Biskup Šaško krstio sedmo dijete obitelji Mamić
U Župi sv. Marka Križevčanina na nedjelju Krista Kralja, 23. studenoga 2025., pomoćni zagrebački biskup mons. Ivan Šaško predvodio je euharistijsko slavlje tijekom kojega je krstio Rafaela, sedmo dijete Jakova i Ivane Mamić. Na misnom slavlju koncelebrirali su župnik Damir Bačun i prorektor za kvalitetu, identitet i poslanje Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. sc. Ante Crnčević.
Na početku homilije mons. Šaško naglasio je da se ove godine obilježava 100. obljetnica kako je papa Pio XI. uveo svetkovinu Krista Kralja u liturgijski kalendar. Stavljajući taj događaj u kontekst vremena i uspostavljanje totalitarnih sustava, protumačio je značenje same svetkovine. „Ta je odluka lako mogla biti čitana kao pokazatelj da svi vladari i svaka zemaljska vlast, njihova zemaljska moć i slava, nisu ništa drugo doli prolazna sitnica u odnosu prema Božjemu gospodstvu i Kristovoj vladavini. Ipak, istinski cilj isticanja Kristova kraljevanja je otkrivanje i stavljanje u središte naših života Gospodina Isusa da bismo trajno u sebi i pred sobom imali puni smisao ovozemaljskih postignuća. Ako to ne učinimo kao pojedinci i kao veće ili manje zajednice, nužno ćemo otvoriti prostor nasilju, sukobima i nezadovoljstvu, nemirima i beznađu“, rekao je mons. Šaško.
Tumačeći evanđelje, osvrnuo se na očekivanje izabranog naroda i odlike Isusova kraljevanja: „Na Kalvariji smo, Isus je raspet između dvojice razbojnika s natpisom koji izruguje njegovo kraljevanje. Umjesto prijestolja, križ. Umjesto dubokih naklona poslužitelja i privrženosti poslušnih vojnika, oko njega su krvnici i glasovi pogrde i neukusnoga vojničkog ismijavanja. Umjesto sjaja kraljevskoga plašta i krune, ostao je napušteni Bog dok je trnje razdiralo njegovo lice. Nikomu ne prijeti i koristi se riječima ljubavi i opraštanja. Ne prisiljava svoje podložnike i neprijatelje da gutaju prašinu, nego sam ispija ocat da bi utažio žeđ zadnjom gorčinom. Kraj njega nisu dvorani, nego dvojica prijestupnika.“
Okupljenim vjernicima, mons. Šaško interpretirao je tri dojmljiva prizora koja evanđelje donosi, a to su prisutnost naroda, natpis na križu te dva razbojnika s Kristove desne i lijeve strane. „Kako se narod ponaša? Jednostavno promatra, zbunjen je i možda ne zna što treba činiti. Poneki se pridružuju ruganju, većina šuti i tom šutnjom želi odmaknuti svoju odgovornost. Ne razumiju da bi čovjek koji umire, koji dopušta da ga se muči, mogao biti toliko iščekivani kralj, Mesija. Osim naroda, pod križem su i vođe toga naroda, najviše odgovorni za ono što se događa. Oni bi po svemu što su doživjeli, trebali prepoznati ostvarenje obećanja. Umjesto toga upućuju mu poruge, ne vjeruju mu jer oni misle kako nije sposoban spasiti sebe i sići s križa“, kazao je propovjednik.
Govoreći o narodu, nadovezao se i na vojnike koji su se nalazili pod križem. „Ti ljudi daleko od svojih obitelji, koji izvršavaju naredbe za novac, otupjelih osjećaja, promiču politiku osvajanja. Ponavljaju riječi koje su čuli od svojih nadređenih - ako si kralj, spasi sama sebe. Na Kalvariji očituju da su izgubili svoje stavove i dopustili da im savjest bude zarobljena“, istaknuo je mons. Šaško.
„Drugi prizor današnjeg evanđelja jest natpis nad Isusovom glavom. Politički jako nekorektan, izaziva prijepor između tadašnjih ideologa i izvršitelja, ali je ostao za nas i poziva nas da razmatramo kralja pribijenoga na križ. Pred njim je smiješno i tužno svako veličanje čovjeka, svaki pokušaj mjerenja zasluga ili dobivanja časti. S križa Bog pokazuje tko je kralj kojega je izabrao“, napomenuo je biskup te nastavio tumačiti treći prizor.
