Biskup Šaško krstio peto dijete obitelji Smiljanić u Župi bl. Ivana Merza u Zagrebu
U Župi bl. Ivana Merza u zagrebačkom naselju Špansko na četvrtu nedjelju došašća, 22. prosinca, zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je euharistijsko slavlje tijekom kojega je krstio Kristijana, peto dijete Željka i Ivane Smiljanić. Na misnom slavlju koncelebrirali su upravitelj Župe vlč. Marko Čolak i prorektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta profesor fra Ante Crnčević.
Na početku misnog slavlja mons. Šaško je, pozdravljajući župnu zajednicu, rekao: "Gospodin nas raduje darom krštenja petoga djeteta u obitelji Smiljanić koja nam je danas znakovit poticaj na svjedočenje pouzdanja u Boga i prihvaćanja njegovih putova koji su uvijek čudesni."
Uz pozdrave kumi rodbini i prijateljima, mons. Šaško je istaknuo: "Braćo i sestre, ovakva slavlja ne tiču se samo važnosti prihvaćanja dara djece radi nacionalnoga opstanka, nego se poglavito tiču istine i načina življenja koji ne prestaje poticati, propitivati, izazivati, ali i liječiti suvremeno društvo od besmisla te usmjeravati pogled prema spremnosti na darivanje nas samih drugima."
Biskup Šaško podsjetio je da smo na kraju pripreme u došašću i da u nama jača svjetlo Božje prisutnosti kojim osvjetljavamo i vanjske znakove. To naviranje svjetla prati naša spremnost na obraćenje, na prihvaćanje dara i odbacivanje grijeha koji prijeti tamom i zatvara nas u tugu.
U homiliji je naglasio: "S približavanjem slavlja otajstva Božjega utjelovljenja sve jasnije vidimo kako su u snažnoj i plodonosnoj napetosti malenost i neizmjernost, punina i nedostatnost. U tome se osjeća lakoća Marijina hoda, jer ju nosi snaga Božjega života, budućnost koja je u njoj. Ona nosi slatki teret koji daje krila i u njoj budi pjesmu koja zrači otvorenošću i slobodom. Braćo i sestre, to čini dar vjere i u nama. Ušavši u Zaharijinu kuću, pozdravlja Elizabetu, staricu koja je također zahvaćena milošću otajstva iz kojega se rađa blagoslov. Tamo kamo dolazi Bog, ondje gdje se vidi njegova prisutnost, silazi blagoslov, životna snaga koja se širi i omogućuje rast nadi, kao i u prvome od svih blagoslova, kada je u Stvaranju Bog ljudima rekao: Plodite se i množite; i napučite zemlju. (Post 1, 28)“
Biskup Šaško poručio je kako evanđelje o susretu Marije i Elizabete "naviješta da svaki naš hod prema drugomu; svi naši pohodi bližnjima, u sebi imaju Božji korak i blagoslov. Upravo to činimo u Božićnome vremenu, u kojemu je čudesno povezana tjelesnost i duhovnost. Na temelju vjere u Utjelovljenje i uskrsnuće tijela rođena je i razvijana kršćanska kultura ljubavi, vidljiva u ustanovama, u zajednicama, u pokretima koji žive i promiču brigu za čovjeka. Nije stoga čudno što su se upravo u krilu Crkve rodile: ubožnice, svratišta, bolnice, mjesta na kojima se govori jezikom darovane milosti, jezikom caritasa. Božić je objava sigurnosti da je svakomu čovjeku, u njegovu tijelu, darovan prozor neba; da ispod otkucaja srca, kao u krilu majke, kuca Božja ljubav koja se ne umara."
