Zagrebačka nadbiskupija

 
Uzoriti gospodine kardinale Josipe, biskupi Ivan i Mijo, draga braćo svećenici!
 
Dok se pripremamo za slavlje svetkovine Božića, želim vam se obratiti posebnim riječima zahvalnosti i ohrabrenja. Božić za nas nije samo liturgijsko svetkovanje, nego i duboko duhovno iskustvo našeg svećeničkog poslanja u svjetlu Utjelovljenja Božje Riječi. Naš poziv nosi jedinstvenu odgovornost: svjedočiti i pronositi otajstvo Božića ne samo za vrijeme blagdana nego i tijekom cijele godine utjelovljujući njegov smisao u svakodnevnom svećeničkom životu.

Sekularni svijet brzo uklanja božićne ukrase i okreće se novim događajima, a mi nastavljamo njegovati i živjeti božićni duh u našim zajednicama vjernika. Božićno vrijeme vrijeme je velikih duhovnih vježbi za nas jer nam pruža priliku osjetiti i prepoznati da je Krist, koga propovijedamo i koga smo pozvani nositi muškarcima i ženama ovog vremena, ušao u povijest kao Dijete potrebno našeg divljenja, naše nježnosti i naše skrbi. Razmatranje te neizmjerne Božje ljubavi na licu malenog Djeteta čuva nas od preuzetnosti i svih oblika autoritarnosti i samodostatnosti, ali nas istovremeno ispunja žarom apostolske ljubavi i željom da svi ljudi upoznaju spasenje Božje.

U tom smislu, i svetkovina Bogojavljenja, koja u božićnom vremenu zauzima posebno mjesto, podsjeća nas na otajstvo očitovanja Isusa kao Spasitelja svih naroda. U Bogojavljenju susrećemo tri mudraca koji dolaze s darovima, vođeni vjerom i znanjem, prema Kristu - Utjelovljenoj Mudrosti. Svijest da smo „produžena ruka“ Spasitelja svih ljudi trebala bi u svima nama pobuditi svetu odvažnost svjedočenja o univerzalnosti i jedinstvenosti onoga što Krist jest za svijet i što svijet jest za Krista. Krist jest Spasitelj svih ljudi, cijelog „svijeta razveselitelj“, a konkretna povijest u kojoj djelujemo je locus theologicus Božjeg spasenjskog djelovanja. Ono svoj vrhunac ima u rođenju, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Zato i Božić razmatrajmo u cjelini tog događaja.
 
1. Pouke mudraca
Putovanje mudraca nije bilo lako; bilo je protkano nesigurnostima, opasnostima i izazovima. Napustili su sigurnost svojih „zona komfora“ i krenuli nepoznatim putevima, vođeni ograničenim ljudskim znanjem i nadom u obećanje zvijezde koja ih je pozivala na put. Susret s Herodom čije je srce bilo ispunjeno zlom, prijevarom i težnjom staviti se na mjesto Boga, simbol je stalne prijetnje zla koje se skriva iza maske dobrohotnosti.

Mudraci su također morali voditi nutarnju borbu pitajući se: „Jesmo li na pravom putu?“ Putanju zvijezde mogli su pratiti obasjani svjetlom razumskih spoznaja, ali samo mudrost koja računa s Vječnim bila je ključna u prevladavanju njihovih unutarnjih izazova o smislu i svrsi njihova putovanja.

Putovanje mudraca simbolizira unutarnji hod svakog vjernika, pa tako i svećenika, u potrazi za Bogom. I mi smo pozvani svakodnevno napuštati uhodane navike i zone sigurnosti koračajući još neotkrivenim stazama svoga svećeničkog poslanja, vođeni vjerom i ljubavlju prema Kristu.

Ponekad se suočavamo s opasnostima koje dolaze izvana - od svijeta koji je ravnodušan ili neprijateljski raspoložen prema Bogu - ali i iznutra, od vlastitih sumnji, strahova i slabosti. Poput mudraca koji su bili usmjereni na zvijezdu i mi moramo ostati usmjereni na znak koji nam je darovan - „Novorođenče povijeno gdje leži u jaslama“ (usp. Lk 2,12) - i nastaviti koračati u vjeri, čak i kada je put neizvjestan.

Na kraju svog putovanja mudraci nisu našli kralja u raskoši, nego dijete u jednostavnosti, s Marijom i Josipom. Njihovi darovi - zlato, tamjan i smirna - simboliziraju priznanje Kristove kraljevske, božanske i otkupiteljske uloge. To nas podsjeća da se Božja snaga ne očituje u moći i bogatstvu, nego u poniznosti i ljubavi.

Neka nam put mudraca bude primjer kako se suočiti s izazovima, kako hrabro kročiti u nepoznato vođeni vjerom i kako uvijek u Kristu sačuvati središte našeg života i poslanja. Poput njih, pozvani smo nositi svjetlo vjere i radosti onima koji su nam povjereni, svjesni da će i naša vlastita potraga biti okrunjena susretom s Utjelovljenim Bogom.
 
