Zagrebačka nadbiskupija

Uzoriti gospodine kardinale Josipe, preuzvišena gospodo biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine, preuzvišeni gospodine vladiko Nikola,
 
s osobitom radošću srdačno vas pozdravljam na ovoj 62. sjednici Zagrebačke crkvene pokrajine. Naša zajednička okupljanja nisu samo izrazi službe upravljanja, nego su ponajprije izrazi crkvenog zajedništva i odgovornosti za povjerene vjernike. Posebno zahvaljujem uzoritom kardinalu Josipu Bozaniću koji je tijekom desetljeća služenja bio stup zajedništva i duhovnog vodstva u našoj Metropoliji, kao i preuzvišenom vladiki Nikoli Kekiću čija ustrajnost u očuvanju istočne katoličke tradicije svjedoči univerzalno bogatstvo Katoličke Crkve.

Danas nas Gospodin okuplja kako bismo kroz tri važne teme razmatrali i dublje razumjeli specifične aspekte naše službe. Dopustite mi da se u duhu zajedničkog promišljanja osvrnem na svaku od njih.
 
1. Protokol za moguće slučajeve egzorcizma
Tema egzorcizma u koju će nas detaljnije uvesti mons. Tomislav Subotičanec i vlč. Nikola Tomašević podsjeća nas na duboku stvarnost duhovne borbe na koju nas Isus sam upozorava riječima: „Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom“ (Mk 9,29). Crkva tijekom svoje povijesti svjedoči stvarnu prisutnost i djelovanje Zloga, no još više očituje neizmjernu snagu Kristove pobjede nad grijehom, smrću i tamom (usp. Kol 2,15).

Kao pastiri pozvani smo na osobitu razboritost, jasnoću i odlučnost u pristupu slučajevima egzorcizama. Nove protokole ne treba razumjeti samo kao upravne dokumente, nego kao alat koji će pomoći svakom svećeniku i biskupu da s povjerenjem i odgovornošću djeluju u situacijama u kojima se suočavaju s onim što nadilazi ljudsku snagu i razumijevanje. Vršenje egzorcizma, čije pravo i dužnost pripadaju biskupu, mora biti utemeljeno na čvrstoj vjeri, dubokoj molitvi i potpunom oslanjanju na Gospodina. Pritom je važno spriječiti svaki oblik senzacionalizma i zloporabe držeći se strogo crkvenih smjernica kako bi Kristova pobjeda bila jasno posvjedočena.
 
2. Formacija trajnih đakona
Služba trajnog đakonata o kojoj će nas izvijestiti vlč. dr. sc. Milan Dančuo važno je obogaćenje pastoralnog djelovanja u našim biskupijama. Služba trajnog đakonata, obnovljena na Drugom vatikanskom saboru (usp. Lumen Gentium, 29), podsjeća nas na apostolske početke Crkve kada su đakoni služili kao most između liturgijskog slavlja i karitativne brige za potrebite.

Trajni đakoni imaju važnu ulogu u evangelizaciji i konkretnom svjedočenju Evanđelja u svakodnevnom životu. Njihova formacija mora biti cjelovita i sveobuhvatna uključujući duhovnu, intelektualnu, pastoralnu i ljudsku dimenziju. Osobito je važno da oženjeni đakoni budu osposobljeni za skladno povezivanje svog obiteljskog života s crkvenom službom. Tu leži izazov, ali i velika prilika da njihova svjedočanstva budu vjerodostojan primjer vjernicima u današnjem vremenu u kojemu se vrijednost obitelji kao temelja društva često osporava i napada.

Posebnu pažnju trebamo posvetiti i podršci njihovih obitelji koje su neizostavan dio formacije i službe trajnih đakona. Đakonat nije samo zvanje pojedinca, već i poziv cijele obitelji na sudioništvo u služenju Crkvi.
 
3. Dokument Dikasterija za Istočne Crkve: Podjeljivanje ovlasti biritualizma
Tema biritualizma o kojoj će nam govoriti mons. Ivan Šaško otvara nam prozore prema bogatoj liturgijskoj, duhovnoj i teološkoj baštini Katoličke Crkve. Dokument Dikasterija za Istočne Crkve jasno naglašava važnost očuvanja obrednog identiteta što nas podsjeća na odredbe Drugog vatikanskog sabora izražene u Dekretu o Istočnim Crkvama (usp. Orientalium Ecclesiarum, 6).

Današnji pastoralni izazovi poput migracija vjernika istočnih obreda u zapadne zemlje često zahtijevaju biritualna rješenja kako bi se njihov duhovni život mogao nastaviti u punini njihove liturgijske tradicije. No, kao što ističe novi dokument Dikasterija za Istočne Crkve, takva rješenja moraju biti pastoralno opravdana i nikada ne smiju ugroziti obrednu pripadnost.

Upravo ova tema poziva nas da promišljamo o jedinstvu u različitosti i da radimo na izgradnji zajedništva među Crkvama sui iuris poštujući njihove posebnosti, a istovremeno pronalazeći načine kako odgovoriti na konkretne pastoralne potrebe. Svaka odluka u tom pogledu mora biti donesena u duhu molitve i uz jasno sagledavanje dobrobiti duša koje su nam povjerene.
 
Naša služba je služba zajedništva, kako među nama pastirima, tako i prema svim vjernicima. Današnji dnevni red nas podsjeća na duboku odgovornost koja nam je povjerena, ali i na ljepotu našeg poziva koji je ukorijenjen u Kristu, Dobrom Pastiru.

S dubokom zahvalnošću na vašoj prisutnosti, suradnji i zajedničkoj molitvi, povjeravam naše rasprave i zaključke zagovoru Blažene Djevice Marije i svih svetih zaštitnika naših biskupija. Neka Gospodin blagoslovi naše nakane i rad kako bi svi naši koraci vodili k ostvarenju Njegove volje.

Hvala vam na vašem doprinosu i neka vas Bog obilno nagradi!