Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Biskup Šaško predvodio misu za žrtve Holodomora u Ukrajini u Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca

Ukrajinci u Ukrajini, u Hrvatskoj i svuda u Europi te širom svijeta svake godine četvrte subote u studenom obilježavaju obljetnicu Holodomora (genocida glađu) u Ukrajini 1932.-1933. godine i sjećaju se žrtava genocidnih zločina i više od sedam milijuna ubijenih Ukrajinaca izgladnjivanjem do smrti koje je provodio Staljinov totalitarni komunistički režim.
 
U Bogoslužnom prostoru blaženog Alojzija Stepinca u Zagrebu, uz blagoslov zagrebačkog nadbiskupa metropolite mons. Dražena Kutleše, na dostojanstven način obilježen je Dan sjećanja na žrtve Holodomora u Ukrajini.
 
Svetu misu za žrtve Holodomora i za sve žrtve agresije protiv Ukrajine u Bogoslužnom prostoru blaženog Alojzija Stepinca na Kaptolu predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško u koncelebraciji s rektorom Zagrebačke katedrale mons. Zlatkom Korenom, župnikom grkokatoličke Župe sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu na Gornjem gradu o. Nenadom Krajačićem, profesorom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu o. dr. Tarasom Barščevskim, župnikom grkokatoličke Župe Krista Kralja u Zagrebu o. Ivanom Grinišinom i župnim vikarom svećenikom za Ukrajince u Zagrebu o. Myroslavom Barnyčkom.
 
Na početku misnog slavlja biskup Šaško uputio je pozdrav svima okupljenima: „Ovim slavljem, braćo i sestre, ulazimo u posljednji tjedan ove liturgijske godine, Jubilejske godine nade. Okupljeni smo Božjim Duhom u zajedništvu s Kristom koji je pobijedio smrt i po svome Duhu ostao prisutan s nama u svojoj Crkvi.“
 
„Draga braćo i sestre Ukrajinci i Ukrajinke, večeras molimo s vama, za vas i za cijeli ukrajinski narod, spominjući se žrtava zločina komunističkoga režima u Ukrajini 1932. i 1933. godine, kada je umjetno izazvana glad, to jest: ubijanje glađu ili Gladomor (ukr. Holodomor), uzelo živote nekoliko milijuna ljudi. Bio je to genocidni čin nepravedne sovjetske komunističke vlasti prema ukrajinskim seljacima s političkim ciljem uništavanja socijalnoga temelja jedne nacije. Taj je zločin cinično i okrutno planiran od strane Staljinova režima, kako bi se provela politika kolektiviziranja poljoprivrede protiv volje ukrajinskoga seoskog stanovništva“, podsjetio je biskup Šaško.
 
„Dok i sami u Crkvi i hrvatskome društvu pokušavamo potaknuti nositelje političke vlasti, odgovorne u kulturi, znanosti, odgoju i obrazovanju, da se zauzmu u velikome djelu pročišćavanja spomena i sprječavanja da laži iz komunističke vladavine i dalje truju korijene sadašnjega življenja, primjeri drugih naroda i vjernika ohrabruju i naše korake. Nasilje se rađa iz sjemena laži. Tako je i danas, dok ukrajinski narod trpi pod bezobzirnim ratnim razaranjem. Zato u ovoj euharistiji molimo i za žrtve koje pred očima, štoviše pred kamerama takozvanoga civiliziranog svijeta 21. stoljeća, svjedoče o bijedi naše civilizacije.“
 
U homiliji biskup Šaško kazao je kako je ove godina stota obljetnica uvođenja svetkovine Krista Kralja u liturgijski kalendar. „Tako je ta odluka mogla lako biti čitana kao pokazatelj da svi vladari i svaka vlast, njihova zemaljska moć i slava, nisu ništa drugo doli prolazna sitnica u odnosu prema Božjemu gospodstvu i Kristovoj vladavini. Ipak, istinski cilj isticanja Kristova kraljevanja bilo je otkrivanje i stavljanje Isusa u središte naših života, da bismo trajno u sebi i pred sobom imali puniji smisao od zemaljskih postignuća te da bismo težili za neprolaznim.“
 
Tumačeći evanđelje postavio je pitanje: „A zašto Isus ne daje dokaz svoje moći koji oni traže? Zašto ne silazi s križa i ne čini čudo? Misle: ako bi to učinio, sve bi uvjerio i izbjegao smrt i zločin. Vjerovali bi. Ali u koga i u što? U moćnoga Boga koji pobjeđuje i ponižava neprijatelje; koji udarcem odgovara na udarac bezbožnika; koji unosi strah… Ali to nije Bog Isusa Krista. Ako bi sišao s križa, zanijekao bi svoje poslanje; potvrdio bi pogrješne predodžbe o Bogu. Rekao bi da je to bog kojemu su se uvijek klanjali zemaljski moćnici, jer bi bio sličan njima: snažan, bezobziran, osvetnički. Na križu je objavljen Bog koji se dopušta poraziti iz ljubavi i radi ljubavi. Bog se nije objavio u svojoj svemoći tako da bi očitovao da može učiniti što želi. Objavio se svemoćan u ljubavi; objavljuje svemoć u služenju, a ne u vladanju.“
 
