Zagrebačka nadbiskupija

 

Draga braćo i sestre, želim vam blagoslovljenu nedjelju!

Današnje Evanđelje započinje jednim divnim pitanjem upućenim Isusu: "Učitelju, što mi je činiti da baštinim život vječni?" (Lk 10,25). Ove riječi izražavaju trajnu čežnju našega života: čežnju za spasenjem, odnosno za postojanjem koje je oslobođeno promašaja, zla i smrti.

Ono čemu čovjekovo srce teži opisano je kao dobro koje se "nasljeđuje": to nije nešto što se može osvojiti silom, ni izmoliti poput sluge, ni steći ugovorom. Život vječni, koji jedino Bog može darovati, prenosi se kao baština - od Oca prema djetetu.

Zato Isus, odgovarajući na ovo pitanje, pokazuje da je za primiti Božji dar potrebno prihvatiti njegovu volju. Kako stoji u Zakonu: "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim" i "bližnjega svoga kao sebe samoga" (Lk 10,27; usp. Pnz 6,5; Lev 19,18). Upravo tako uzvraćamo na Očevu ljubav: jer Božja volja je zakon života koji Bog prvi živi prema nama, ljubeći nas potpuno i bez pridržaja u svome Sinu Isusu Kristu.

Braćo i sestre, gledajmo u Njega! Isus je objava istinske ljubavi - prema Bogu i prema čovjeku: ljubavi koja se daruje, a ne prisvaja; ljubavi koja oprašta, a ne osuđuje; ljubavi koja podiže i nikada ne ostavlja. U Kristu je Bog postao bližnji svakoj ženi i svakom muškarcu. Zato i mi možemo i trebamo biti bližnji onima koje susrećemo na putu života. Po uzoru na Isusa, Spasitelja svijeta, i mi smo pozvani donositi utjehu i nadu - osobito onima koji su obeshrabreni i razočarani.

Da bismo živjeli vječno, ne trebamo nadmudriti smrt, nego služiti životu - to znači brinuti se za život drugih u vremenu koje nam je darovano. To je najviši zakon, koji prethodi svakom društvenom pravilu i daje mu smisao.

Zamolimo Blaženu Djevicu Mariju, Majku milosrđa, da nam pomogne u svome srcu prihvatiti Božju volju, koja je uvijek volja ljubavi i spasenja - da bismo iz dana u dan bili graditelji mira.