„Poput naroda, vođa i vojnika, jedan od razbojnika također izruguje Isusa, ne razumije. Drugi prijestupnik jedini je koji u Isusu prepoznaje kralja. Zove ga imenom, doživljava ga prijateljem, pratiteljem na ovoj zadnjoj dionici puta. Kao netko tko je prihvatio patnju bez krivnje, od Isusa ne očekuje oslobađanje muka za koje osjeća da ih mora prihvatiti, nego Isusa moli da s njime podijeli i zadnje zemaljske misli i osjećaje, svjestan da su njegovi prethodni postupci bili nedostatni čovjeku“, rekao je mons. Šaško te pritom ukazao da se i mi često znamo naći u sličnim razmišljanjima kao ova dva razbojnika.
Mons. Šaško obratio se obitelji Mamić te posebno naglasio značenje imena maloga Rafaela. „Uz već spomenuta prekrasna imena u obitelji ove djece, pri čemu je posebno uočljiv niz četiriju evanđelista, tu je i ime Bogorodice Marije, ime njezine majke Ane te Katarina, čije ime znači čista. Danas im se pridružuje znakovito ime Rafael. Na njega nailazimo rjeđe od imena druge dvojice arkanđela, Mihaela i Gabrijela te zbog toga vjerujem pobuđuje pitanje zašto Rafael? Kada Isus šalje svoje učenike, uz naviještanje evanđelja, daje im zadaću ozdravljati. To je jasno prepoznatljiv trag Božje ljubavi kojega čitamo u imenu Rafael“, istaknuo je biskup i podsjetio okupljeni narod na Knjigu o Tobiji u kojoj se Rafael prikazuje kao ozdravitelj duše, tijela i duha.
„Knjiga o Tobiji govori o liječenju sljepoće. Rafaelovo je poslanje izliječiti tu sljepoću vjerom i svjedočanstvom ljubavi. Ime ovoga djeteta upućivat će na Božje opraštanje, na njegovo milosrđe koje ranu povija zavojem natopljenim rosom uskrsnuća. Maleni Rafael poziva nas svojim imenom da budemo lijek jedni drugima, a krštenje na današnju svetkovinu jasno pokazuje da je glavni sastojak toga lijeka prihvaćanje Krista na križu za kralja“, zaključio je mons. Šaško.
Na kraju euharistijskog slavlja župnik Bačun uputio je riječi zahvale obitelji Mamić na ustrajnom svjedočenju ljubavi i otvorenosti životu, ali i na svemu što u ovoj župnoj zajednici čine.
Maja Đaković, župna medijska suradnica
Na početku homilije mons. Šaško naglasio je da se ove godine obilježava 100. obljetnica kako je papa Pio XI. uveo svetkovinu Krista Kralja u liturgijski kalendar. Stavljajući taj događaj u kontekst vremena i uspostavljanje totalitarnih sustava, protumačio je značenje same svetkovine. „Ta je odluka lako mogla biti čitana kao pokazatelj da svi vladari i svaka zemaljska vlast, njihova zemaljska moć i slava, nisu ništa drugo doli prolazna sitnica u odnosu prema Božjemu gospodstvu i Kristovoj vladavini. Ipak, istinski cilj isticanja Kristova kraljevanja je otkrivanje i stavljanje u središte naših života Gospodina Isusa da bismo trajno u sebi i pred sobom imali puni smisao ovozemaljskih postignuća. Ako to ne učinimo kao pojedinci i kao veće ili manje zajednice, nužno ćemo otvoriti prostor nasilju, sukobima i nezadovoljstvu, nemirima i beznađu“, rekao je mons. Šaško.
Tumačeći evanđelje, osvrnuo se na očekivanje izabranog naroda i odlike Isusova kraljevanja: „Na Kalvariji smo, Isus je raspet između dvojice razbojnika s natpisom koji izruguje njegovo kraljevanje. Umjesto prijestolja, križ. Umjesto dubokih naklona poslužitelja i privrženosti poslušnih vojnika, oko njega su krvnici i glasovi pogrde i neukusnoga vojničkog ismijavanja. Umjesto sjaja kraljevskoga plašta i krune, ostao je napušteni Bog dok je trnje razdiralo njegovo lice. Nikomu ne prijeti i koristi se riječima ljubavi i opraštanja. Ne prisiljava svoje podložnike i neprijatelje da gutaju prašinu, nego sam ispija ocat da bi utažio žeđ zadnjom gorčinom. Kraj njega nisu dvorani, nego dvojica prijestupnika.“
Okupljenim vjernicima, mons. Šaško interpretirao je tri dojmljiva prizora koja evanđelje donosi, a to su prisutnost naroda, natpis na križu te dva razbojnika s Kristove desne i lijeve strane. „Kako se narod ponaša? Jednostavno promatra, zbunjen je i možda ne zna što treba činiti. Poneki se pridružuju ruganju, većina šuti i tom šutnjom želi odmaknuti svoju odgovornost. Ne razumiju da bi čovjek koji umire, koji dopušta da ga se muči, mogao biti toliko iščekivani kralj, Mesija. Osim naroda, pod križem su i vođe toga naroda, najviše odgovorni za ono što se događa. Oni bi po svemu što su doživjeli, trebali prepoznati ostvarenje obećanja. Umjesto toga upućuju mu poruge, ne vjeruju mu jer oni misle kako nije sposoban spasiti sebe i sići s križa“, kazao je propovjednik.
