak; 3. Posvećenje kroz svakodnevni život; 4. Moliti zajedno: temelj duhovne povezanosti bračnih parova i članova obitelji; 5. Služiti jedno drugome s radošću. Iduća duhovna obnova u Lupoglavu u sklopu Velike devetnice sv. Josemariji Escrivi je 26. studenoga 2024. Program započinje u 18 sati, tema je: “Prevladavanje kriza i teškoća bračnog života uz Božju pomoć”. Predvoditelj duhovne obnove u studenom je p. Stjepan Ivan Horvat.
Tekst: vlč. Filip Pavlović
Foto: Klara Mandić
Program je započeo svečanim misnim slavljem u župnoj crkvi bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu. Misu je predvodio rektor Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu preč. Kristijan Stojko, a svojim pjevanjem animirali su članovi molitvene zajednice "Eho" iz Zagreba. Odgovarajući na pitanje: “Što je brak i odakle brak dolazi?” preč. Stojko poslužio se slikom iz Knjige Postanka objašnjavajući egzistencijalnu situaciju prvih ljudi: “Nije dobro da čovjek bude sam, načinit ću mu pomoć kao što je on! Bog primjećuje čovjekovu samoću, da je tužan. Na početku je samoća! Čovjek nije bio sam, jer je imao odnos s Bogom, višim bićem od sebe, imao je također i odnos sa životinjama i biljkama, nižim bićima od sebe. Njima je davao imena, ali nije ima nekog jednakog, ravnopravnog sebi. Samoća je kad nemam nekog ravnopravnog sebi. Čovjek nije primijetio svoju samoću, to je vidio Bog i odlučuje da mu dade nekoga kao što je on."
U nastavku svoje propovijedi preč. Stojko nastojao je približiti okupljenima u čemu se, prema Knjizi Postanka, razlikuje muškarac od žene, ističući: “Kad je Bog stvarao čovjeka stvorio ga je od praha, od materijala koji se nalazi i u drugim stvorenjima. Prah je ono što ništa ne vrijedi, tako da je Bog stvorio čovjeka od ništavila: “Sjeti se čovječe da si prah i da ćeš se u prah vratiti.” Čovjek je svjestan da je ništa, da je prah. On je onaj koji je u stalnom doticaju s materijom, koja je također prah i potrebna mu je žena da mu kaže koliko vrijedi. On svoju vrijednost doživljava brinući se o svojoj supruzi i obitelji i ono najgore što žena može reći mužu je: “Ti ne vrijediš ništa!” Za razliku od čovjeka, ženu je Bog stvorio od mesa, od živoga, tako vidimo da je prvi kontakt čovjeka s ništavilom, dok je prvi kontakt žene sa životom. Žena je tako za razliku od čovjeka svjesna svoje vrijednosti, ona nema doticaja s ništavilom. Njezin je problem drugi, stvorena je od rebra druge osobe. Ona ima problem s nesigurnošću, tko sam ja? Jesam li ja uistinu ja ili samo kopija nekoga ili nečega? Tako da bi ono najgore što muškarac može reći ženi i što bi moglo pogoditi srž nesigurnosti njezinog identiteta bilo nešto poput: “Ista si kao sve druge žene ili ista si kao svoja majka.” Muškarac svoju ženu uzdiže kada je doživljava kao drugačiju od svih drugih, a žena uzdiže muškarca dajući mu vrijednost.”
Na kraju propovijedi preč. Stojko osvrnuo se na jedinstvenost poziva kršćanske ljubavi u braku koja se očituje kao dužnost ljubavi. ”Mi kršćani imamo zapovijed ljubiti, zapovijed koju je Bog dao. Dužnost ljubiti nekoga nije nikakav teret. Ljudi u braku slobodno pristaju da to žele činiti cijeli život. Današnji svijet ismijava zapovijed ljubavi, a kršćanstvo je nezamislivo bez zapovijedi ljubavi. Brak je mjesto i trenutak kad ljubav doživljava preobrazbu, postaje dužnost ljubavi i ta zapovijed postaje stil života gdje se svaki dan odlučujem voljeti njega, odnosno voljeti nju. Jedini kojeg smijem ljubiti više od muža, ili žene, ili sebe je Bog. Ne mogu drugoga ljubiti kao Boga. Bog preobražava grešne ljude po zajedničkoj ljubavi kada se odlučimo svaki dan ljubiti i zajednički koračati prema svetosti.”
Zajedno s misnim blagoslovom udijeljen je blagoslov s relikvijarom krvi sv. Josemarije Escrive, nakon čega je preč. Stojko prenio relikvijar na njegovo mjesto na ulazu u crkvu i pred slikom sv. Josemarije izmolio molitvu sv. Josemariji za bračne parove i obitelji.
Nakon misnog slavlja slijedilo klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je predvodio župnik vlč. Filip Pavlović. Na poseban način molilo se za prisutne bračne parove, ali i za sve obitelji u župi i u svijetu. Razmatralo se pet tema: 1. Božji poziv na ljubav i vjernost; 2. Od Boga dolazi snaga za opraštanje, milosrđe i novi početak; 3. Posvećenje kroz svakodnevni život; 4. Moliti zajedno: temelj duhovne povezanosti bračnih parova i članova obitelji; 5. Služiti jedno drugome s radošću. Iduća duhovna obnova u Lupoglavu u sklopu Velike devetnice sv. Josemariji Escrivi je 26. studenoga 2024. Program započinje u 18 sati, tema je: “Prevladavanje kriza i teškoća bračnog života uz Božju pomoć”. Predvoditelj duhovne obnove u studenom je p. Stjepan Ivan Horvat.
Tekst: vlč. Filip Pavlović
Foto: Klara Mandić