Životopis časnog sluge Božjeg Josipa Langa (1857. - 1924.)
Nakon objavljenog dekreta Svetoga Oca od 25. studenoga 2024., Josip Lang naziva se časnim slugom Božjim.
Na mrežnim stranicama Dikasterija za kauze svetaca objavljen je njegov životopis čiji prijevod u cijelosti prenosimo.
Časni sluga Božji Josip Lang bio je naslovni biskup Alabande i pomoćni biskup zagrebački; herojski je živio milosrđe prema Bogu i prema bližnjima primajući siromahe koje je rado susretao i išao im u pohode. Dok je obnašao dužnost formacije i upravljanja u sjemeništu, uvijek je pokazivao razboritost u praćenju sjemeništaraca te u razlučivanju zvanja mladih ljudi. Uvijek ga je pokretala snažna vjera. Odmalena je neprestano molio, a kad je postao svećenik, posvetio se marljivom slavlju sakramenta ispovijedi.
Časni sluga Božji Josip Lang rođen je 25. siječnja 1857. u zagrebačkoj nadbiskupiji. Roditelji Dragutin i Maria Cof bili su vrlo pobožni. Otac mu je bio mlinar, a majka dolazi iz obitelji pekara. Tijekom raznih putovanja obitelji zbog posla, otac je uvijek nastavio raditi kao mlinar. Njegovog sina Milana Dragutina opisuju kao jako dobrog čovjeka. Zbog takva njegova karaktera, kada je umro, ostali su mnogi dugovi, jer mnogima nije naplatio kredite, a samim tim nije ni otplatio dugove. Majka je bila poštena žena, nagle i impulzivne prirode. Josip je od malih nogu bio vrlo pobožan. Aktivno je sudjelovao u životu župe, ističući se iskrenom molitvom. Često se povlačio na molitvu u tišini. Smrću njegova oca u 38. godini obitelj je doživjela teška financijska vremena. Njegova je majka zamolila kardinala Mihalovića da Josipa primi u nadbiskupsko sirotište, gdje se intenzivirala njegova molitva i sazrijevao njegov svećenički poziv. Od 1875. do 1877. pohađao je sjemenište, očitujući svoje kreposti milosrđa i pobožnosti. Njegova predanost asketskom životu bila je jednaka njegovoj predanosti studiju, pa ga je kardinal odlučio poslati u Rim da nastavi svoj teološki studij. Boravio je u kolegiju Germanicum, a studij je pohađao na Gregoriani. Njegova tjelesna slabost, uzrokovana strogošću njegovih nadređenih, različitom klimom i prehranom, utjecala je tih godina i na njegov duh, pa se vratio kući umoran i iznutra slab.
Pomagala mu je majka koja je kao domaćica radila kod župnika Mije Milića. Za svećenika je zaređen 1883. U njegovim prvim apostolskim aktivnostima snažno su se vidjeli i njegovi motivi za svećeništvo. Tijekom dana posvetio se osobnoj molitvi i slušanju vjernika s diskrecijom i dubokom pozornošću. Ljudi su ga poštovali zbog njegove ljudskosti i bogatstva njegova duha. Zapravo, bio je tražen kao ispovjednik. Poslan je sestrama milosrdnicama u zagrebačku bolnicu da pomaže bolesnicima i časnim sestrama. Predavao je talijanski djevojkama koje su pohađale školu kod časnih sestara. Bio je cijenjen zbog svog jednostavnog stila u raznim liturgijskim slavljima. Imao je jednostavnu i zadivljujuću riječ, toliko da su ga uvijek pozivali da propovijeda.
Godine 1898. morao je nekoliko puta izostati jer je obolio od upale pluća i pleuritisa. Potom je imenovan duhovnikom zagrebačkog sjemeništa. Osobno je pratio sjemeništarce, nudeći uzor svećenika zaljubljenog u Boga i Crkvu. Njegova marijanska pobožnost i njegova osobna pobožnost bili su dirljivi i upečatljivi dubinom svog sadržaja. On je dao prekretnicu u službi slušanja, jer su ga zanimali mladi u svim aspektima, od psihičkog do tjelesnog i duhovnog. Imao je jasnu pedagošku liniju primjerenu vremenu, toliko da ga je kardinal 1908. želio postaviti za rektora sjemeništa. Zbog svoje moralne i duhovne ispravnosti imao je i druge važne uloge poput predsjednika-izvjestitelja zagrebačke kurije i na ženidbenom sudu. Godine 1912. iz razloga koji su nadilazili njegovu osobnost morao je dati ostavku na mjesto rektora.