2. Božićna stvarnost
Draga braćo, znamo da Božić, osim idilične priče o pjesmi anđela i klanjanju pastira, u sebi nosi dublju i zahtjevnu stvarnost. Tajna Utjelovljenja prožeta je trpljenjem, mukom i izazovima koji prate Božji dolazak u ljudsku povijest. Rođenje Bogočovjeka suočeno je sa stvarnošću Herodove prijetnje, pokolja nevine dječice i bijega Svete Obitelji u Egipat. Tajna Utjelovljenja započinje u Betlehemu, a u potpunosti se razotkriva tek na Kalvariji i praznom grobu. Zvijezda koja je vodila mudrace blijedi pred svjetlom uskrsnog jutra.

Naš svećenički poziv zrcali upravo tu stvarnost. Pozvani smo živjeti istinu o Božiću, istinu koja nadilazi osjećaje i sentimentalnost. To je istina o Kristu koji ulazi u ljudsku povijest da bi nas spasio svojim trpljenjem i smrću na križu. I mi, poput Krista, prolazimo kroz „Betlehem“ naših početaka, kroz radosti i nade, ali i kroz „Kalvariju“ izazova, trpljenja i križeva koje nosimo za dobro naroda kojem služimo. Naša zadaća nije samo tješiti, nego i izazvati; ne samo podizati duh nego i ukazivati na križ kao put prema istinskoj radosti i spasenju. Naša vlastita predanost, ustrajnost i vjernost u pozivu služe kao svjedočanstvo vjere koja nadilazi osjećaje i oslanja se na nepokolebljivu istinu Kristova spasenja.
 
3. Svećeničko služenje
Draga braćo u svećeništvu, zahvaljujem vam na vašem svećeničkom duhu, nesebičnom služenju ovoj mjesnoj, a time i općoj Crkvi te na vjernosti pozivu koji ste primili. Vaša prisutnost, predanost i suradnja neprocjenjiv su dar našoj Crkvi. Snagom vašega posvećenja Božji plan spasenja nastavlja donositi plodove u našem vremenu i prostoru. Vi ste poput mudraca koji prateći zvijezdu, donose darove Kristu. Ali vaši darovi nisu zlato, tamjan i smirna; vaši darovi su daleko dragocjeniji. To su vaše vrijeme, trud, molitve i potpuno posvećenje u službi Bogu i njegovu narodu. U svakodnevnom odricanju od sebe, u prihvaćanju siromaštva i jednostavnosti, vi svjedočite o istinskoj sreći koja se ne nalazi u prolaznim stvarima ovoga svijeta, nego u Kristu koji je izvor svake radosti i mira.

Na putu našeg svećeničkog služenja najčešće nema jasnih mapa i detaljnih planova. Pratimo svoj narod na njegovu osobnom duhovnom putovanju - od sumnje do vjere, od straha do nade, od patnje do jedinstva s Bogom. Slaveći sakramente posvećujemo živote vjernika i učvršćujemo ih u zajedništvu s Kristom.

Suočeni smo s izazovima - ponekad od svijeta koji ne razumije naš poziv, ponekad od vjernika koji se nađu povrijeđeni ili ogorčeni, a ponekad i unutar samih naših institucija. Usprkos svemu, ostanimo vjerni i predani služenju, svjesni da je Emanuel - Bog s nama - izvor naše snage i radosti.

S pouzdanjem izgovaram riječi sv. Pavla: „Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim. Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošću molim zbog vašeg udjela u evanđelju (…) uvjeren u ovo: Onaj koji otpoče u vama dobro djelo, dovršit će ga do Dana Krista Isusa“ (Fil 1,3-6).

Molim Gospodina da dovrši dobro djelo koje je započeo u svakome od vas. Neka njegova milost bude uvijek uz vas, neka vas osnažuje u vašem služenju, tješi u izazovima i ispunjava radošću. Neka vaša radost i vaša vjera budu trajni izvor svjetla i utjehe za one kojima ste poslani i neka po vama mnogi prepoznaju Božju prisutnost u jednostavnosti i malenosti.

Na koncu, koristim ovu prigodu potaknuti vas na sudjelovanje u centralnom događaju otvaranja proslave Svete jubilarne godine u našoj Nadbiskupiji, 29. prosinca 2024., kao i na, gdje je to moguće, čitanje pastirskoga pisma hrvatskih biskupȃ zajedno s vjernicima. Želja mi je da u Jubilarnoj godini u prvome redu dozovemo u svijest vrijednost blaga koje imamo u našoj kršćanskoj vjeri i nacionalnoj povijesti zasađenoj na kršćanskim temeljima. Samo ćemo tako moći biti pravi hodočasnici nade i samo ćemo tako imati što ponuditi svijetu koji je gladan Boga. Izlaganje zemnih ostataka blaženog kardinala Alojzija Stepinca na javno štovanje snažan je poziv na takvo buđenje nade u našoj mjesnoj Crkvi. Hodočasnička povorka s blaženim kardinalom Alojzijem na čelu bit će znak da smo narod koji korača u budućnost ne zaboravljajući svoju prošlost i ne pouzdajući se samo u svoje sile, već i u nebeski zagovor onih koji su nas hrabrili i vodili na putu vjere. Računam na vašu sinovsku suradnju i pomoć. Iskoristimo milosno vrijeme Svete godine za rast u vjeri, nadi i ljubavi.

Svima još jednom želim Božji blagoslov i mir novorođenog Isusa. Čestit Božić svima!