Održan Teološko-pastoralni razgovor na KBF-u u Zagrebu
Teološki pastoralni razgovori na KBF-u održan je 4. prosinca na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Skup, pod nazivom „Vjera pred suvremenim izazovima“, održan je u organizaciji KBF-a s ciljem teološke, ali i praktične popularizacije suvremenih religijsko-društvenih tema. Zamišljen je u formi dijaloga koji nakon uvodnih kratkih izlaganja teologa, omogućuje zainteresiranim sudionicima ne samo postavljanje pitanja o temi, već i kraće iznošenje vlastitih promišljanja i dilema, kao i traženje odgovora na pitanja iz aktualnih religijsko-društvenih, tj. teološko-praktičnih područja.
Nakon uvodnih riječi moderatora prof. dr. sc. Nenada Malovića i pozdrava o. d. dekana KBF-a prof. dr. sc. Maria Cifraka te u ime organizatora, prof. dr. sc. Blaženke s. Valentine Mandarić, uslijedila su tri uvodna izlaganja.
Prvi uvodničar s predavanjem o nekim osnovnim elementima vjere iz teološke perspektive bio je doc. dr. sc. Jakov Rađa s KBF-a u Zagrebu. Izlagač je uvodno istaknuo činjenicu nezaobilazne važnosti povjerenja već na antropološkoj razini života. Ipak, vjera u teološkom smislu prepoznata je primarno kao dar koji se ne svodi tek na ljudsko povjerenje. Pozivajući se na br. 18 prve enciklike pape Franje Lumen fidei, autor je osobito naglasio važnost vjerovanja poput Isusa i u Isusu, što u nekom smislu predstavlja potpuni teološki obrat u pogledu nekih starijih teoloških naglasaka u poimanju vjere.
Drugi uvodničar bila je izv. prof. dr. sc. Iva Mršić Felbar s KBF-a u Zagrebu. Izlagačica je već početno teološku temu vjere osvijetlila iz perspektive realnosti života u smislu da vjera podrazumijeva i trenutke sumnje, a ponekad i onoga što se može nazvati nevjerom. Ipak, u vjeri je potrebno rasti, a za to je nužno slušanje drugoga, u prvom redu Boga koga se ne može opredmetiti, iako je on temelj i „predmet“ vjere. Stoga je nužno ostati otvoren i ne umišljati si automatsko posjedovanje odgovora na sva pitanja. „Nismo hodajući katekizam“, istaknula je izlagačica, već osobe pozvane nezaobilaznu nužnost života proživljavati kao oblik slobode. Nužnost kao konstantu života Isus vlastitim primjerom nadilazi, a upravo je to ono na što smo svi pozvani. U tome je pogledu važno stalno pronalaziti savršeniju sliku Boga u životu, u čemu osobitu važnost ima i stalno prevođenje teoloških koncepata koji su suvremenom čovjeku prilično strani.
Treći uvodničar, dr. sc. Ivan Šarčević s Franjevačke teologije u Sarajevu, u svome je izlaganju krenuo od činjenice krize u pogledu shvaćanja vjere. K tomu, pojedinačni egzistencijalni strahovi nužno se prelijevaju i na duhovno područje pa se u određenom smislu prezentiraju i kao veliki strahovi, poput straha od života, od budućnosti i sl. Vjera u takvim trenucima posluži kao odgovor u smislu brzog traženja Boga. Izlagač je biblijskim jezikom opisao današnju antropološko-društvenu situaciju kao „pustinju blagostanja“ u kojoj se, na duhovno-pastoralnom planu rješenje često vidi u bijegu u prošlost, u vrijeme prije Drugoga vatikanskog koncila. Zato ne čudi svojevrsna žeđ za podčinjavanjem u crkvenom životu. Istinska vjera uvijek podrazumijeva rizik. Lakši je odgovor svojevrsni bijeg u integrizam s nakanom obnove teokratskog društva. U tome se pogledu može vrlo lako poslužiti ‘razmetljivošću ceremonija’, ili pak ‘instant’ duhovnošću, ali i materijalnim utjehama, poput novca. Ovo vrijeme nije nesklono religiji, ali religiji bez Boga. Ipak, istinska vjera traži povjerenje Nekome, tj. Bogu s kojim se ne može postupati ‘na prečac’.
Nakon izlaganja uslijedilo je postavljanje pitanja te razgovor o temama s ponekim vlastitim komentarom sudionika. Velik broj sudionika, kao i njihova pitanja, komentari i istupi, pokazatelj su interesa za takvim događanjima pa je stoga i predviđen nastavak teološko-pastoralnih razgovora tijekom mjeseci koji slijede.