Tih je godina Hrvatska bila pod vlašću Ugarske. Kad su mađarske vlasti dale ostavke i umirovile neke profesore Zagrebačkog sveučilišta, izbila je pobuna među omladinom koja je uključila i sjemeništarce, jer je Bogoslovni fakultet bio dio zagrebačkog sveučilišta. Potonji su, ne obavijestivši svoje nadređene, sudjelovali u pobuni. Za ovaj teški čin neposluha stariji svećenici sjemeništa zatražili su ostavku rektora koji je uz veliku poniznost i patnju napustio sjemenište. Sveučilišnoj situaciji pridodao se i problem grada Rijeke koji je bio pripojen hrvatskoj senjskoj biskupiji, a Mađari su ga željeli odvojiti kako bi bio pod njihovom vlašću. Državni tajnik, kardinal Merry del Val, također je bio uključen u ovaj vjerski i politički spor. Časnog slugu Božjega snažno su branili zbog njegovih političkih uvjerenja i odanosti Svetoj Stolici. Nakon službe u sjemeništu dodijeljen je katedralnoj župi: ispovijedao je, propovijedao i iskazivao veliku ljubav prema najpotrebitijima.
Godine 1914. zagrebački nadbiskup Antun Bauer zatražio ga je od cara i Svete Stolice za svog pomoćnog biskupa. U dokumentaciji predočenoj državnom tajniku opisan je kao vrlo vrijedna osoba koju krase velike vrline. Izabran je za biskupa te je uživao poštovanje i simpatije svećenstva i naroda Božjega.
Njegov apostolat bio je vrlo intenzivan te je evangelizirao riječju i primjerom. Zauzeo se za uspostavu kršćanske i katoličke savjesti u pogledu politike i društvenog djelovanja. Također se uključio u dijalog s istočnim Crkvama. U njegovu apostolatu važno je mjesto bilo rezervirano za siromahe i bolesne. Imao je i vrlo duboku ljubav prema Euharistiji za koju se pripremao te je sudjelovao na euharistijskim kongresima, držeći kateheze o važnosti svakodnevne mise.
Od 1923. njegovo zdravlje se stalno pogoršavalo te je 1924. imao je srčani udar zbog kojeg je bio hospitaliziran. Zdravlje mu se od tada pogoršalo. Monsinjor Lang preminuo je s vedrinom koja ga je pratila kroz život.
Glas svetosti koji je uživao već za života nastavio se i nakon njegove smrti, toliko da je bl. Alojzie Stepinac želio pokrenuti proces beatifikacije. Posjećujući zagrebačku katedralu 1994., sedamdeset godina nakon njegove smrti, tadašnji papa sveti Ivan Pavao II. prisjetio se Josipa Langa, navodeći ga među onim "u dugom nizu muškaraca i žena koji su se u naše vrijeme istaknuli živeći kršćanske kreposti."
Da bi se došlo do čina proglašenja blaženim, Crkva traži i jedno čudo koje se pripisuje zagovoru časnog sluge Božjega Josipa Langa. Mnogi su već iskusili jakost njegova zagovora, a posebno nemoćni i bolesni.
Stoga se i preporuča vjernicima da se i dalje mole ovom Časnom sluzi Božjem, a milosti uslišanja mogu pismeno javiti na adresu Postulature časnog sluge Božjega Josipa Langa, Kaptol 18, 10000 Zagreb.
Može se moliti ova molitva:
Gospodine, Bože naš, ti si svome časnom sluzi Josipu Langu udijelio milost da tvoju ljubav posvjedoči u žarkoj pobožnosti prema Presvetoj Euharistiji i prema Blaženoj Djevici Mariji te pomaganjem siromaha i odgojem budućih svećenika, i tako ga učinio sredstvom svoga milosrđa. Udijeli i nama milost da nas njegov život i primjer vode putem nasljedovanja tvoga jedinorođenoga Sina. Uzdigni, dobri Oče, svoga slugu na čast oltara i učini ga zaštitnikom našega puta prema tebi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Na mrežnim stranicama Dikasterija za kauze svetaca objavljen je njegov životopis čiji prijevod u cijelosti prenosimo.
Časni sluga Božji Josip Lang bio je naslovni biskup Alabande i pomoćni biskup zagrebački; herojski je živio milosrđe prema Bogu i prema bližnjima primajući siromahe koje je rado susretao i išao im u pohode. Dok je obnašao dužnost formacije i upravljanja u sjemeništu, uvijek je pokazivao razboritost u praćenju sjemeništaraca te u razlučivanju zvanja mladih ljudi. Uvijek ga je pokretala snažna vjera. Odmalena je neprestano molio, a kad je postao svećenik, posvetio se marljivom slavlju sakramenta ispovijedi.
Časni sluga Božji Josip Lang rođen je 25. siječnja 1857. u zagrebačkoj nadbiskupiji. Roditelji Dragutin i Maria Cof bili su vrlo pobožni. Otac mu je bio mlinar, a majka dolazi iz obitelji pekara. Tijekom raznih putovanja obitelji zbog posla, otac je uvijek nastavio raditi kao mlinar. Njegovog sina Milana Dragutina opisuju kao jako dobrog čovjeka. Zbog takva njegova karaktera, kada je umro, ostali su mnogi dugovi, jer mnogima nije naplatio kredite, a samim tim nije ni otplatio dugove. Majka je bila poštena žena, nagle i impulzivne prirode. Josip je od malih nogu bio vrlo pobožan. Aktivno je sudjelovao u životu župe, ističući se iskrenom molitvom. Često se povlačio na molitvu u tišini. Smrću njegova oca u 38. godini obitelj je doživjela teška financijska vremena. Njegova je majka zamolila kardinala Mihalovića da Josipa primi u nadbiskupsko sirotište, gdje se intenzivirala njegova molitva i sazrijevao njegov svećenički poziv. Od 1875. do 1877. pohađao je sjemenište, očitujući svoje kreposti milosrđa i pobožnosti. Njegova predanost asketskom životu bila je jednaka njegovoj predanosti studiju, pa ga je kardinal odlučio poslati u Rim da nastavi svoj teološki studij. Boravio je u kolegiju Germanicum, a studij je pohađao na Gregoriani. Njegova tjelesna slabost, uzrokovana strogošću njegovih nadređenih, različitom klimom i prehranom, utjecala je tih godina i na njegov duh, pa se vratio kući umoran i iznutra slab.
Pomagala mu je majka koja je kao domaćica radila kod župnika Mije Milića. Za svećenika je zaređen 1883. U njegovim prvim apostolskim aktivnostima snažno su se vidjeli i njegovi motivi za svećeništvo. Tijekom dana posvetio se osobnoj molitvi i slušanju vjernika s diskrecijom i dubokom pozornošću. Ljudi su ga poštovali zbog njegove ljudskosti i bogatstva njegova duha. Zapravo, bio je tražen kao ispovjednik. Poslan je sestrama milosrdnicama u zagrebačku bolnicu da pomaže bolesnicima i časnim sestrama. Predavao je talijanski djevojkama koje su pohađale školu kod časnih sestara. Bio je cijenjen zbog svog jednostavnog stila u raznim liturgijskim slavljima. Imao je jednostavnu i zadivljujuću riječ, toliko da su ga uvijek pozivali da propovijeda.
Godine 1898. morao je nekoliko puta izostati jer je obolio od upale pluća i pleuritisa. Potom je imenovan duhovnikom zagrebačkog sjemeništa. Osobno je pratio sjemeništarce, nudeći uzor svećenika zaljubljenog u Boga i Crkvu. Njegova marijanska pobožnost i njegova osobna pobožnost bili su dirljivi i upečatljivi dubinom svog sadržaja. On je dao prekretnicu u službi slušanja, jer su ga zanimali mladi u svim aspektima, od psihičkog do tjelesnog i duhovnog. Imao je jasnu pedagošku liniju primjerenu vremenu, toliko da ga je kardinal 1908. želio postaviti za rektora sjemeništa. Zbog svoje moralne i duhovne ispravnosti imao je i druge važne uloge poput predsjednika-izvjestitelja zagrebačke kurije i na ženidbenom sudu. Godine 1912. iz razloga koji su nadilazili njegovu osobnost morao je dati ostavku na mjesto rektora.
