Zagrebačka nadbiskupija

PAPA FRANJO

ANGELUS

Trg Svetog Petra

Nedjelja, 1. prosinca 2024.
 

Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

Evanđelje današnje liturgije dana (Lk 21, 25-28.34-36), Prve nedjelje došašća, govori nam o kozmičkim previranjima te o tjeskobi i strahu među ljudima. U tom kontekstu Isus upućuje svojim učenicima riječ nade: „uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje“ (r. 28). Učiteljeva je briga da njihova srca ne otežaju (usp. r. 34) te da budno očekuju dolazak Sina Čovječjega.

Isusov poziv glasi: dignite glavu gore i neka vam srce bude lagano i budno.

Mnogi su, doista, Isusovi suvremenici, suočeni s katastrofalnim događajima svud oko sebe - progonima, sukobima, prirodnim katastrofama -, bili obuzeti tjeskobom i mislili da dolazi kraj svijeta. Srca im je opterećivao strah. Isus ih, međutim, želi osloboditi sadašnjih tjeskoba i lažnih uvjerenja, pokazujući im kako ostati budni u srcu, kako tumačiti događaje polazeći od Božjeg plana, koji donosi spasenje i u najdramatičnijim povijesnim zbivanjima. Zato im predlaže da dignu svoj pogled prema Nebu kako bi razumjeli zemaljske stvari: „uspravite se i podignite glave“ (r. 28). Lijepo je to: „uspravite se i podignite glave“.

Braćo i sestre, za nas također je važna Isusova preporuka: „Pazite na se da vam srca ne otežaju“ (r. 34). Svi se mi, u mnogim životnim trenucima, pitamo: kako postići to da imam „lagano“, budno i slobodno srce? Srce koje ne da tuzi da ga tišti? Tuga je ružna, baš ružna! Može se, naime, dogoditi da nas tjeskobe, strahovi i brige zbog našeg osobnog života ili zbog onog što se također danas događa u svijetu pritisnu poput kamenih gromada i bace nas u obeshrabrenje. Ako brige pritišću srce i dovode nas do toga da se zatvaramo u same sebe, Isus nas, naprotiv, poziva da podignemo glavu, da se pouzdamo u njegovu ljubav koja nas želi spasiti i koja nam je blizu u svakoj situaciji našega života, poziva nas da damo mjesta njemu kako bismo ponovno pronašli nadu.

Zapitajmo se, dakle: je li moje srce otežalo od straha, briga, tjeskoba zbog budućnosti? Znam li na svakodnevne događaje i događaje iz povijesti gledati Božjim očima, kroz molitvu, sa širim pogledom? Ili dopuštam da me obuzme obeshrabrenost? Neka nam ovo vrijeme došašća bude dragocjena prilika da podignemo svoj pogled prema njemu, koji nam srce čini lakšim i podupire nas na putu.

Zazovimo sada Djevicu Mariju koja je i u trenucima kušnje bila spremna prihvatiti Božji plan.
 

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Proteklih je dana obilježena 40. obljetnica Ugovora o miru i prijateljstvu između Argentine i Čilea. Uz posredovanje Svete Stolice njime je okončan teritorijalni spor koji je Argentinu i Čile doveo na rub rata. To pokazuje da se odricanjem od upotrebe oružja i otpočinjanjem dijaloga postižu dobre stvari.

Raduje me prekid vatre koji je proteklih dana postignut u Libanonu i nadam se da će ga poštivati sve strane, omogućujući tako stanovništvu krajeva pogođenih sukobom - i libanonskom i izraelskom - da se brzo i sigurno vrate kući, također uz dragocjenu pomoć libanonske vojske i mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. U ovoj situaciji, upućujem hitan poziv svim libanonskim političarima da se odmah izabere predsjednika Republike i da institucije ponovno započnu normalno funkcionirati, kako bi se pristupilo potrebnim reformama i zajamčilo toj zemlji njezinu ulogu primjera mirnog suživota između različitih religija. Nadam se da će tračak mira koji se otvorio moći dovesti do prekida vatre na svim drugim bojištima, posebno u Gazi. Jako mi je stalo do oslobađanja Izraelaca koji su još uvijek zatočeni i do dostave humanitarne pomoći iscrpljenom palestinskom stanovništvu. I molimo za Siriju, gdje se nažalost ponovno rasplamsao rat s mnogo žrtava. Izražavam svoju veliku blizinu Crkvi u Siriji. Molimo!

Izražavam svoju zabrinutost i svoju bol zbog sukoba koji nastavlja izazivati krvoproliće u Ukrajini. Unatrag gotovo tri godine svjedočimo strašnom nizu smrti, ranjavanja, nasilja i razaranja. Djeca, žene, starci, nemoćni su prve žrtve. Rat je užas, rat vrijeđa Boga i čovjeka, rat ne štedi nikoga, rat je uvijek poraz, poraz cijelog čovječanstva! Sjetimo se da je zima na vratima i da ona sa sobom nosi opasnost pogoršanja stanja milijuna raseljenih ljudi. Bit će to jako teški mjeseci za njih. Sprega rata i hladnoće je tragična. Još jednom upućujem poziv međunarodnoj zajednici i svim muškarcima i ženama dobre volje da učine sve da se taj rat zaustavi i da prevladaju dijalog, bratstvo i pomirenje. Neka se na svim razinama umnoži obnovljeno zalaganje! I dok se pripremamo za Božić, dok iščekujemo rođenje Kralja mira, neka se tom stanovništvu dadne konkretnu nadu. Traženje mira nije zadaća nekolicine, nego svih. Ako prevladaju naviknutost i ravnodušnost prema strahotama rata, cijela je ljudska obitelj poražena. Cijela ljudska obitelj je poražena! Draga braćo i sestre, nemojmo se umoriti moliti za to stanovništvo koje je na tako teškoj kušnji i zazivati od Boga dar mira.

Od srca pozdravljam sve vas, vjernike grada Rima i hodočasnike koji su došli iz Italije i raznih zemalja. Posebno pozdravljam skupine iz Barcelone, Murcije i Valencije - pomislimo na Valenciju, kako pati! -, i iz Gerova u Hrvatskoj. Pozdravljam vjernike iz Arco di Trenta kao i one iz Sciacce, te skupinu mladih iz Rima Gioventù Ardente Mariana. I pozdravljam mladež Bezgrješne.

Svima želim ugodnu nedjelju i dobar početak došašća. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!