Zagrebačka nadbiskupija

Draga braćo i sestre, sretan vam blagdan! Sretan blagdan svima!

Danas, neposredno nakon Božića, u liturgiji se slavi sveti Stjepan, prvomučenik. Izvješće o njegovom kamenovanju nalazi se u Djelima apostolskim (usp. 6, 8-12; 7, 54-60) gdje nam ga se predstavlja kako, umirući, moli za svoje ubojice. I to nas potiče na razmišljanje: naime, premda se na prvi pogled čini kako Stjepan bespomoćno trpi nasilje, on, zapravo, kao istinski slobodan čovjek, nastavlja voljeti čak i svoje ubojice i prikazuje svoj život za njih, poput Isusa (usp. Iv 10, 17-18; Lk 23, 34); prinosi svoj život kako bi se pokajali i kako bi, raskajani, dobili vječni život na dar.

Na taj nam se način đakon Stjepan javlja kao svjedok onoga Boga koji ima samo jednu veliku želju: „da se svi ljudi spase“ (1 Tim 2, 4) - to je želja Božjeg srca - i da nitko ne bude izgubljen (usp. Iv 6, 39; 17, 1-26). Stjepan je svjedok onog Oca - našeg Oca - koji želi dobro i samo dobro svakom svom djetetu, i to uvijek; Otac koji nikoga ne isključuje, Otac koji se nikada ne umara tražiti ih (usp. Lk 15, 3-7) i primiti ih ponovno natrag kad mu se, nakon što se udalje od njega, vrate raskajana srca (usp. Lk 15, 11-32 ) i Otac koji se ne umara opraštati. Upamtite ovo: Bog uvijek oprašta i Bog oprašta sve.

Vratimo se Stjepanu. I danas, nažalost, u raznim dijelovima svijeta, mnogo je muškaraca i žena koji su progonjeni, ponekad do smrti, poradi Evanđelja. I za njih vrijedi ono što smo rekli o Stjepanu. Ne predaju se smrti zbog slabosti, niti zato da brane neku ideologiju, nego zato da svi postanu dionici dara spasenja. I čine to prije svega za dobro svojih ubojica: za svoje ubojice… i mole za njih.

Prekrasan primjer ostavio nam je blaženi Christian de Chergé, koji je svog ubojicu nazvao „prijateljem zadnje ure“.

Zapitajmo se, dakle, svaki pojedini od nas neka se zapita: osjećam li želju da svi upoznaju Boga i da se svi spase? Znam li željeti dobro i onima zbog kojih patim? Zanimam li se i molim li za mnogu braću i sestre progonjene zbog svoje vjere?

Marijo, Kraljice mučenika, pomozi nam da budemo hrabri svjedoci Evanđelja za spasenje svijeta.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre,
još jednom upućuje svima vama najljepše želje za svet Božić. Posljednjih sam dana primio mnogo poruka i izraza blizine. Hvala. Svima od srca zahvaljujem: svakom pojedincu, svakoj obitelji, župama i udrugama. Hvala svima!

Jučer navečer je započeo blagdan svjetla, Hanuka, koji kroz osam dana slave naša židovska braća i sestre diljem svijeta, kojima upućujem najbolje želje za mirom i bratstvom.

I pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i raznih zemalja! Mislim da su mnogi od vas prošli jubilarni put koji vodi do Svetih vrata Bazilike svetog Petra. To je lijep znak, znak koji izražava smisao našeg života: ići ususret Isusu, koji nas ljubi i otvara nam svoje Srce da nas uvede u svoje Kraljevstvo ljubavi, radosti i mira. Jutros sam otvorio sveta vrata, nakon onih Svetog Petra, u rimskom zatvoru Rebibbia. Tamo je bilo, da tako kažem, kao u „katedrala boli i nade“.

Jedna od gesti koje karakteriziraju jubileje jest oprost dugova. Stoga potičem sve da podrže kampanju Caritasa Internationalisa pod nazivom „Dug pretvoriti u nadu“, kako bi se rasteretilo zemlje pritisnute neodrživim dugovima i promicalo razvoj.

Pitanje duga povezano je s pitanjem mira i „crnog tržišta“ naoružanja. Neka se prestane kolonizirati ljude oružjem! Radimo na razoružanju, borimo se protiv gladi, protiv bolestî, protiv dječjeg rada. I molimo, molim vas, za mir u cijelom svijetu! Mir u napaćenoj Ukrajini, u Gazi, Izraelu, Mjanmaru, Sjevernom Kivuu i u mnogim zemljama koje su u ratu.

Svima želim ugodan blagdanski dan. Ne zaboravite, molim vas, moliti za mene. Dobar tek i doviđenja!