Zagrebačka nadbiskupija

Delegacija Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sudjelovala je od 26. do 27. siječnja na proslavi Dana Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu povodom blagdana sv. Save u znaku akademskog zajedništva i ekumenskog dijaloga.

U delegaciji su bili prof. dr. sc. Mario Cifrak, dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta, i dr. sc. Ivan Pleše, viši asistent na Katedri ekumenske teologije.

Program je započeo u ponedjeljak 26. siječnja dolaskom u Beograd kada su članovi delegacije sudjelovali na svečanom večernjem bogosluženju nakon kojega je uslijedila večera s domaćinima. U utorak 27. siječnja delegacija je prisustvovala svečanoj arhijerejskoj liturgiji u Hramu svetoga Save koju je predslavio patrijarh Porfirije. Nakon liturgijskog slavlja održana je svečana akademija Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta, a potom i zajednički ručak. Domaćin susreta dekan Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta prof. dr. sc. Srboljub Ubiparipović izrazio je zahvalnost za dolazak svih delegacije te je istaknuo kako je akademska i, prije svega, međukršćanska suradnja teoloških fakulteta ključna za razvitak mira i dijaloga.

Uz delegaciju iz Zagreba proslavi su nazočili i predstavnici teoloških fakulteta iz Ljubljane i Skoplja čime je događaj poprimio izraženu regionalnu i međukršćansku dimenziju.

Sudjelovanje delegacije zagrebačkog KBF-a na ovoj proslavi znak je akademske suradnje, uzajamnog poštovanja i otvorenosti za dijalog između katoličke i pravoslavne teološke tradicije, osobito u kontekstu zajedničke odgovornosti teoloških učilišta za izgradnju kulture susreta i mira.

Prenosimo pozdravno slovo dekana prof. dr. sc. Marija Cifraka u cijelosti:

"Vaša svetosti, vaša visokopreosveštvenstva, gospodine dekane i gospodo profesori, studentice i studenti, misterij utjelovljenja pokazuje Isusa kao jedinog posrednika između čovjeka i Oca, i između ljudi međusobno. I naše krštenje i naš kršćanski život sadrži obije ove sastavnice. Biti most. Most spaja, povezuje i stvara komunikaciju između obala i različitih stvarnosti: Isus je most između Boga i čovjeka, kao između čovjeka i čovjeka, između rasa, kultura i religija. On ruši zid odvajanja. U vrijeme politike 'zidova' Isusov učenik gradi mostove: 'most' između svih različitosti; most između ljudi i Boga i obrnuto; most u obitelji, u svijetu rada, u društvenom, političkom, kulturnom, crkvenom životu… Teško je postati mostom, zbog barem tri razloga:
 

1. Most je utemeljen i učvršćen na oba luka, onom vjere u Boga i vjere u čovjeka. To zahtijeva nemalu sposobnost slušanja, empatije i dijaloga, bez djelomičnosti.
2. Most postoji za hodanje po njemu, naprijed i natrag. Učiniti nas mostom znači platiti osobno, opunomoćiti drugoga da se nama posluži, bez zahtjeva za zahvalnošću.
3. Most je diskretan, gotovo anoniman; često se ne opaža, osobito u autu, da putujemo po njemu. Most stoji ondje samo zato da se prijeđe po njemu.

Naše glavne uloge nam ne dopuštaju da budemo most: ako se netko želi pojaviti na svim razinama (društvenoj, političkoj, crkvenoj), ne dozvoljava komunikaciju među drugima, ne služi zajedništvu. To mogu biti neke poteškoće da se bude most. Da bismo to uspjeli, trebamo promatrati Isusa, Sina Očeva na kojeg silazi Duh: to je misterij Presvetoga Trojstva. I sv. Franjo u okretanju Bogu ga moli kao trojstvenog Boga:

Svemogući, vječni, pravedni i milosrdni Bože, podaj da mi slabi radi tebe vršimo ono što znamo da ti hoćeš, i da uvijek hoćemo što se tebi sviđa, da, iznutra očišćeni, iznutra prosvijetljeni i raspaljeni ognjem Duha Svetoga, uzmognemo slijediti stope tvoga Sina (usp. 1 Pt 2,21), Gospodina našega Isusa Krista i da samo po tvojoj milosti dođemo k tebi. Svevišnji, koji u savršenom Trojstvu i jednostavnom Jedinstvu živiš i kraljuješ i slavno vladaš, svemogući Bog, po sve vijeke vjekova. Amen. (Pismo čitavom redu 50-52).

U ovoj molitvi kršćanski put polazi od djelovanja Duha koji 'čisti, prosvjetljuje i raspaljuje'; neka njegovo djelovanje ujedinjuje s Kristom osobito ovogodišnje diplomante i sve nas i osposobljuje da 'slijedimo stope', tj. da stavimo svoje noge gdje ih je on stavio; da dospijemo, s njim, reći 'Oče svevišnji'. Ad multos annos!"