Govoreći o narodu, nadovezao se i na vojnike koji su se nalazili pod križem. „Ti ljudi daleko od svojih obitelji, koji izvršavaju naredbe za novac, otupjelih osjećaja, promiču politiku osvajanja. Ponavljaju riječi koje su čuli od svojih nadređenih - ako si kralj, spasi sama sebe. Na Kalvariji očituju da su izgubili svoje stavove i dopustili da im savjest bude zarobljena“, istaknuo je mons. Šaško.
„Drugi prizor današnjeg evanđelja jest natpis nad Isusovom glavom. Politički jako nekorektan, izaziva prijepor između tadašnjih ideologa i izvršitelja, ali je ostao za nas i poziva nas da razmatramo kralja pribijenoga na križ. Pred njim je smiješno i tužno svako veličanje čovjeka, svaki pokušaj mjerenja zasluga ili dobivanja časti. S križa Bog pokazuje tko je kralj kojega je izabrao“, napomenuo je biskup te nastavio tumačiti treći prizor.
„Poput naroda, vođa i vojnika, jedan od razbojnika također izruguje Isusa, ne razumije. Drugi prijestupnik jedini je koji u Isusu prepoznaje kralja. Zove ga imenom, doživljava ga prijateljem, pratiteljem na ovoj zadnjoj dionici puta. Kao netko tko je prihvatio patnju bez krivnje, od Isusa ne očekuje oslobađanje muka za koje osjeća da ih mora prihvatiti, nego Isusa moli da s njime podijeli i zadnje zemaljske misli i osjećaje, svjestan da su njegovi prethodni postupci bili nedostatni čovjeku“, rekao je mons. Šaško te pritom ukazao da se i mi često znamo naći u sličnim razmišljanjima kao ova dva razbojnika.
Mons. Šaško obratio se obitelji Mamić te posebno naglasio značenje imena maloga Rafaela. „Uz već spomenuta prekrasna imena u obitelji ove djece, pri čemu je posebno uočljiv niz četiriju evanđelista, tu je i ime Bogorodice Marije, ime njezine majke Ane te Katarina, čije ime znači čista. Danas im se pridružuje znakovito ime Rafael. Na njega nailazimo rjeđe od imena druge dvojice arkanđela, Mihaela i Gabrijela te zbog toga vjerujem pobuđuje pitanje zašto Rafael? Kada Isus šalje svoje učenike, uz naviještanje evanđelja, daje im zadaću ozdravljati. To je jasno prepoznatljiv trag Božje ljubavi kojega čitamo u imenu Rafael“, istaknuo je biskup i podsjetio okupljeni narod na Knjigu o Tobiji u kojoj se Rafael prikazuje kao ozdravitelj duše, tijela i duha.
„Knjiga o Tobiji govori o liječenju sljepoće. Rafaelovo je poslanje izliječiti tu sljepoću vjerom i svjedočanstvom ljubavi. Ime ovoga djeteta upućivat će na Božje opraštanje, na njegovo milosrđe koje ranu povija zavojem natopljenim rosom uskrsnuća. Maleni Rafael poziva nas svojim imenom da budemo lijek jedni drugima, a krštenje na današnju svetkovinu jasno pokazuje da je glavni sastojak toga lijeka prihvaćanje Krista na križu za kralja“, zaključio je mons. Šaško.
Na kraju euharistijskog slavlja župnik Bačun uputio je riječi zahvale obitelji Mamić na ustrajnom svjedočenju ljubavi i otvorenosti životu, ali i na svemu što u ovoj župnoj zajednici čine.
Maja Đaković, župna medijska suradnica