Proslavljen blagdan brata Karla i 50. obljetnica djelovanja Isusovih malih sestara u Zagrebu
Blagdan sv. Isusova malog brata Karla (Charles de Foucauld) proslavljen je u subotu 23. studenoga, u kapucinskoj Župi sv. Mihaela arkanđela u zagrebačkoj Dubravi. Tijekom slavlja obilježena je ujedno i 50. obljetnica prisutnosti Isusovih malih sestara u Zagrebu.
Misno slavlje predvodio je moderator Nadbiskupskog duhovnog stola i vršitelj dužnosti ekonoma Zagrebačke nadbiskupije preč. Domagoj Matošević, uz suslavlje povjerenika za redovnički život Zagrebačke nadbiskupije fra Jure Šarčevića, magistra kapucinskih bogoslova fra Miše Biskupa, svećenika s Brača don Pavla Gospodnetića i mladomisnika o. Jurja Marinkovića, OCD. Uime franjevaca kapucina fra Jure Šarčević je uputio pozdravnu riječ na početku euharistijskog slavlja, podsjećajući na dolazak sestara u Donju Dubravu 2007. nakon što im je uslijed urbanizacije srušena kućica na Trnju, gdje su bile prisutne gotovo trideset godina.
Preč. Matošević u homiliji je razmatrao prvo liturgijsko čitanje za blagdan malog brata Karla iz Knjige proroka Izaije: „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza…“ (Iz 61,1-3). Isus u Nazaretu je ove riječi proroka Izaije otvorio i pročitao na početku svoga javnog djelovanja, naglasivši da se te riječi Pisma upravo ispunjaju (Lk 4, 16-21). Gospodin Isus Krist je Božji Pomazanik kojeg naviješta prorok Izaija, istaknuo je.
U propovijedi je govorio o četiri dodirne točke iz toga biblijskog teksta koje je povezao sa životom malog brata Karla, koji je u želji nasljedovanja Isusa iz Nazareta i sam nastojao živjeti Božju Riječ. Prva dodirna točka su riječi: „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza, posla me radosnu vijest donijeti ubogima“.
Ubogi su oni koji nemaju zaštitu, po strani su, nitko ih ne primjećuje. Izgubili su nadu da se nešto može promijeniti. Pomazanik Božji želi donijeti radosnu vijest ubogima kako bi imali nadu, da Bog i na njih misli. Mali brat Karlo živio je u malenosti i poniznosti. Bio je blizu ubogima u Sahari, živio je s njima. Bio je za njih znak nade jer je živio s njima, poput njih. Nomadi Tuarezi su ga zato i prozvali ‘čovjekom molitve, Božjim čovjekom’“, istaknuo je.
Druga dodirna točka su riječi „poslan iscijeliti srca slomljena“. „A srca smo slomljena kada smo krhki, kad nemamo snage. Čovjeku koji je slomljen, krhak, ne možemo pomoći s oštrim riječi. Čovjek koji je krhak je potreban riječi blagosti“, rekao je te dodao kako na slici malog brata Karla vidi blagost, osobito u njegovim očima. „Vidi se da nije krut, oštar, već blag. Blagost je lijek za one koji su srca slomljena. Blag čovjek je pun empatije, razumijevanja, ne sudi, ne daje pametne savjete, ljubi one koji su slomljeni. Brat Karlo je nastojao biti blag po uzoru na Isusa iz Nazareta koji je i sam živio blagost i poniznost (usp. Mt 11, 28-29)“.
Kao treću dodirnu točku naveo je riječi: „poslan da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjima“. „Onome koji je okovan, zarobljen potreban mu je netko tko će skinuti okove, da ga otkupi. Potreban je da netko drugi dođe u to mjesto zarobljenosti kako bi primio oslobođenje. Isus nam u Evanđelju kaže: ‘Bijah gladan, žedan, gol, stranac, bolestan…’ (Mt 24, 50). To su tjelesna djela milosrđa. A Isus uvodi i jednu novost: ‘bijah u tamnici i dođoste k meni, pohodiste me’. Pomazanik Božji donosi ljubav i onima koji zaslužuju osudu zbog svojih djela“, istaknuo je te podijelio svoje iskustvo posjete o Božiću u Odgojnom zavodu Turopolje gdje je nekoliko godina s malim sestrama redovito jednom mjesečno odlazio služiti misu i ispovijedati.
