Zagrebačka nadbiskupija

 
 
Draga braćo i sestre u Kristu, dragi don Boscovi salezijanci i dragi župljani Župe Duha Svetoga!

Od srca vas pozdravljam u zajedništvu proslave jubileja ove župe: 50 godina od njezina osnutka i 25 godina od posvete zavjetne crkve "Sveta Mati slobode". Oba su ova jubileja plod predanoga rada pastira, vjerničkoga zajedništva i rasta u vjeri koji se ovdje događao po molitvenom i sakramentalnom životu. Raduje me što je ova župa izrasla u pravi duhovni dom za tolike vjernike, kao i to što je u zavjetnoj crkvi posvećenoj Svetoj Mati Slobode očuvan spomen na poginule hrvatske branitelje. Neka ovo bude dan naše najdublje zahvalnosti za sve svećenike, redovnike i vjernike laike koji su utkali sebe u ovu župnu zajednicu gradeći Crkvu od živoga kamenja. S posebnom se zahvalnošću na ovome mjestu i u ovome mjesecu sjetimo branitelja koji su dali svoje živote za slobodu, ali i onih koji su s ovoga mjesta podizali štit obrane "od molitava tkan".

Ova župa povjerena je sinovima svetoga Ivana Bosca čije je poznato geslo: "Da mihi animas, caetera tolle" - "Daj mi duše, a ostalo uzmi." To geslo snažno odjekuje i danas kao poziv da vječni život i spasenje svojih bližnjih podredimo svemu drugome. To je poslanje Crkve: tražiti prije svega spasenje duša, a sve drugo prepustiti Božjoj providnosti. Čineći tako sve drugo u našemu životu zauzima svoje pravo mjesto.

Iz ovoga don Boscova gesla u ovoj prigodi želim naglasiti tri temeljne riječi koje su put Crkve, a osobito ove župe u budućnosti: ljubav prema Bogu u snazi Duha Svetoga; ljubav prema dušama koja vodi njihovu spasenju i ljubav prema Crkvi koja gradi zajedništvo.

1. Ljubav prema Bogu

Draga braćo i sestre, nijedan svetac svoju misiju u svijetu nije započeo s projektima, nego s molitvom koja ga je učinila raspoloživim za poticaje Duha Svetoga. Tako je i s don Boscom. Nije polazio od planova, nego od vatre Duha Svetoga. Njegovo geslo "Daj mi duše" ne može se razumjeti bez ljubavi prema Bogu, bez vjere i povjerenja u njegovu riječ. Ljubav prema Bogu izvor je svakoga apostolata. Bez te ljubavi Crkva postaje hladna ustanova, a ne živa Zaručnica Kristova. Duh Sveti upravo je plamen koji naša srca pretvara u ognjišta po onoj riječi svetoga Pavla: "Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan" (Rim 5,5).

U ovoj župi tijekom pedeset godina Duh je održavao taj plamen: u svećenicima koji su služili, u redovnicama i redovnicima koji su se nesebično darivali, u obiteljima koje su se rađale u krilu Crkve, u mladima koji su tražili Krista. Sve što je nastalo iz molitve, iz vjere i iz žrtve ovdje je ostavilo plodove svima na izgradnju. To su plodovi Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrota, krotkost. To su vjernost, blagost, suzdržljivost, čistoća.

Svijet nam se često predstavlja u svjetlu onoga što je suprotnost ovim plodovima i nudi sliku nemira, mržnje, sebičnosti, nestrpljivosti, nevjernosti, razdražljivosti.Takva slika često obeshrabruje, ali nama kršćanima ona je poziv na jače zauzimanje kako bismo ovaj svijet proželi Božjim Duhom. Bog nema drugih ruku kojima bi vidao rane čovječanstva osim naših. Nema drugoga srca kojim bi ljubio, osim našega. Nema drugoga svetišta na kojem bi prinosio žrtve osim svetišta naših duša.

