Zagrebačka nadbiskupija

Poštovani uzvanici, dragi profesori i studenti, srdačno vas pozdravljam na proslavi Dana Katoličkog bogoslovnog fakulteta!
 
Prošle godine promišljali smo o uzvišenom poslanju ove visokoškolske crkvene ustanove sagledavajući ga u svjetlu misionarske preobrazbe Crkve na koju nas neumorno potiče papa Franjo. S dubokom sinovskom odanošću upućujemo svoje misli i molitve nebeskom Ocu za našega Svetog Oca moleći da ga Gospodin obdari snagom i zdravljem te ga trajno prati svojom milošću.

Danas bih želio istaknuti ono što leži u samom srcu teološkog promišljanja i istraživanja - ponizno i predano služenje istini, koja nas vodi k Bogu i prosvjetljuje ljudski um i srce.
 
1. Služenje istini. Sveti Ivan Pavao II., i sam filozof i teolog, cijelim je svojim pontifikatom pozivao Crkvu na novo proljeće vjere i novu evangelizaciju. U enciklici Fides et Ratio podsjeća nas da je Crkva, primivši u Vazmenom otajstvu puninu istine o ljudskom životu, „postala hodočasnicom na putovima svijeta da bi naviještala da je Isus Krist 'Put, Istina i Život' (usp. Iv 14,6)“ (br. 2). Među brojnim oblicima služenja, istaknuo je, Crkvi je vlastito upravo „služenje istini“, jer je njezina obveza biti „donositeljicom poruke o sigurnim stvarima koje je spoznala, premda je svjesna da je svaka spoznata istina samo jedna dionica prema onoj punoj Istini koja će se očitovati u posljednjoj Božjoj objavi“ (Fides et ratio, br. 2). U tom poslanju bogoslovni fakulteti imaju posebnu odgovornost.
 
2. Izazovi u suvremenom kontekstu. Uzvišenu zadaću služenja istini pozvani smo vršiti u sekulariziranom i multikulturalnom okruženju, što zahtijeva poniznost u traženju, ali i hrabrost u očuvanju svjetla istine. Stoga cijenim i potičem kulturu dijaloga - s društvom, znanošću, umjetnošću - koju njeguje Katolički bogoslovni fakultet. No, taj dijalog nikada ne smije biti na štetu evanđeoske istine, jer je kršćanska poruka najdragocjeniji dar koji možemo ponuditi svijetu.

U suvremenom društvu, susrećemo se i s izazovom moralnog relativizma koji izravno dovodi u pitanje kršćansko poimanje dobra i zla. Još je sveti papa Ivan Pavao II. u enciklici Veritatis splendor, čak i unutar teoloških fakulteta, prepoznao i hrabro upozorio na opasnost mentaliteta koji odjeljuje vjeru i moral, kao da vjernički identitet ovisi isključivo o vjeri, dok bi moral mogao biti podložan subjektivnim uvjerenjima ili društvenim okolnostima (br. 4).

Drugi vatikanski sabor taj raskorak između vjere koju mnogi ispovijedaju i svagdašnjeg života ubraja među „najozbiljnije zablude našega doba” (GS 43), a crkveno učiteljstvo ne prestaje upozoravati na njegove trajne posljedice koje, nažalost, mogu zahvatiti i život Crkve, pa čak i teološke krugove.

Neka ovaj Katolički bogoslovni fakultet ostane mjesto gdje se, u vjernosti Bogu i Crkvi, njeguje ljubav prema istini i gdje teološko promišljanje postaje svjetionik u suvremenim izazovima.
 
3. Trajni poziv na obnovu. Papa Benedikt XVI. u govoru u Regensburgu s posebnom je jasnoćom i dubinom istaknuo kako između prave vjere i ispravnog razuma ne može biti raskoraka. Upravo je ta misao ključna za obnovu teologije danas. Pozvani smo hrabro širiti horizonte razuma, jer upravo tim otvaranjem teologija, ukorijenjena u biblijskoj vjeri, ulazi u dijalog s izazovima našega vremena.
 
Teolozi su pozvani biti hrabri intelektualci vjere koji ne prešućuju izazove niti uzmiču pred njima, nego s pouzdanjem ulaze u dijalog sa suvremenim kulturama svjesni snage istine koju Crkva posreduje.