Homiliju je biskup završio mišlju o nadi: "Nada svijeta nalazi se u prenošenju života! Tako su povezane dvije velike riječi: život i nada. One se uzajamno podupiru i prožimaju; nalaze se u čudesnome zagrljaju. Danas je prilično nezahvalno govoriti o nadi u tmurnome ozračju u kojemu se premalo poštuje otajstvo života. Svaki se čovjek nada, ali smijemo li se kao društvo, kao narod nečemu nadati, ako obescjenjujemo život kojim se svijet obnavlja. Obescjenjuje se ratovima, iskorištavanjem, nepravdama, ruganjem istini, oduzimanjem života, osobito nerođenima. Kao Crkva ne smijemo pristati na savezništva koja obescjenjuju i gaze otajstvo života. Nema te cijene, bez obzira na našu slabost i grješnost, kojom bi bilo opravdano surađivati s onima koji promiču razne oblike besmisla ili ne čine ništa da u Hrvatskoj izvorište svega dobra i radosti bude otajstvo života koje nije vlasništvo čovjeka ni ikojega stvorenja.
Pred nama je Sveta jubilejska godina, kojoj je Crkva u središte stavila upravo nadu. Ova obitelj, ova vaša zajednica, ima pravo govoriti o putovima obnove i nade jer je to govor koji se suprotstavlja govoru: o padu nataliteta, o demografskoj zimi, o praznim kolijevkama, o uvenuloj nadi, o gašenju pouzdanja, o malodušnosti i o nestanku naroda iz povijesti; o gorčini bez snage obnavljanja i životnosti. Stoga, umjesto da teme kao što je pobačaj odbacimo kao bezumnost i razaranje svoga društva i države, o njemu se razglaba kao o pravu, o slobodi, kao da su u majčinu krilu jednako vrijedni život i smrt djeteta. Poteškoće s kojima se susrećemo glede majčinstva i očinstva zahtijevaju pomoć, solidarnost, sredstva koja se mogu bolje ulagati u spašavanje nego u punjenje raznih arsenala širenja smrti. I u svemu - ljubav. Netko će dodati i odgovornost. Svakako. No, ako ljubav vodi naše nakane, naše putove i poglede u budućnost, neće izostati odgovornosti, jer istinska ljubav u sebi već ima ugrađenu odgovornost", zaključio je biskup Šaško.
Ivana i Željko, osim Kristijana koji je primio sakrament krštenja, imaju sina Mateja (13 godina), Mariju (11 godina), Emanuelu (10 godina) i Gabrijela (6 godina).
Tekst: Sanda Dinarina Mladić
Foto: Damir Mladić
Na početku misnog slavlja mons. Šaško je, pozdravljajući župnu zajednicu, rekao: "Gospodin nas raduje darom krštenja petoga djeteta u obitelji Smiljanić koja nam je danas znakovit poticaj na svjedočenje pouzdanja u Boga i prihvaćanja njegovih putova koji su uvijek čudesni."
Uz pozdrave kumi rodbini i prijateljima, mons. Šaško je istaknuo: "Braćo i sestre, ovakva slavlja ne tiču se samo važnosti prihvaćanja dara djece radi nacionalnoga opstanka, nego se poglavito tiču istine i načina življenja koji ne prestaje poticati, propitivati, izazivati, ali i liječiti suvremeno društvo od besmisla te usmjeravati pogled prema spremnosti na darivanje nas samih drugima."
Biskup Šaško podsjetio je da smo na kraju pripreme u došašću i da u nama jača svjetlo Božje prisutnosti kojim osvjetljavamo i vanjske znakove. To naviranje svjetla prati naša spremnost na obraćenje, na prihvaćanje dara i odbacivanje grijeha koji prijeti tamom i zatvara nas u tugu.