Ljubiti Boga znači dopustiti Duhu Svetome da nas prožme do kraja. To znači imati srce koje gori, ali ne sagorijeva; srce koje vjeruje i kad ne vidi; srce koje ne traži sebe, nego Onoga koji sve oživljava. Bez te ljubavi ne može se voljeti ni čovjek, ni Crkva. Samo onaj tko ljubi Boga može reći: "Daj mi duše" jer zna da su duše Božje dragocjenosti. Blaženi je Alojzije Stepinac svima preporučivao svakodnevnu molitvu Duhu Svetomu "jer samo u Duhu Posvetitelju ostvaruje se svetost". Uistinu, samo oslanjajući se na Boga možemo izvojevati pobjedu u borbi za duše, i svoje i naših bližnjih.

Zato moj prvi poziv vama danas glasi: Vratite se izvoru, molitvi, sakramentima, Duhu! Samo odatle rađa se sve novo. A Duh Sveti i danas svakome od nas govori: "Zapali srce! Oživi vjeru! Probudi ljubav!"

2. Ljubav prema čovjeku

"Daj mi duše", nije apstraktna molitva. To je vapaj srca koje gori ljubavlju za dušama izloženima tolikim pogiblima. Don Bosco je poznavao neprocjenjivost svake duše. Znao je kako i najmanji znak suosjećanja i pažnje može otvoriti vrata spasenju. Njegov život bio je stalni izlazak prema drugima, prema siromašnima, napuštenima, zaboravljenima.

To je i poslanje Crkve; spašavati duše ne moraliziranjem, nego ljubavlju. Ako želimo da naše zajednice budu žive, moramo ponovno otkriti srce milosrđa. Svatko tko je osjetio radost spasenja, ne može ne željeti podijeliti je s drugima. To je srce evangelizacije na koju smo svi pozvani. Kristova zapovijed: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju" (Mk 16,15), stoga je poziv na dijeljenje radosti.

Vaša župa pozvana je nastaviti tim putem. Pedeset godina za vama svjedoči koliko se dobra rodilo: u pastoralu mladih, u radu s obiteljima, u djelima kršćanske ljubavi, u školama i u duhovnim zvanjima. Rad s mladima u duhu karizme don Bosca i njegovih salezijanaca, dar je ne samo vašoj župi nego puno šire jer mladi koji ovdje dolaze studenti su iz raznih krajeva. Duh Sveti vas poziva da s ovoga mjesta krenete na periferije svijeta: među osamljene, ranjene, obeshrabrene; među one koji su možda izgubili povjerenje u Crkvu, ali u srcu nose neugaslu čežnju za Bogom.

Spasenje duša ne počinje riječima, nego suosjećanjem i ljubavlju, konkretnom blizinom. Kad čovjek osjeti da je voljen, otvara se milosti. Zato Duh Sveti Crkvu poučava jeziku ljubavi. Sveti Ivan Bosco znao je da će onaj tko zna da je ljubljen učiniti sve da ne izgubi tu ljubav. Tako se duše ne spašavaju silom nego blagošću i svjedočanstvom, podnošenjem u ljubavi i prinošenjem nevidljivih žrtava na oltaru vlastitoga srca.

Dragi vjernici, svaka vaša riječ utjehe, svaki čin dobrote, svaka molitva za drugoga pridonosi dobru duša. To je geslo "daj mi duše" provedeno u djelo jer svaka duša spašena ljubavlju jest najljepši plod ove župe.

3. Ljubav prema Crkvi

Treći vidik gesla svetoga Ivana Bosca otvara nas prema Crkvi. Njegova ljubav prema dušama uvijek je bila ukorijenjena u poslušnosti, vjeri i zajedništvu. Zato je mogao reći: "Caetera tolle" - "Ostalo uzmi." On je znao kako će priznanja, uspjesi, projekti proći, ali duše i Crkva ostaju jer im je jamac sam Otac nebeski.

Crkva je, kako nas uči Drugi vatikanski sabor, "sakrament spasenja, znak i oruđe zajedništva s Bogom i jedinstva svega ljudskog roda" (LG, 1). Zato ljubiti Crkvu znači ljubiti Krista koji je za nju dao život i ljubiti čovjeka komu je poslana kao sakrament spasenja. Crkva nije savršena, ali je sveta jer u njoj prebiva Duh Sveti. Ona je majka i tko je ljubi ne napušta je ni kad je ranjena, niti je napada kad kori i upozorava.