„Male sestre su predložile da ponesu malog Isusa iz kapelice i da ga u jednom trenutku prime u ruke štićenici Zavoda. Nastao je snažan mir kad je svaki od maloljetnika primio u ruke malog Isusa: neki su ga poljubili, neki su napravili križ. Doživjeli su Božić! Na kraju svi su primili malog Isusa u ruke - i štićenici Zavoda, i policajci i sami volonteri. Iskusili su tada kako su svi bili jedno. To je uistinu Božić kada živimo u miru, kad smo jedno. Bog nas dolazi oslobađati. To je duboko poslanje malog brata Karla koji je bio blizu onima koji su potrebni oslobođenja“, nagaslio je propovjednik.
Kao četvrtu poveznicu istaknuo je poslanje Pomazanika u riječima: „poslan da navijestim godinu milosti Gospodnje“. „Naredna 2025. je godina milosti, jubilarna godina. Prema Bibliji u Izraelu svakih 50 godina je bila jubilarna godina, svi su opraštali jedni drugima, oni koji su izgubili svoju kuću, zemlju ponovno su ju dobivali. Bilo im je potrebno čekati 50 godina za jubilarni oprost. I male sestre upravo u jubilarnoj godini obilježavaju 50 godina prisutnosti u našem gradu. Isus, Božji Pomazanik, dolazi navijestiti godinu milosti. Time nam daruje mogućnost da u svakom trenutku susreta s Bogom iskusimo Božju blizinu, to je trenutak milosti, njegova milosrđa. A na to smo svi pozvani: živjeti Evanđelje, a ono je Evanđelje milosti i milosrđa“, rekao je, među ostalim, preč. Matošević.
Euharistiju su animirali članovi Frame iz Župe sv. Mihaela. Na kraju euharistijskog slavlja, uime malih sestara svima je zahvalila s. Sonja Marija te je pozvala okupljene na okrepu i druženje. Prije blagoslova, zajedno je izmoljena molitva predanja sv. malog brata Karla. Inače, prve male sestre stigle su 10. siječnja 1975. u u zagrebačku Gornju Dubravu. Prve tri godine stanovale su u podstanarstvu u jednoj obitelji. Osim u Dubravi i na Trnju, male sestre nekoliko su godina bile prisutne i u Novom Zagrebu, u Travnom.
Preč. Matošević u homiliji je razmatrao prvo liturgijsko čitanje za blagdan malog brata Karla iz Knjige proroka Izaije: „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza…“ (Iz 61,1-3). Isus u Nazaretu je ove riječi proroka Izaije otvorio i pročitao na početku svoga javnog djelovanja, naglasivši da se te riječi Pisma upravo ispunjaju (Lk 4, 16-21). Gospodin Isus Krist je Božji Pomazanik kojeg naviješta prorok Izaija, istaknuo je.
U propovijedi je govorio o četiri dodirne točke iz toga biblijskog teksta koje je povezao sa životom malog brata Karla, koji je u želji nasljedovanja Isusa iz Nazareta i sam nastojao živjeti Božju Riječ. Prva dodirna točka su riječi: „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza, posla me radosnu vijest donijeti ubogima“.
Ubogi su oni koji nemaju zaštitu, po strani su, nitko ih ne primjećuje. Izgubili su nadu da se nešto može promijeniti. Pomazanik Božji želi donijeti radosnu vijest ubogima kako bi imali nadu, da Bog i na njih misli. Mali brat Karlo živio je u malenosti i poniznosti. Bio je blizu ubogima u Sahari, živio je s njima. Bio je za njih znak nade jer je živio s njima, poput njih. Nomadi Tuarezi su ga zato i prozvali ‘čovjekom molitve, Božjim čovjekom’“, istaknuo je.