Tih je godina Hrvatska bila pod vlašću Ugarske. Kad su mađarske vlasti dale ostavke i umirovile neke profesore Zagrebačkog sveučilišta, izbila je pobuna među omladinom koja je uključila i sjemeništarce, jer je Bogoslovni fakultet bio dio zagrebačkog sveučilišta. Potonji su, ne obavijestivši svoje nadređene, sudjelovali u pobuni. Za ovaj teški čin neposluha stariji svećenici sjemeništa zatražili su ostavku rektora koji je uz veliku poniznost i patnju napustio sjemenište. Sveučilišnoj situaciji pridodao se i problem grada Rijeke koji je bio pripojen hrvatskoj senjskoj biskupiji, a Mađari su ga željeli odvojiti kako bi bio pod njihovom vlašću. Državni tajnik, kardinal Merry del Val, također je bio uključen u ovaj vjerski i politički spor. Časnog slugu Božjega snažno su branili zbog njegovih političkih uvjerenja i odanosti Svetoj Stolici. Nakon službe u sjemeništu dodijeljen je katedralnoj župi: ispovijedao je, propovijedao i iskazivao veliku ljubav prema najpotrebitijima.
Godine 1914. zagrebački nadbiskup Antun Bauer zatražio ga je od cara i Svete Stolice za svog pomoćnog biskupa. U dokumentaciji predočenoj državnom tajniku opisan je kao vrlo vrijedna osoba koju krase velike vrline. Izabran je za biskupa te je uživao poštovanje i simpatije svećenstva i naroda Božjega.
Njegov apostolat bio je vrlo intenzivan te je evangelizirao riječju i primjerom. Zauzeo se za uspostavu kršćanske i katoličke savjesti u pogledu politike i društvenog djelovanja. Također se uključio u dijalog s istočnim Crkvama. U njegovu apostolatu važno je mjesto bilo rezervirano za siromahe i bolesne. Imao je i vrlo duboku ljubav prema Euharistiji za koju se pripremao te je sudjelovao na euharistijskim kongresima, držeći kateheze o važnosti svakodnevne mise.
Od 1923. njegovo zdravlje se stalno pogoršavalo te je 1924. imao je srčani udar zbog kojeg je bio hospitaliziran. Zdravlje mu se od tada pogoršalo. Monsinjor Lang preminuo je s vedrinom koja ga je pratila kroz život.
Glas svetosti koji je uživao već za života nastavio se i nakon njegove smrti, toliko da je bl. Alojzie Stepinac želio pokrenuti proces beatifikacije. Posjećujući zagrebačku katedralu 1994., sedamdeset godina nakon njegove smrti, tadašnji papa sveti Ivan Pavao II. prisjetio se Josipa Langa, navodeći ga među onim "u dugom nizu muškaraca i žena koji su se u naše vrijeme istaknuli živeći kršćanske kreposti."
Da bi se došlo do čina proglašenja blaženim, Crkva traži i jedno čudo koje se pripisuje zagovoru časnog sluge Božjega Josipa Langa. Mnogi su već iskusili jakost njegova zagovora, a posebno nemoćni i bolesni.
Stoga se i preporuča vjernicima da se i dalje mole ovom Časnom sluzi Božjem, a milosti uslišanja mogu pismeno javiti na adresu Postulature časnog sluge Božjega Josipa Langa, Kaptol 18, 10000 Zagreb.
Može se moliti ova molitva:
Gospodine, Bože naš, ti si svome časnom sluzi Josipu Langu udijelio milost da tvoju ljubav posvjedoči u žarkoj pobožnosti prema Presvetoj Euharistiji i prema Blaženoj Djevici Mariji te pomaganjem siromaha i odgojem budućih svećenika, i tako ga učinio sredstvom svoga milosrđa. Udijeli i nama milost da nas njegov život i primjer vode putem nasljedovanja tvoga jedinorođenoga Sina. Uzdigni, dobri Oče, svoga slugu na čast oltara i učini ga zaštitnikom našega puta prema tebi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Preporučeni tekstovi za čitanje:
- Proglašenje dekreta o življenim krepostima časnog sluge Božjega Josipa Langa
- Tijek dosadašnjeg postupka za časnog slugu Božjega Josipa Langa
- Homilija nadbiskupa Dražena Kutleše o100. obljetnici smrti sluge Božjega Josipa Langa
- Simpozij o 100. obljetnici smrti sluge Božjega Josipa Langa
- Tekstovi iz "Katoličkog lista" prigodom smrti sluge Božjega Josipa Langa (1, 2, 3, 4, 5)
- Biskup Josip, poštar Izidor i siromah na Jelačićevom trgu
- U Ivanić-Gradu otkriven spomenik časnom sluzi Božjem Josipu Langu
pripremio: vlč. Tomislav Hačko, vicepostulator