Zagrebačka nadbiskupija

Misno slavlje u srijedu 18. prosinca 2024. godine u Nacionalnom svetištu svetog Josipa predvodio je o. Mate Kolak, OSPPE, župnik Župe Svetog Petra u Šumi. Koncelebrirao je mons. Antun Sente, rektor Josipova svetišta, a đakonsku je službu vršio vlč. Ivan Iviček. Pjevanje su animirali članovi dječjeg zbora "Josipove pahuljice", vođeni Monikom Svetic Radočaj uz orguljsku pratnju s. Blandine Rakarić.

U prigodnoj homiliji o. Mate kazao je kako na drugi dan devetnice uoči Božića "Crkva pred nas stavlja lik svetoga Josipa, čovjeka kojeg Sveto pismo najviše opisuje riječju prihvatio, uzeo. Znamo da Josip nije puno pričao nego je činio. Što je činio? Prihvaćao je, uzeo je. Ovo je početak evanđelja, a znamo da će evanđelje biti jedna velika priča, nešto novo, neopisivo, nešto veoma duboko. Sam Bog postaje čovjekom radi čovjeka, zbog čovjeka, jer mu se sviđa, ne jer mora. Prihvaća križ i patnju ne da bi okrivljavao i sudio nego da bi blagoslovio, dao život i pokazao da vrijedi biti čovjek. Josipu, kao i nama danas, nije lako prihvatiti tu veliku priču, nije mu lako prihvatiti poziv biti dio velike priče."

Propovjednik je dodao kako se mnogi mladi danas osjećaju nedostojni "jer smo okruženi raznoraznim modelima koji umjesto da nas potiču da budemo poput svetog Josipa, zapravo nas prečesto osuđuju jer su ti modeli irealni, virtualni, nestvarni i jednostavno kada se suočavam s njima unatoč svoj želji i trudu kada vidim te ideale jednostavno moram priznati sebi da ne valjam, nisam dovoljno snažan, nisam dovoljno sposoban i umjesto da budem radosniji što imam dobar model i primjer, padam u depresiju i razočaranje. Pred Josipom se nalazio takav izbor. Razumljivo je da je to izazvalo čuđenje, bilo mu je teško, rekli bismo, proganjalo ga je i imao je noćne more. Međutim, u te njegove noćne more i sumnje dolazi Božji glasnik i čini nešto fenomenalno: Josipe, nemoj se brinuti, nemaš problema, gledaj to ti je čisto čudo, ja anđeo garantiram, ja ti jamčim to je sve po propisu, to je sve kako treba biti. A Josip u snu prihvaća. Međutim, onda se događa nešto najteže i najljepše, Josip se morao probuditi. Treba se probuditi. Josip se probudio, ali nije prestao vjerovati. Ono što je čuo u snu nastavio je sanjati budan. Zamislite, cijelo evanđelje nije ništa drugo nego ostvarenje Josipova sna. I zato na početku evanđelja sveti Matej i Crkva nas podsjećaju i potiču: Slušaj! Idemo Isusu, želimo da se rodi, želimo ga doživjeti, sresti, želimo da nas oslobodi, ozdravi, blagoslovi. Kako doći do toga? Prvi korak - ne zaboravi na svoje snove. Ne zaboravi na čežnju tvoga srca, nemoj se bojati vjerovati u san koji ti je Gospodin usadio - san mira i radosti. Neki će reći utopija. Neka ga zovu kako hoće. Istina, možda ga nećemo ostvariti odmah, nije ni Josip. Po predaji je Josip umro prije nego je vidio i Uskrs i križ i sva ta čudesa, ali to ga nije spriječilo da učini svoj dio, da napravi svoj korak."

Fra Mate Kolak dodao je kako "nijedna kuća, nijedna domovina, nijedna država, nijedna institucija ne radi se preko noći. Zašto nam izgleda strašno kada netko kaže da će stvaranje trajati. Gledao sam neki video o izgradnji treće trake autoputa od Zagreba do Karlovca. Radit će se tri godine. Joj! Pa dobro je. Ako se dobro radi, radi se sporo, radi se polako i radi se kvalitetno. Pa to je znak da dobro radiš. Uglavnom, kada ide nešto na brzinu, onda se može pogriješiti. Nas kao da je netko uvjerio da samo ono što je na brzinu i odmah to valja. To je laki dobitak, to je ono brza hrana, to nikada ne prolazi."

"Braćo i sestre, pazite, Bog je tako šarmantno izabrao način da Josipu kaže da mu vjeruje, tako što mu je pokazao da mu njegova žena izgleda nevjerna. Njemu je izgledalo kao da ga je žena prevarila, pa trudna je, nije bio s njom, a Bog kroz to govori ne da je vjerna ona nego je vjeran i Bog, vjeran si i ti. Božje slike su vrlo izazovne. Zato, dragi brate, draga sestro, nemoj se bojati, poput Josipa prihvatiti ovaj komadić evanđelja, ovaj komadić blagoslova i učiniti ga svojim snom, svojim rukama, svojim osmijehom, svojim trudom i u životu ga ostvari", kazao je o. Kolak zaključivši kratkom molitvom koju ga je naučio jedan njegov profesor: "Sveti Josipe, nauči nas sanjati život i živjeti naše snove."

Prije samog misnog slavlja mnoštvo vjernika pristupilo je sakramentu pomirenja koji su udjeljivali svećenici Karlovačkog dekanata.

Zahvalivši o. Kolaku na kraju misnog slavlja mons. Sente pozvao je okupljene da se ne prestanu duhovno izgrađivati, a u tome im može pomoći i božićna predstava "Božić tad i sad" koju će u subotu 21. prosinca u 19.30 sati u Velikoj dvorani Nacionalnog svetište izvesti članovi ZAMAK-a, kao i duhovna obnova koju će u ponedjeljak 23. prosinca u Nacionalnom svetištu održati prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta.