Zagrebačka nadbiskupija

 
Preuzvišeni gospodine biskupe Vlado, braćo biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine!

U duhu zajedništva i zauzetosti za poslanje koje nam je povjereno u Gospodnjem vinogradu, srdačno vas sve pozdravljam na ovom LXIV. susretu biskupa naše crkvene pokrajine. Ovaj susret znak je naše vjernosti Crkvi i odgovornosti za partikularne Crkve koje vodimo, ali i očitovanje brige za povjereni nam narod kojemu po Božjoj providnosti služimo kao pastiri.

Na početku želim izraziti iskrenu zahvalnost našem domaćinu, preuzvišenom mons. Vladi Košiću, sisačkom biskupu, na srdačnom prijemu u ovoj mjesnoj Crkvi koja, usprkos mnogim povijesnim kušnjama, čuva živu vjeru, otajstvo nade i predanost Evanđelju. Hvala Vam, Preuzvišeni, što nas s bratskom otvorenošću primate u biskupskom ordinarijatu.
Na osobit način danas, uime svih nazočnih biskupa, čestitam Vam imendan, svetkovina svetoga Ivana Krstitelja. Neka Vas ovaj neustrašivi svjedok Istine - "glas koji viče u pustinji" (Iv 1,23) - i nadalje krijepi u Vašoj vjernoj i gorljivoj službi Crkvi.

S jednakom radošću čestitamo imendan i preuzvišenom biskupu Ivanu Šašku. Neka i njega sveti Preteča nadahnjuje u naviještanju Riječi i posredovanju istine, osobito u izazovima današnjeg svijeta.

Spominjemo se i biskupa Vjekoslava Huzjaka koji je nedavno proslavio svoj imendan pod nebeskom zaštitom svetoga Alojzija Gonzage. Neka ga njegov zaštitnik, primjer čistoće i ljubavi prema malenima, trajno prati u njegovu poslanju.

Otvarajući ovu sjednicu, želim posebno istaknuti temu koja traži našu osobitu pažnju, pastirski osjećaj i zajedničko promišljanje. Riječ je o ovisnosti o igrama na sreću, suvremenoj ugrozi koja ne razara samo materijalnu sigurnost, nego pogađa i samu srž čovjekova dostojanstva, slobode i odnosa s drugima.

Premda često prikrivena ili umanjivana u javnom diskursu, ova ovisnost nosi u sebi snažnu razornu moć: razara obitelji, izaziva duhovne i psihičke rane, potiče moralnu ravnodušnost i udaljava čovjeka od vlastite odgovornosti. Katekizam Katoličke Crkve jasno upozorava da igre na sreću i oklade "postaju moralno neprihvatljivima kad lišavaju osobu onoga što joj je nužno za namirenje vlastitih i tuđih potreba" te da "igračka strast može postati teškim robovanjem" (KKC 2413).

U tom kontekstu iskreno zahvaljujem preuzvišenom biskupu Vladi Košiću što će nam danas približiti ovu temu, ne samo kroz analitički prikaz problema, nego i kroz duhovno-pastoralni pogled utemeljen na iskustvu i na blizini s vjernicima. Njegovo izlaganje bit će dragocjena pomoć u našem zajedničkom promišljanju i oblikovanju prikladnih odgovora u duhu Evanđelja.

Ova nas tema snažno podsjeća da naša pastoralna zauzetost ne može biti svedena isključivo na liturgijsko slavlje i administrativno upravljanje. Pozvani smo promatrati čovjeka u njegovoj cjelovitosti i odvažno odgovoriti na stvarnosti koje ugrožavaju njegovu slobodu, dostojanstvo i nadu. Crkva ne može biti nijemi svjedok ni pred ovom tjeskobom koja se širi u tišini domova i savjesti mnogih.

Kao pastiri Crkve, dužni smo biti glas onih koji su izgubili glas, proročka riječ u vremenu zbunjenosti, zagovornici kulture života u društvu koje nerijetko promiče kulturu smrti. Krist nas nije poslao da čuvamo svjetlo pod posudom, nego da ga podignemo visoko kako bi rasvijetlilo tmine ovoga svijeta i donijelo nadu onima koji su posrnuli.

Neka nas, stoga, ovaj naš susret obnovi i ojača u zajedničkom poslanju. Nadahnuti Duhom Svetim i učvršćeni u bratskom zajedništvu služimo Crkvi s novim žarom kako bi i današnje rane bile obasjane svjetlom Uskrsloga.

Od srca vam zahvaljujem na vašoj prisutnosti, suradnji i otvorenosti. Neka Gospodin blagoslovi naš rad i učini ga plodonosnim za dobro Crkve i spasenje duša.