Pedeset godina za jednu župu znači generacije vjernika koji su ovdje primili vjeru i prenijeli je drugima. Skladna zajednica vjernika očituje stvarnost Crkve kao Božjega naroda koji hodi svijetom u različitosti službi, darova i osobnih stanja, zakriljen i praćen Duhom Svetim. Laici, pastiri, posvećene osobe, mladi, stariji, obitelji, svi vi, draga braćo i sestre, tvorite tu zajednicu. Od vas ovisi kakva će biti u budućnosti i hoće li ono što ste primili biti sačuvano i usavršavano. Od župne crkve Duha Svetoga pa do zavjetne crkve Sveta Mati Slobode koju posjećuju i vjernici iz drugih župa izrasla je živa župna zajednica. Ovo je dan svih koji su svojim radom, molitvom i svjedočanstvom utkali Kristovu ljubav u temelje ove župe. Obitelji koje su ovdje nikle i koje ovdje odgajaju djecu u vjeri čine domaću Crkvu i budućnost ove zajednice. Mladi koji pjesmom i svjedočanstvima ispunjaju ove prostore, svježina su i snaga Crkve. Laici svih uzrasta, profesija i službi, od župnih suradnika, pjevača, čitača, kateheta do onih koji u skrovitosti čine djela milosrđa, ruke su i noge Kristove u ovoj župi.

Neizmjerna je zahvalnost koju danas iskazujemo salezijanskim svećenicima i redovnicima. Nadahnuti duhom svoga utemeljitelja, oni ovdje unose duh radosti i zanosa u posvećenosti Gospodinu. Plodovi njihova rada s mladima višestruki su, a najbolje ćemo ih opaziti na životima mnogih mladića i djevojaka koji su stasali u poštene ljude i vjerne kršćane. Neka im Gospodin bude nagrada za sve, a nama ostaje zadatak da nastavimo tim istim žarom služiti jedni drugima. Svi smo zajedno pozvani surađivati na spasenju duša, u vlastitoj obitelji, u župi i šire, svatko svojim darovima.

Vaše zajedništvo znak je djelovanja Duha Svetoga. Podjele, ogovaranja, hladnoća nadolaze kada se zatvore vrata Duhu. Zato vas danas pozivam i na obnovu crkvenoga zajedništva: onoga međugeneracijskog i obiteljskog, zajedništva između pastira i vjernika, između onih koji su doživjeli životne brodolome i osjećaju se odbačenima i onih koji Crkvu doživljavaju domom. Samo Crkva koja prihvaća svu Božju djecu kako bi ih preporodila milostima njoj danima može biti svjetlo svijetu.

Draga braćo i sestre, pedeset godina vaše župe znak je da Bog ispunja svoja obećanja. On ne zaboravlja one koji mu ostaju vjerni. Ovaj jubilej neka bude trenutak zahvalnosti i obnovljenog misijskog zanosa.

Riječi uklesane u kenotaf u ovoj crkvi poručuju nam da ne klonemo kad je teško držati stijeg čestitosti, poštenja i vjere, nego da se sjetimo žrtve koju su podnijeli naši branitelji i toliki Bogu vjerni naši sinovi i kćeri. Bez žrtve se ne može postići ništa vrijedno ni trajno.

Kao što je Don Bosco molio: "Daj mi duše, ostalo uzmi", tako i mi danas ponavljamo: Gospodine, uzmi sve što je prolazno, ali nam ostavi vatru Duha! Uzmi našu sebičnost, a daruj nam srce koje gori za tebe. Uzmi naš strah, a daruj nam hrabrost ljubavi. Uzmi našu rutinu, a zapali nas novom radošću.

Neka ova zajednica vjernika putuje u budućnost i dalje zakriljena Duhom Svetim, da on u njoj rađa neustrašivu vjeru, djelotvornu ljubav i postojanu nadu.

Neka vaše obitelji budu male Crkve pune Duha, a cijela župa ognjište vjere za ovaj grad. Dok naša sjećanja postaju uspomena, neka budućnost postane obećanje da će Duh Sveti i dalje govoriti kroz vas, klicati u vama i djelovati po vama.

Molimo svi istim žarom: "Da mihi animas, caetera tolle!" Daj nam, Gospodine, duše, i sve drugo uzmi jer duše su tvoje, a u tebi je naša radost, naše poslanje i naša nagrada.

Neka bude tako na slavu Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.