U homiliji je naglasio: "S približavanjem slavlja otajstva Božjega utjelovljenja sve jasnije vidimo kako su u snažnoj i plodonosnoj napetosti malenost i neizmjernost, punina i nedostatnost. U tome se osjeća lakoća Marijina hoda, jer ju nosi snaga Božjega života, budućnost koja je u njoj. Ona nosi slatki teret koji daje krila i u njoj budi pjesmu koja zrači otvorenošću i slobodom. Braćo i sestre, to čini dar vjere i u nama. Ušavši u Zaharijinu kuću, pozdravlja Elizabetu, staricu koja je također zahvaćena milošću otajstva iz kojega se rađa blagoslov. Tamo kamo dolazi Bog, ondje gdje se vidi njegova prisutnost, silazi blagoslov, životna snaga koja se širi i omogućuje rast nadi, kao i u prvome od svih blagoslova, kada je u Stvaranju Bog ljudima rekao: Plodite se i množite; i napučite zemlju. (Post 1, 28)“
Biskup Šaško poručio je kako evanđelje o susretu Marije i Elizabete "naviješta da svaki naš hod prema drugomu; svi naši pohodi bližnjima, u sebi imaju Božji korak i blagoslov. Upravo to činimo u Božićnome vremenu, u kojemu je čudesno povezana tjelesnost i duhovnost. Na temelju vjere u Utjelovljenje i uskrsnuće tijela rođena je i razvijana kršćanska kultura ljubavi, vidljiva u ustanovama, u zajednicama, u pokretima koji žive i promiču brigu za čovjeka. Nije stoga čudno što su se upravo u krilu Crkve rodile: ubožnice, svratišta, bolnice, mjesta na kojima se govori jezikom darovane milosti, jezikom caritasa. Božić je objava sigurnosti da je svakomu čovjeku, u njegovu tijelu, darovan prozor neba; da ispod otkucaja srca, kao u krilu majke, kuca Božja ljubav koja se ne umara."
Homiliju je biskup završio mišlju o nadi: "Nada svijeta nalazi se u prenošenju života! Tako su povezane dvije velike riječi: život i nada. One se uzajamno podupiru i prožimaju; nalaze se u čudesnome zagrljaju. Danas je prilično nezahvalno govoriti o nadi u tmurnome ozračju u kojemu se premalo poštuje otajstvo života. Svaki se čovjek nada, ali smijemo li se kao društvo, kao narod nečemu nadati, ako obescjenjujemo život kojim se svijet obnavlja. Obescjenjuje se ratovima, iskorištavanjem, nepravdama, ruganjem istini, oduzimanjem života, osobito nerođenima. Kao Crkva ne smijemo pristati na savezništva koja obescjenjuju i gaze otajstvo života. Nema te cijene, bez obzira na našu slabost i grješnost, kojom bi bilo opravdano surađivati s onima koji promiču razne oblike besmisla ili ne čine ništa da u Hrvatskoj izvorište svega dobra i radosti bude otajstvo života koje nije vlasništvo čovjeka ni ikojega stvorenja.
Pred nama je Sveta jubilejska godina, kojoj je Crkva u središte stavila upravo nadu. Ova obitelj, ova vaša zajednica, ima pravo govoriti o putovima obnove i nade jer je to govor koji se suprotstavlja govoru: o padu nataliteta, o demografskoj zimi, o praznim kolijevkama, o uvenuloj nadi, o gašenju pouzdanja, o malodušnosti i o nestanku naroda iz povijesti; o gorčini bez snage obnavljanja i životnosti. Stoga, umjesto da teme kao što je pobačaj odbacimo kao bezumnost i razaranje svoga društva i države, o njemu se razglaba kao o pravu, o slobodi, kao da su u majčinu krilu jednako vrijedni život i smrt djeteta. Poteškoće s kojima se susrećemo glede majčinstva i očinstva zahtijevaju pomoć, solidarnost, sredstva koja se mogu bolje ulagati u spašavanje nego u punjenje raznih arsenala širenja smrti. I u svemu - ljubav. Netko će dodati i odgovornost. Svakako. No, ako ljubav vodi naše nakane, naše putove i poglede u budućnost, neće izostati odgovornosti, jer istinska ljubav u sebi već ima ugrađenu odgovornost", zaključio je biskup Šaško.
Ivana i Željko, osim Kristijana koji je primio sakrament krštenja, imaju sina Mateja (13 godina), Mariju (11 godina), Emanuelu (10 godina) i Gabrijela (6 godina).
Tekst: Sanda Dinarina Mladić
Foto: Damir Mladić