Homilija nadbiskupa Kutleše na misi s djelatnicima Nadbiskupskog duhovnog stola
HOMILIJA ZAGREBAČKOG NADBISKUPA DRAŽENA KUTLEŠE
Misa s djelatnicima Nadbiskupskog duhovnog stola
Kapela Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa, 23. prosinca 2024.
Draga braćo i sestre u Kristu, dragi suradnici, okupili smo se u ovom predbožićnom ozračju kako bismo zahvalili Bogu na njegovoj prisutnosti u našim životima i djelovanju. Božić je vrijeme kada nas Svjetlo svijeta, Isus Krist, poziva na obnovu našeg poziva, na dublje razumijevanje našeg poslanja te na još čvršće zajedništvo u služenju Crkvi i narodu Božjem. Iskreno zahvaljujem svakome od vas na predanosti, na žrtvama koje podnosite, na vašem radu u izgradnji naše Nadbiskupije.
U današnjem evanđeoskom čitanju o rođenju Ivana Krstitelja nalazimo bogate pouke za našu službu koje se tiču Božje providnosti, poslušnosti Božjoj volji te milosti zajedništva. Dopustimo da nas Božja Riječ danas pouči i osnaži u našem poslanju.
1. Svaki je poziv dar Božje milosti
Priča o rođenju Ivana Krstitelja podsjeća nas da Bog ima jasan i promišljen plan za svakog čovjeka. Kada je anđeo Gabrijel najavio Elizabeti i Zahariji da će dobiti sina i da će mu ime biti Ivan, Bog je time pokazao da taj život pripada njemu, a ne svijetu. Ime Ivan znači „Bog je milostiv“ - to ime nije samo naziv osobe, već i najava Ivanova poslanja. Njegov život i poziv dolaze izravno iz Božje providnosti.
Dragi suradnici, vaš je poziv također plod Božje milosti. Nitko od nas nije ovdje slučajno. Svaki vaš talent, svaka vaša sposobnost dio je Božjeg plana za izgradnju ove mjesne Crkve. Kao što je sveti Ivan Krstitelj pripremao put za Gospodina, tako i vi, svojim služenjem na poseban način, pripremate srca vjernika za susret s Kristom.
Razmislimo danas o vlastitom pozivu i poslanju u Crkvi. Jesmo li svjesni da nas je Bog izabrao i postavio na ovo mjesto s jasnom svrhom? Božji plan za nas nije samo zadatak, nego i poziv na osobnu svetost. Kao što je Ivan Krstitelj bio preteča Isusa Krista, tako smo i mi pozvani biti preteče njegove prisutnosti među ljudima.
2. Pravi autoritet dolazi iz poniznosti
Priča o Zahariji i Elizabeti svjedoči o snazi poslušnosti Božjoj volji. Obitelj i prijatelji htjeli su, prema tradiciji, djetetu dati ime Zaharija. Međutim, Elizabeta i Zaharija poslušno su slijedili Božju zapovijed da se dijete nazove Ivan. Ta njihova poslušnost nije bila laka; zahtijevala je hrabrost oduprijeti se društvenim očekivanjima. No, upravo je u tom trenutku poslušnosti Zaharija ponovno zadobio glas - znak da se vratio u zajedništvo s Bogom.
Kao što znamo iz našeg vlastitog iskustva, poslušnost Božjoj volji često nas vodi protiv struje. Traži poniznost i povjerenje. Ipak, u toj poslušnosti nalazimo pravu slobodu i snagu. Jesmo li i mi spremni poslušati Božju volju, čak i kada je ona teška i zahtjevna? Jesmo li spremni podrediti svoje planove Božjem planu?
U svojoj službi često ste suočeni s izazovima i pritiscima. No, kao što Zaharijina poniznost otvara put milosti, tako i vaša vjernost Božjoj volji donosi plodove u vašem radu. Nemojmo zaboraviti: pravi autoritet dolazi iz poniznosti, a poniznost otvara vrata Božjoj milosti.
3. Milost zajedništva u službi
Zaharijin proročki hvalospjev nakon Ivanova rođenja obiluje riječima pohvale i nade. On pjeva o Božjoj vjernosti, milosrđu i spasenju koje dolazi. Taj trenutak nas podsjeća da smo kao suradnici u Crkvi pozvani biti svjedoci Božje prisutnosti u njegovu narodu. Zaharija kliče: „Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj!“ (Lk 1,68).
U svom proroštvu Zaharija koristi riječ episkopein koja znači „posjetiti“ ili „brinuti se“. Ta riječ opisuje zadaću u prvom redu biskupa, ali i svih onih koji služe Crkvi - biti oni koji posjećuju, slušaju, vode i tješe Božji narod. Dragi suradnici, vaš rad na Nadbiskupskom duhovnom stolu odraz je Božje skrbi za njegov narod. Vi ste oni koji osiguravate da Crkva bude mjesto Božje prisutnosti i blizine.
Bitno je svojstvo Božjeg naroda zajedništvo. Ono je dar, ali i zadatak, milost je, ali traži i naše djelovanje. Jedni druge nosimo, podržavamo i jačamo u poslanju. Molim vas, nikada nemojte zaboraviti važnost suradnje i ljubavi unutar našeg zajedništva. Kao što je Ivan Krstitelj rastao u Duhu, tako i mi trebamo rasti u zajedništvu vođeni Duhom Svetim.
Dok se približavamo slavlju Kristova rođenja, pozvani smo na obnovu srca, na obnovu služenja i zajedništva. Božić nas podsjeća da nas je Bog pohodio, spasio i da nas vodi. Neka ovo bude trenutak kada ćemo ponovno predati svoje srce Bogu i obnoviti svoj zanos u služenju.
Dragi suradnici, zahvaljujem vam od srca na svemu što činite za našu Nadbiskupiju i za Božji narod. Vaš trud i predanost donose plodove koji nisu vidljivi samo ovdje i sada, nego i u vječnosti. Neka Kristovo svjetlo obasja vaša srca i domove, neka vas ojača u svim izazovima i neka vas vodi u milosnoj i jubilarnoj godini koja je pred nama.
Sretan i blagoslovljen Božić vama i vašim obiteljima! Neka nam svima Isus Krist, koji dolazi, udijeli milost da budemo vjerni službenici njegova kraljevstva. Amen.