„Dvojica razbojnika na križu na svoj su način 'sažetak' čovjekova odnosa prema Isusu. Prvi izaziva Boga, stavlja ga na kušnju: ako postojiš, učini da se dogodi nešto meni u prilog; oslobodi me ovoga trpljenja, spasi sebe i nas. Boga shvaća kao kralja koji raspolaže podanicima. Želio bi ga za kralja, pod uvjetom da mu zauzvrat u nečemu pomogne. On ne priznaje svoju odgovornost; nije spreman iščitati, 'revidirati' svoj život; njegova molba i nije molba nego zahtjev iz kojega zrači i progovara sebičnost“, naglasio je biskup Šaško i nastavio: „Drugi je razbojnik samo iznenađen, zbunjen i zadivljen. Ne može dokučiti do kraja što se događa. Bog je kraj njega i s njime dijeli trpljenje. On razumije da je njegovo trpljenje posljedica njegova izbora. Ali Isusovo trpljenje je čisto i nedužno. To je stav istinskoga učenika koji vidi da je pravo lice Boga sućut i da je pravo lice čovjeka nježnost i opraštanje. U patnji lako upadamo u malodušnost i očaj ili se prigibamo pred križem ispovijedajući: Uistinu, Isuse, ti si Sin Božji!
 
„Dok se ovih dana stvaraju čudni politički planovi koji mirišu na još čudnija savezništva u nametanju mira, mi - zazivajući zagovor blaženoga Alojzija u ovome 'Vrtu pouzdanja' - ne gubimo pouzdanje i svoje molitve polažemo u molitvu koju Krist Kralj prinosi nebeskomu Ocu“, pozvao je okupljene biskup Šaško i dodao: „Dobro pamtimo slične planove s našom domovinom. Činilo se da ne možemo ništa učiniti i da će nepravda prevladati. Tada se očitovalo Božje gospodstvo i na čudesan nam način darovalo odgovor na vjeru koja je gledala dalje od sebičnosti i vidjela više od zemaljskih moćnika. Ustrajmo u istoj vjeri i za Ukrajinu, jer toliko patnje iz ljubavi prema slabima kad-tad odrazit će vječnost i Kristovu 'slabost' koja je u konačnici pobijedila zlo.“
 
Svetoj misi za žrtve Holodomora u Ukrajini na Kaptolu su nazočili supruga veleposlanika Ukrajine u Republici Hrvatskoj gospođa Nina Kyrylyč i djelatnici Veleposlanstva Ukrajine u Republici Hrvatskoj, predstavnici ukrajinske zajednice, bojni ukrajinski vjernici prognanici u Zagrebu i brojni vjernici sugrađani Hrvati.
 
Nakon svete mise okupljeni Ukrajinci su se susreli s biskupom mons. Ivanom Šaškom i rektorom katedrale mons. Zlatkom Korenom. Zahvalili su biskupu i rektoru na bogoslužju za žrtve Holodomora u Ukrajini, podršci Ukrajini i ukrajinskom narodu, a biskupu Šašku posebno su zahvalili na izrazito pijetetnoj propovijedi i što od 2009. godine svake godine služi svetu misu za žrtve Holodomora u Ukrajini, ukazuje i podsjeća na strašne genocidne zločine Staljinovog totalitarnog komunističkog režima.
 
Vrijedi istaknuti kako je Vlada Republike Hrvatske na sjednici 15. lipnja 2023. godine podržala inicijativu Hrvatskog sabora da se Holodomor proglasi genocidom nad ukrajinskim narodom. Hrvatski sabor jednoglasno je 28. lipnja 2023. godine na Dan Ustava Ukrajine osudio Staljinov totalitarni komunistički režim i izglasao Deklaraciju o priznavanju Holodomora (Gladomora) 1932.-1933. godine genocidom nad ukrajinskim narodom.
 
Uz Ukrajinu i Republiku Hrvatsku, parlamenti brojnih država u Europi i svijetu su priznali i osudili Holodomor kao genocid nad ukrajinskim narodom u službenim dokumentima, deklaracijama i rezolucijama: Ukrajina, Estonija, Australija, Kanada, Mađarska, Litva, Gruzija, Poljska, Peru, Paragvaj, Ekvador, Kolumbija, Meksiko, Latvija, Portugal, Sjedinjene Američke Države, Češka Republika, Brazil, Irska, Moldavija, Njemačka, Čile, Bugarska, Belgija, Island, Francuska, Slovenija, Ujedinjeno Kraljevstvo, Luksemburg, Hrvatska, Slovačka, Nizozemska, Italija, Švicarska i Sveta Stolica za pontifikata pape Ivana Pavla II., Europski parlament, te Vijeće Europe.
 
Viktor Filima, predstavnik ukrajinske nacionalne manjine Grada Zagreba