No, razvoj teološke misli nije tek metoda ili strategija - on je prije svega povratak na izvor žive vode (usp. Iv 4,14): evanđelje, tradiciju i crkveno učiteljstvo, tj. očuvanje pologa vjere. Vjernost toj baštini traži odvažnost i spremnost ići protiv struje ovoga svijeta, kad god je to potrebno.

C.S. Lewis već je davno upozorio: „Svi želimo napredak. On obično znači približavanje cilju prema kojemu smo se uputili. Ako ste se uputili krivim smjerom, nastavak puta ne će vas približiti odredištu. U tome slučaju napredovati znači okrenuti se i vratiti na pravi put. Onaj tko se prvi vrati na pravi put, napredan je.“¹

Ovom analogijom Lewis naglašava da istinski napredak ne znači samo kretanje naprijed, već i prepoznavanje kada smo skrenuli s ispravnog puta te hrabrost da se vratimo natrag kako bismo ispravili pogreške. Ovaj koncept odražava važnost samorefleksije i spremnosti na promjenu kako bismo postigli istinski moralni i duhovni napredak.

Obnova u teološkom poslanju podrazumijeva i gorljivost. Za profesore to znači svakom predavanju i istraživanju pristupati sa sviješću da je to sveta zadaća jer istražuje Božje otajstvo i prenosi ga drugima. Za studente to znači studirati teologiju ne samo radi diplome, nego radi osobnog rasta i buduće službe u pastoralu, katehezi, znanstvenom radu ili nekom drugom poslanju u Crkvi. Zato budite nositelji svjetla Božje Riječi, donoseći njezin sjaj u tamu svijeta.

U srcu pravog teologa treba odzvanjati Marijin stav: „Fiat - Neka mi bude po tvojoj riječi!“ (usp. Lk 1,38). Vjernost Objavi i predanje Bogu donose plodove i onda kad ljudski gledano sve oko nas sumnja. Obnova teologije ne dolazi izvanjskim reformama, nego iz srca onih koji se njome bave - ako ta srca gore ljubavlju prema Kristu, Istini. Svijet, koji se nastoji udaljiti od Boga, treba upravo ljude koji će bez kompromisa, ali s ljubavlju, svjedočiti istinu evanđelja u njezinoj punini.² Odazovimo se tom pozivu svatko na svom mjestu i u svojoj službi.

Ako teološki napor možemo usporediti s naporom uma i srca u usredotočenosti na Boga, onda vrijede riječi svetog pape Pavla VI. da je to „najviši i najpotpuniji čin ljudske duše koji i danas može i mora biti vrhunac nebrojenih područja ljudskog djelovanja, iz kojeg ona primaju svoje dostojanstvo“.³

Dragi studenti i profesori, budite ponosni na svoje uzvišeno i dragocjeno poslanje, jer ono služi spasenju duša i prosvjetljivanju umova. Danas obnovimo svoju predanost toj odgovornoj misiji. Neka nas u tome vodi dar Mudrosti Duha Svetoga, da vjerno ispunimo svoje poslanje na slavu Božju i izgradnju Crkve.

Zahvaljujem svima na trudu koji ulažete u rad ove ustanove. Iskrene čestitke diplomantima osobito onima koji su se istakli svojom marljivošću i ljubavlju prema svetim znanostima.
Čestitam i nastavnicima koji su napredovali u svome znanstvenom i nastavnom radu te dali doprinos teološkoj misli, pastoralnoj praksi i znanosti. U ovoj Jubilejskoj godini pozivam sve da obnovljene nade hodočastimo putovima svijeta navješćujući da je Isus Krist „Put, Istina i Život“.

U tom duhu na sve vas zazivam Božji blagoslov!

____________________________________

[1] C.S. Lewis, Kršćanstvo nije iluzija, str. 39.
[2] Usp. Benedikt XVI., Božićno čestitanje Rimskoj kuriji, 22. prosinca 2005.
[3] Pavao VI., Homilija na misnom slavlju u prigodi posljednje javne sjednice ekumenskog sabora, 7. prosinca 1965., u: AAS 58(1996) str. 53.