Slavljena misa zadušnica i sprovodni obredi za preminulog mons. Jurja Jerneića
U Bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je sprovodnu misu i ispraćaj mons. Jurja Jerneića na blagdan svetog Ivana, apostola i evanđelista, u subotu 27. prosinca 2025. Koncelebrirali su zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, sisački biskup mons. Vlado Košić, šibenski biskup mons. Tomislav Rogić, zagrebački pomoćni biskupi mons. Mijo Gorski i mons. Ivan Šaško, imenovani zagrebački pomoćni biskupi mons. Marko Kovač i mons. Vlado Razum te okupljeni svećenici.
Nadbiskup Kutleša u uvodu je izrazio iskrenu sućut obitelji i rodbini mons. Jerneića, kao i braći svećenicima, župljanima i svim njegovim suradnicima. "Danas ne skrivamo bol zbog rastanka. Žalost je ljudska i kršćanska, ta i sam je Gospodin zaplakao nad Lazarovim grobom. No, Crkva u isto vrijeme ispovijeda da smrt nema posljednju riječ. Euharistija koju slavimo jest živi spomen Kristove smrti i uskrsnuća. U njoj već sada primamo snagu Kristovih riječi na koje se mons. Juraj u vjeri oslanjao cijeloga života: Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će (Iv 11,25)", rekao je Nadbiskup.
Govoreći o životu mons. Jerneića koji je bio život služenja, Nadbiskup je istaknuo da su mu bile povjerene "mnoge odgovorne službe, a on je u svojoj nutrini bio usmjeren prema jednoj jedinoj točki: prema Kristu i njegovoj Crkvi. Bio je svećenik koji nije birao lakše putove, nego je prihvaćao službe koje su tražile odgovornost, povjerenje i žrtvu." Nakon toga je potaknuo okupljene vjernike rekavši da "dok se opraštamo od mons. Jurja, Crkva nas poziva da obnovimo vlastitu vjeru i zapitamo se kako živimo dar vremena koje nam je povjereno, kako odgovaramo na Božji poziv u svojim obiteljima, zajednicama i društvu."
Homiliju je izrekao zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško. Govoreći o pročitanom ulomku iz evanđelja (Iv 20, 1-8) na blagdan sv. Ivana, biskup Šaško rekao je da je u ovim "čitanjima prepoznavanje izvorišta života, očitovanje i svjedočanstvo Života, susret i trajno zajedništvo s njime. Spojeno je otajstvo Utjelovljenja i Otkupljenja, otajstvo smrti i Uskrsnuća, a upravo to na najljepši način ocrtava život ovoga prezbitera u kojemu razmatramo Božju ljubav", kazao je.
Navodeći ustanove i župe te pripadajuće im naslovne svece u kojima je mons. Jerneić vršio službu, biskup Šaško rekao je da upravo ti "sveci, uz naslov Ranjenoga Isusa (u Maloj Solini), zapravo govore o istinskim potrebama, a koje su - poput litanija - bile poticaj da se u svećeniku Jurju oblikuju: misijski (sv. Franjo Ksaver), i proročki duh (sv. Ilija), svjedočka zauzetost za istinu i za obranu slobode savjesti, slobode pojedinca i naroda (sv. Ivan Nepomuk), darivanje i zaštita (sv. Nikola), liječenje rana (sv. Rok), pomoć u velikim opasnostima (sv. Barbara), vjernost i poslušnost Bogu (sv. Josip) te borba za Božje kraljevstvo (sv. Mihael) ljubavi i mira", istaknuo je biskup Šaško.
Govoreći o dvama poslanjima mons. Jerneića - izgradnji orgulja i karitativnom djelovanju, biskup Šaško je naglasio da je "Caritas i glazbu mons. Jurica promatrao kao dva puta koji vode prema Bogu, ali se usuđujem reći da je i glazba, odnosno gradnja orgulja izražaj iste ljubavi. Volio je ne samo razveseliti ljude u zajedništvu, nego je orguljama govorio puno dubljim jezikom otajstva. Gdje god se nalazio, osjetio je kada je oduzeta, nagrđena radost; kada su životi 'raštimani'; osjetio je kada je ljudima potrebna 'nova pjesma'. Od malih nogu Juraj je gajio i nosio osjećaj za siromašne, potlačene, pogođene nepravdom."
"Svugdje gdje je bio trčao je poput Petra i Ivana uskršnjim trkom ne bi li pomogao, pritrčao i podijelio s drugima njihovu muku. To osobito znaju svećenici s raznim poteškoćama. Svugdje je bio spreman pitati, učiti, posavjetovati se. Nije mu bilo ni teško ni strano uprljati ruke, stvarno i metaforički. Zato, Gospodine, vjerujemo da ćeš prepoznati te ruke uprljane, zapravo sjajne od ljudskosti; i srce, veliko srce prepuno ožiljaka od ljubavi prema bližnjima", poručio je u homiliji biskup Šaško.
Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio kardinal Josip Bozanić rekavši da je Gospodin pred sam Božić odlučio pozvati k sebi mons. Jerneića "da bi se s mnogim darovima dobrih djela pridružio nebeskom božićnom pjevu anđela. (...) Naš dragi pokojni mons. Juraj bio je od Boga obdaren mnogim talentima. Neke je razvijao redovitim školovanjem, a druge osobnim nastojanjem. Nije se štedio, već je neumorno radio i Kristovom ljubavlju se davao do zadnjega dana ovozemaljskoga života. Bio je svećenik koji je ljubio Crkvu i živio je za Crkvu", rekao je kardinal Bozanić.
"Nastojao je uskladiti svoje srce po srcu Isusovom. Bio je čovjek velika srca što je Kristovom ljubavlju kucalo za ljude koje je susretao i kojima je bio kao svećenik poslan služiti", istaknuo je.
"Dok zahvaljujemo Bogu za dar veoma nam dragog i zaslužnog svećenika mons. Jerneića, pratimo ga na posljednji počinak i predajemo ga Božjem Milosrđu s puno povjerenja ponavljajući riječi našega Gospodina Isusa Krista: Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga! (Mt 25, 21)", zaključio je Kardinal izrazivši sućut obitelji, rodbini, prijateljima i suradnicima mons. Jerneića.
Nakon mise uslijedili su sprovodni obredi i ukop tijela mons. Jurja Jerneića koje je predvodio zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski u zajedništvu s križevačkim vladikom u miru mons. Nikolom Kekićem, okupljenim svećenicima, obitelji, rodbinom, prijateljima, suradnicima i župljanima na mjesnom groblju u Kalju. U uvodu je biskup Gorski rekao da je pokojni mons. Jerneić u svojih 17 godina župničke službe u Župi sv. Mihaela arkanđela u Kalju zavolio ovu Župu i njene župljane da je odlučio u njoj zauvijek ostati prisutan svojim tijelom.
"Njegov trag u župi Kalje u srcima onih s kojima je surađivao, za koje je radio i koje je susretao u Zagrebačkoj nadbiskupiji ostat će zauvijek kao svijetla staza i putokaz drugima. Tako je rado pjevao i svirao, gradio orgulje, stoga sam uvjeren da su ga u Nebu anđeli dočekali s pjesmom i nebeskom glazbom kao vjernog sina koji se vratio u Očev dom. Gospodin bio njegova nagrada i mir, udijelio mu trajni vječni život u zajedništvu svetih", poručio je biskup Gorski.
Dekan Jastrebarskog dekanata preč. Ivan Vučak uputio je kratku homiliju u kojoj je uime svećenika dekanata zahvalio Bogu na daru života mons. Jurja Jerneića. "Gospodine, za koji trenutak ćemo staviti u ovu lijepu hrvatsku, žumberačku zemlju zrno koje je umrlo da bi donijelo plodove vječnosti, jer zrno mora umrijeti da bi donijelo obilat rod", rekao je preč. Vučak potaknuvši župljane da nastave ljubiti jedni druge kao što Krist ljubi i tako donositi obilat rod.
Uime vatrogasaca obratio se predsjednik Vatrogasne zajednice Općine Žumberak Zdravko Petretić rekavši da su zbog propovijedi mons. Jerneića mnogi mladi vatrogasci dobili dodatnu hrabrost odvažiti se i postali vatrogascima te je zbog toga i on proglašen počasnim članom mnogih vatrogasnih društava u okolici. "Vjerujemo da će svemogući Bog dati mons. Jurju mjesto uz sv. Florijana odakle će moliti za nas i čuvati nas u našoj službi", poručio je predsjednik VZO-a Žumberak.
Predsjednik Lovačke udruge "Kuna" Kalje Janko Bastašić oprostio se od mons Jerneića uime lovaca. "Sve lovce žumberačkog kraja uvijek je radosno primao u svoj kršćanski dom i u ovu crkvu u Kalju. Osnaživao je našu vjeru i približio nas Gospodinu. S nama lovcima bio je uvijek otvorenog srca za razgovor, savjet i služenje misa", izrazivši sućut svim ožalošćenima rekao je predsjednik Bastašić.
Na grobu je molitvu izmolio i križevački vladika u miru mons. Nikola Kekić, uime grkokatoličkih svećenika i vjernika koji su se uvijek radovali susretu s mons. Jerneićem.