Druga dodirna točka su riječi „poslan iscijeliti srca slomljena“. „A srca smo slomljena kada smo krhki, kad nemamo snage. Čovjeku koji je slomljen, krhak, ne možemo pomoći s oštrim riječi. Čovjek koji je krhak je potreban riječi blagosti“, rekao je te dodao kako na slici malog brata Karla vidi blagost, osobito u njegovim očima. „Vidi se da nije krut, oštar, već blag. Blagost je lijek za one koji su srca slomljena. Blag čovjek je pun empatije, razumijevanja, ne sudi, ne daje pametne savjete, ljubi one koji su slomljeni. Brat Karlo je nastojao biti blag po uzoru na Isusa iz Nazareta koji je i sam živio blagost i poniznost (usp. Mt 11, 28-29)“.
Kao treću dodirnu točku naveo je riječi: „poslan da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjima“. „Onome koji je okovan, zarobljen potreban mu je netko tko će skinuti okove, da ga otkupi. Potreban je da netko drugi dođe u to mjesto zarobljenosti kako bi primio oslobođenje. Isus nam u Evanđelju kaže: ‘Bijah gladan, žedan, gol, stranac, bolestan…’ (Mt 24, 50). To su tjelesna djela milosrđa. A Isus uvodi i jednu novost: ‘bijah u tamnici i dođoste k meni, pohodiste me’. Pomazanik Božji donosi ljubav i onima koji zaslužuju osudu zbog svojih djela“, istaknuo je te podijelio svoje iskustvo posjete o Božiću u Odgojnom zavodu Turopolje gdje je nekoliko godina s malim sestrama redovito jednom mjesečno odlazio služiti misu i ispovijedati.
„Male sestre su predložile da ponesu malog Isusa iz kapelice i da ga u jednom trenutku prime u ruke štićenici Zavoda. Nastao je snažan mir kad je svaki od maloljetnika primio u ruke malog Isusa: neki su ga poljubili, neki su napravili križ. Doživjeli su Božić! Na kraju svi su primili malog Isusa u ruke - i štićenici Zavoda, i policajci i sami volonteri. Iskusili su tada kako su svi bili jedno. To je uistinu Božić kada živimo u miru, kad smo jedno. Bog nas dolazi oslobađati. To je duboko poslanje malog brata Karla koji je bio blizu onima koji su potrebni oslobođenja“, nagaslio je propovjednik.
Kao četvrtu poveznicu istaknuo je poslanje Pomazanika u riječima: „poslan da navijestim godinu milosti Gospodnje“. „Naredna 2025. je godina milosti, jubilarna godina. Prema Bibliji u Izraelu svakih 50 godina je bila jubilarna godina, svi su opraštali jedni drugima, oni koji su izgubili svoju kuću, zemlju ponovno su ju dobivali. Bilo im je potrebno čekati 50 godina za jubilarni oprost. I male sestre upravo u jubilarnoj godini obilježavaju 50 godina prisutnosti u našem gradu. Isus, Božji Pomazanik, dolazi navijestiti godinu milosti. Time nam daruje mogućnost da u svakom trenutku susreta s Bogom iskusimo Božju blizinu, to je trenutak milosti, njegova milosrđa. A na to smo svi pozvani: živjeti Evanđelje, a ono je Evanđelje milosti i milosrđa“, rekao je, među ostalim, preč. Matošević.
Euharistiju su animirali članovi Frame iz Župe sv. Mihaela. Na kraju euharistijskog slavlja, uime malih sestara svima je zahvalila s. Sonja Marija te je pozvala okupljene na okrepu i druženje. Prije blagoslova, zajedno je izmoljena molitva predanja sv. malog brata Karla. Inače, prve male sestre stigle su 10. siječnja 1975. u u zagrebačku Gornju Dubravu. Prve tri godine stanovale su u podstanarstvu u jednoj obitelji. Osim u Dubravi i na Trnju, male sestre nekoliko su godina bile prisutne i u Novom Zagrebu, u Travnom.
IKA/Foto: Isusove male sestre