Skup, pod nazivom „Vjera pred suvremenim izazovima“, održan je u organizaciji KBF-a s ciljem teološke, ali i praktične popularizacije suvremenih religijsko-društvenih tema. Zamišljen je u formi dijaloga koji nakon uvodnih kratkih izlaganja teologa, omogućuje zainteresiranim sudionicima ne samo postavljanje pitanja o temi, već i kraće iznošenje vlastitih promišljanja i dilema, kao i traženje odgovora na pitanja iz aktualnih religijsko-društvenih, tj. teološko-praktičnih područja.
Nakon uvodnih riječi moderatora prof. dr. sc. Nenada Malovića i pozdrava o. d. dekana KBF-a prof. dr. sc. Maria Cifraka te u ime organizatora, prof. dr. sc. Blaženke s. Valentine Mandarić, uslijedila su tri uvodna izlaganja.
Prvi uvodničar s predavanjem o nekim osnovnim elementima vjere iz teološke perspektive bio je doc. dr. sc. Jakov Rađa s KBF-a u Zagrebu. Izlagač je uvodno istaknuo činjenicu nezaobilazne važnosti povjerenja već na antropološkoj razini života. Ipak, vjera u teološkom smislu prepoznata je primarno kao dar koji se ne svodi tek na ljudsko povjerenje. Pozivajući se na br. 18 prve enciklike pape Franje Lumen fidei, autor je osobito naglasio važnost vjerovanja poput Isusa i u Isusu, što u nekom smislu predstavlja potpuni teološki obrat u pogledu nekih starijih teoloških naglasaka u poimanju vjere.
Drugi uvodničar bila je izv. prof. dr. sc. Iva Mršić Felbar s KBF-a u Zagrebu. Izlagačica je već početno teološku temu vjere osvijetlila iz perspektive realnosti života u smislu da vjera podrazumijeva i trenutke sumnje, a ponekad i onoga što se može nazvati nevjerom. Ipak, u vjeri je potrebno rasti, a za to je nužno slušanje drugoga, u prvom redu Boga koga se ne može opredmetiti, iako je on temelj i „predmet“ vjere. Stoga je nužno ostati otvoren i ne umišljati si automatsko posjedovanje odgovora na sva pitanja. „Nismo hodajući katekizam“, istaknula je izlagačica, već osobe pozvane nezaobilaznu nužnost života proživljavati kao oblik slobode. Nužnost kao konstantu života Isus vlastitim primjerom nadilazi, a upravo je to ono na što smo svi pozvani. U tome je pogledu važno stalno pronalaziti savršeniju sliku Boga u životu, u čemu osobitu važnost ima i stalno prevođenje teoloških koncepata koji su suvremenom čovjeku prilično strani.
Treći uvodničar, dr. sc. Ivan Šarčević s Franjevačke teologije u Sarajevu, u svome je izlaganju krenuo od činjenice krize u pogledu shvaćanja vjere. K tomu, pojedinačni egzistencijalni strahovi nužno se prelijevaju i na duhovno područje pa se u određenom smislu prezentiraju i kao veliki strahovi, poput straha od života, od budućnosti i sl. Vjera u takvim trenucima posluži kao odgovor u smislu brzog traženja Boga. Izlagač je biblijskim jezikom opisao današnju antropološko-društvenu situaciju kao „pustinju blagostanja“ u kojoj se, na duhovno-pastoralnom planu rješenje često vidi u bijegu u prošlost, u vrijeme prije Drugoga vatikanskog koncila. Zato ne čudi svojevrsna žeđ za podčinjavanjem u crkvenom životu. Istinska vjera uvijek podrazumijeva rizik. Lakši je odgovor svojevrsni bijeg u integrizam s nakanom obnove teokratskog društva. U tome se pogledu može vrlo lako poslužiti ‘razmetljivošću ceremonija’, ili pak ‘instant’ duhovnošću, ali i materijalnim utjehama, poput novca. Ovo vrijeme nije nesklono religiji, ali religiji bez Boga. Ipak, istinska vjera traži povjerenje Nekome, tj. Bogu s kojim se ne može postupati ‘na prečac’.
Nakon izlaganja uslijedilo je postavljanje pitanja te razgovor o temama s ponekim vlastitim komentarom sudionika. Velik broj sudionika, kao i njihova pitanja, komentari i istupi, pokazatelj su interesa za takvim događanjima pa je stoga i predviđen nastavak teološko-pastoralnih razgovora tijekom mjeseci koji slijede.
IKA