Na kraju sprovodnih obreda biskup Gorski pozvao je okupljene da ne zaborave mons. Jerneića: "Nije vas on napustio, tu je s vama. Tjelesno je prisutan u grobu, a duhom je sasvim sigurno prisutan u svakom vašem susretu. Nemojte zaboraviti ovo mjesto i molitvu za njega, a siguran sam da on već moli za sve nas."
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Nadbiskup Kutleša u uvodu je izrazio iskrenu sućut obitelji i rodbini mons. Jerneića, kao i braći svećenicima, župljanima i svim njegovim suradnicima. "Danas ne skrivamo bol zbog rastanka. Žalost je ljudska i kršćanska, ta i sam je Gospodin zaplakao nad Lazarovim grobom. No, Crkva u isto vrijeme ispovijeda da smrt nema posljednju riječ. Euharistija koju slavimo jest živi spomen Kristove smrti i uskrsnuća. U njoj već sada primamo snagu Kristovih riječi na koje se mons. Juraj u vjeri oslanjao cijeloga života: Ja sam uskrsnuće i život; tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će (Iv 11,25)", rekao je Nadbiskup.
Govoreći o životu mons. Jerneića koji je bio život služenja, Nadbiskup je istaknuo da su mu bile povjerene "mnoge odgovorne službe, a on je u svojoj nutrini bio usmjeren prema jednoj jedinoj točki: prema Kristu i njegovoj Crkvi. Bio je svećenik koji nije birao lakše putove, nego je prihvaćao službe koje su tražile odgovornost, povjerenje i žrtvu." Nakon toga je potaknuo okupljene vjernike rekavši da "dok se opraštamo od mons. Jurja, Crkva nas poziva da obnovimo vlastitu vjeru i zapitamo se kako živimo dar vremena koje nam je povjereno, kako odgovaramo na Božji poziv u svojim obiteljima, zajednicama i društvu."
Homiliju je izrekao zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško. Govoreći o pročitanom ulomku iz evanđelja (Iv 20, 1-8) na blagdan sv. Ivana, biskup Šaško rekao je da je u ovim "čitanjima prepoznavanje izvorišta života, očitovanje i svjedočanstvo Života, susret i trajno zajedništvo s njime. Spojeno je otajstvo Utjelovljenja i Otkupljenja, otajstvo smrti i Uskrsnuća, a upravo to na najljepši način ocrtava život ovoga prezbitera u kojemu razmatramo Božju ljubav", kazao je.
Navodeći ustanove i župe te pripadajuće im naslovne svece u kojima je mons. Jerneić vršio službu, biskup Šaško rekao je da upravo ti "sveci, uz naslov Ranjenoga Isusa (u Maloj Solini), zapravo govore o istinskim potrebama, a koje su - poput litanija - bile poticaj da se u svećeniku Jurju oblikuju: misijski (sv. Franjo Ksaver), i proročki duh (sv. Ilija), svjedočka zauzetost za istinu i za obranu slobode savjesti, slobode pojedinca i naroda (sv. Ivan Nepomuk), darivanje i zaštita (sv. Nikola), liječenje rana (sv. Rok), pomoć u velikim opasnostima (sv. Barbara), vjernost i poslušnost Bogu (sv. Josip) te borba za Božje kraljevstvo (sv. Mihael) ljubavi i mira", istaknuo je biskup Šaško.
Govoreći o dvama poslanjima mons. Jerneića - izgradnji orgulja i karitativnom djelovanju, biskup Šaško je naglasio da je "Caritas i glazbu mons. Jurica promatrao kao dva puta koji vode prema Bogu, ali se usuđujem reći da je i glazba, odnosno gradnja orgulja izražaj iste ljubavi. Volio je ne samo razveseliti ljude u zajedništvu, nego je orguljama govorio puno dubljim jezikom otajstva. Gdje god se nalazio, osjetio je kada je oduzeta, nagrđena radost; kada su životi 'raštimani'; osjetio je kada je ljudima potrebna 'nova pjesma'. Od malih nogu Juraj je gajio i nosio osjećaj za siromašne, potlačene, pogođene nepravdom."
"Svugdje gdje je bio trčao je poput Petra i Ivana uskršnjim trkom ne bi li pomogao, pritrčao i podijelio s drugima njihovu muku. To osobito znaju svećenici s raznim poteškoćama. Svugdje je bio spreman pitati, učiti, posavjetovati se. Nije mu bilo ni teško ni strano uprljati ruke, stvarno i metaforički. Zato, Gospodine, vjerujemo da ćeš prepoznati te ruke uprljane, zapravo sjajne od ljudskosti; i srce, veliko srce prepuno ožiljaka od ljubavi prema bližnjima", poručio je u homiliji biskup Šaško.
Nakon popričesne molitve okupljenima se obratio kardinal Josip Bozanić rekavši da je Gospodin pred sam Božić odlučio pozvati k sebi mons. Jerneića "da bi se s mnogim darovima dobrih djela pridružio nebeskom božićnom pjevu anđela. (...) Naš dragi pokojni mons. Juraj bio je od Boga obdaren mnogim talentima. Neke je razvijao redovitim školovanjem, a druge osobnim nastojanjem. Nije se štedio, već je neumorno radio i Kristovom ljubavlju se davao do zadnjega dana ovozemaljskoga života. Bio je svećenik koji je ljubio Crkvu i živio je za Crkvu", rekao je kardinal Bozanić.
"Nastojao je uskladiti svoje srce po srcu Isusovom. Bio je čovjek velika srca što je Kristovom ljubavlju kucalo za ljude koje je susretao i kojima je bio kao svećenik poslan služiti", istaknuo je.
"Dok zahvaljujemo Bogu za dar veoma nam dragog i zaslužnog svećenika mons. Jerneića, pratimo ga na posljednji počinak i predajemo ga Božjem Milosrđu s puno povjerenja ponavljajući riječi našega Gospodina Isusa Krista: Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga! (Mt 25, 21)", zaključio je Kardinal izrazivši sućut obitelji, rodbini, prijateljima i suradnicima mons. Jerneića.
Nakon mise uslijedili su sprovodni obredi i ukop tijela mons. Jurja Jerneića koje je predvodio zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski u zajedništvu s križevačkim vladikom u miru mons. Nikolom Kekićem, okupljenim svećenicima, obitelji, rodbinom, prijateljima, suradnicima i župljanima na mjesnom groblju u Kalju. U uvodu je biskup Gorski rekao da je pokojni mons. Jerneić u svojih 17 godina župničke službe u Župi sv. Mihaela arkanđela u Kalju zavolio ovu Župu i njene župljane da je odlučio u njoj zauvijek ostati prisutan svojim tijelom.
"Njegov trag u župi Kalje u srcima onih s kojima je surađivao, za koje je radio i koje je susretao u Zagrebačkoj nadbiskupiji ostat će zauvijek kao svijetla staza i putokaz drugima. Tako je rado pjevao i svirao, gradio orgulje, stoga sam uvjeren da su ga u Nebu anđeli dočekali s pjesmom i nebeskom glazbom kao vjernog sina koji se vratio u Očev dom. Gospodin bio njegova nagrada i mir, udijelio mu trajni vječni život u zajedništvu svetih", poručio je biskup Gorski.
Dekan Jastrebarskog dekanata preč. Ivan Vučak uputio je kratku homiliju u kojoj je uime svećenika dekanata zahvalio Bogu na daru života mons. Jurja Jerneića. "Gospodine, za koji trenutak ćemo staviti u ovu lijepu hrvatsku, žumberačku zemlju zrno koje je umrlo da bi donijelo plodove vječnosti, jer zrno mora umrijeti da bi donijelo obilat rod", rekao je preč. Vučak potaknuvši župljane da nastave ljubiti jedni druge kao što Krist ljubi i tako donositi obilat rod.
Uime vatrogasaca obratio se predsjednik Vatrogasne zajednice Općine Žumberak Zdravko Petretić rekavši da su zbog propovijedi mons. Jerneića mnogi mladi vatrogasci dobili dodatnu hrabrost odvažiti se i postali vatrogascima te je zbog toga i on proglašen počasnim članom mnogih vatrogasnih društava u okolici. "Vjerujemo da će svemogući Bog dati mons. Jurju mjesto uz sv. Florijana odakle će moliti za nas i čuvati nas u našoj službi", poručio je predsjednik VZO-a Žumberak.
Predsjednik Lovačke udruge "Kuna" Kalje Janko Bastašić oprostio se od mons Jerneića uime lovaca. "Sve lovce žumberačkog kraja uvijek je radosno primao u svoj kršćanski dom i u ovu crkvu u Kalju. Osnaživao je našu vjeru i približio nas Gospodinu. S nama lovcima bio je uvijek otvorenog srca za razgovor, savjet i služenje misa", izrazivši sućut svim ožalošćenima rekao je predsjednik Bastašić.
Na grobu je molitvu izmolio i križevački vladika u miru mons. Nikola Kekić, uime grkokatoličkih svećenika i vjernika koji su se uvijek radovali susretu s mons. Jerneićem.
Na kraju sprovodnih obreda biskup Gorski pozvao je okupljene da ne zaborave mons. Jerneića: "Nije vas on napustio, tu je s vama. Tjelesno je prisutan u grobu, a duhom je sasvim sigurno prisutan u svakom vašem susretu. Nemojte zaboraviti ovo mjesto i molitvu za njega, a siguran sam da on već moli za sve nas."
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije