[VIDEO] Stepinac i njegov Karmel (1)
"Učinite što možete milošću Božjom da se hrvatski narod potpuno preporodi u Kristu i da sve bude prožeto Duhom Božjim, i pastiri i stado", povjerio je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac sestrama karmelićankama prigodom utemeljenja Karmela u Brezovici na Badnjak, 24. prosinca 1939. godine.
Uoči proslave njegova blagdana 10. veljače, donosimo reportažu "Stepinac i njegov Karmel" u tri dijela. O Karmelu u Brezovici i njegovom utemeljitelju govore priorica s. Ilijana Terezija od Karmelske Gospe (Ana Cvetnić) te sestre karmelićanke s. Marija Anita od Isusa (Anita Čulo) i s. Maristela od blaženog Alojzija Stepinca (Marija Mustapić).
Karmel u Brezovici dugo je živio u srcu njegova blagopokojnog utemeljitelja zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca. On je tu želju nosio nekoliko godina i sam je znao reći svojem prijatelju mons. Dragutinu Hrenu, da će kad preuzme upravu Nadbiskupije, dovesti jedan kontemplativni red koji bi bio molitvena podrška Nadbiskupiji, vjernicima i svećenicima, kazala je u uvodu s. Ilijana.
Kad je to čuo njegov prijatelj mons. Hren, sjetio se da u Austriji postoje četiri Hrvatice karmelićanke koje tamo žive jer u Hrvatskoj nema Karmela. To je priopćio nadbiskupu koji se silno obradovao i rekao kako će ih pozvati da se osnuje prvi Karmel u Hrvatskoj. Već 24. svibnja 1939. prve dvije sestre iz austrijskih karmela stupile na tlo Brezovice. Bile su to sestra Regina Terezija od Isusa Trbljanić i sestra Marija Josipa od Milosrdne Ljubavi Laufer.
Govoreći o Majci Regini s. Ilijana istaknula je njenu povezanost s nadbiskupom Stepincem: "Kad je Majka Regina polagala svoje svečane zavjete u Karmelu u Innsbrucku, Stepinac je bio posvećen za zagrebačkog nadbiskupa koadjutora. Ona o tome ništa nije znala. Kad je molila u kapelici nakon zavjeta, čula je unutarnji glas: Moli za jednog svećenika u Hrvatskoj koji preuzima tešku dužnost. Ona je prikazala sebe Bogu i molila za njega."
Ispričala je i anegdotu o Majci Regini i gnijezdu. Kad je u vrtu šetala sa svojom tadašnjom poglavaricom, vidjele su na jednom stablu gnijezdo lijepo pričvršćeno, sraslo se na tim granama. S. Regina komentirala je kako je to predivno i kazala kako je ona učvršćena u karmelsko gnijezdo kao što je ovo gnijezdo na grani stabla. Iduće jutro to gnijezdo je bilo na podu. Ona se rastužila, no shvatila je da joj Gospodin nešto poručuje. Tada je dobila pismo od nadbiskupa Stepinca (datirano 26. travnja 1939.) koji je službeno molio poglavarstvo u Innsbrucku da s. Reginu Tereziju od Isusa pusti u domovinu na eksklaustraciju kako bi se gradio hrvatski Karmel.
Nadbiskup Stepinac imao je nakanu pretvoriti dvorac Brezovica u Karmel, no zbog njegovih umjetničkih vrednota Karmelu ne bi nikako odgovarao dvorac. Uz sve preuređivanje ne bi zadovoljio kriterije jednog skromnog molitvenog reda poput Karmela.
Na Badnjak, 24. prosinca 1939. Karmel u Brezovici kanonski je utemeljen. Postao je zanimanjem mnogih mladih i mnogih koji se bave molitvom i duhovnim životom. Privukao je veći broj djevojaka koji su se interesirali za takav život, a neke su ga i prihvatile. Nekoliko godina nakon osnutka već je bilo osam novih sestara koje su polako rasle, obučavale se u duhovnom karmelskom životu.
U novoizgrađeni Karmel sestre su iz dvorca prešle 14. travnja 1944. godine. "Mi taj dan zovemo dan prelaska. Kao ono što su Izraelci prešli preko Crvenog mora, mi smatramo da je to naš prelazak preko našeg Crvenog mora." Razlog tome bilo je okupljanje vojnika pred dvorcem pa su sestre u tri sata u noći prešle iz dvorca u novi Karmel.
S. Ilijana kazala je kako je nakana nadbiskupa Stepinca zapisana na jednoj sličici. Rekao je sestrama da učine sve što mogu da se hrvatski narod preporodi u Kristu i da sve bude prožeto Duhom Božjim: i narod i pastiri. "On je želio preporod hrvatskog naroda čemu bi uvelike pridonijela i molitva Karmela.“ Dodala je kako je „Karmelu ostavio njegov nadpastir i nakane za svakodnevne molitve koje su sestre prikazivale. Te nakane su i danas žive u našem Karmelu, tako da nastavljamo onu molitvu, onu želju koju je naš utemeljitelj imao. Nastavljamo je i danas vrednovati, živjeti i prikazivati dragom Bogu."
Istaknula je kako ponedjeljkom mole za "svećenike, bogoslove, sjemeništarce. Utorak je dan kada molimo za naše redovnike i redovnice i pripravnice. U srijedu molimo za naše obitelji, za naš hrvatski narod i za njegove potrebe i nakane, za vjeru u njemu, za obitelji." Četvrtkom mole za djecu i mlade te za sve koji traže put u životu, a petkom za biskupe, misionare i misionarke. "Subota je dan kada molimo po nakanama našeg Karmela, osobito za našu duhovnu braću i sestre. Nedjeljom molimo za Zagrebačku nadbiskupiju, za kanonizaciju našega blagopokojnog utemeljitelja, za našega sadašnjeg nadbiskupa, za gradnju crkava po Zagrebačkoj nadbiskupiji i u drugim biskupijama. Tako je svaki dan molitva namijenjena u neke konkretne potrebe Crkve i naše domovine."
Nadbiskup Stepinac želio je u Nadbiskupiji imati četiri Karmela, kao četiri duhovne tvrđave koje bi svojom molitvom i svojom žrtvom zaustavljale Božju srdžbu nad hrvatskim narodom zbog svega što se u narodu čini. Htio je četiri Karmela sa sve četiri strane svijeta, da bi ta molitva okruživala cijelu Nadbiskupiju. Želja mu se ispunila u vidu pet Karmela koji danas djeluju u Hrvatskoj: u Brezovici, Kloštru Ivaniću, Mariji Bistrici, Đakovačkoj Breznici i Gospiću.
Na blagdan bl. Alojzija Stepinca, u utorak 10. veljače 2026. godine, nadbiskup metropolit zagrebački mons. Dražen Kutleša predvodit će središnje euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici, s početkom u 18 sati. U euharistijskom slavlju, kao i svake godine, zahvalit ćemo Gospodinu za milosti koje po daru Blaženika primamo u našoj mjesnoj Crkvi i narodu te moliti za njegovu što skoriju kanonizaciju.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Uoči proslave njegova blagdana 10. veljače, donosimo reportažu "Stepinac i njegov Karmel" u tri dijela. O Karmelu u Brezovici i njegovom utemeljitelju govore priorica s. Ilijana Terezija od Karmelske Gospe (Ana Cvetnić) te sestre karmelićanke s. Marija Anita od Isusa (Anita Čulo) i s. Maristela od blaženog Alojzija Stepinca (Marija Mustapić).
Karmel u Brezovici dugo je živio u srcu njegova blagopokojnog utemeljitelja zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca. On je tu želju nosio nekoliko godina i sam je znao reći svojem prijatelju mons. Dragutinu Hrenu, da će kad preuzme upravu Nadbiskupije, dovesti jedan kontemplativni red koji bi bio molitvena podrška Nadbiskupiji, vjernicima i svećenicima, kazala je u uvodu s. Ilijana.
Kad je to čuo njegov prijatelj mons. Hren, sjetio se da u Austriji postoje četiri Hrvatice karmelićanke koje tamo žive jer u Hrvatskoj nema Karmela. To je priopćio nadbiskupu koji se silno obradovao i rekao kako će ih pozvati da se osnuje prvi Karmel u Hrvatskoj. Već 24. svibnja 1939. prve dvije sestre iz austrijskih karmela stupile na tlo Brezovice. Bile su to sestra Regina Terezija od Isusa Trbljanić i sestra Marija Josipa od Milosrdne Ljubavi Laufer.
Govoreći o Majci Regini s. Ilijana istaknula je njenu povezanost s nadbiskupom Stepincem: "Kad je Majka Regina polagala svoje svečane zavjete u Karmelu u Innsbrucku, Stepinac je bio posvećen za zagrebačkog nadbiskupa koadjutora. Ona o tome ništa nije znala. Kad je molila u kapelici nakon zavjeta, čula je unutarnji glas: Moli za jednog svećenika u Hrvatskoj koji preuzima tešku dužnost. Ona je prikazala sebe Bogu i molila za njega."
Ispričala je i anegdotu o Majci Regini i gnijezdu. Kad je u vrtu šetala sa svojom tadašnjom poglavaricom, vidjele su na jednom stablu gnijezdo lijepo pričvršćeno, sraslo se na tim granama. S. Regina komentirala je kako je to predivno i kazala kako je ona učvršćena u karmelsko gnijezdo kao što je ovo gnijezdo na grani stabla. Iduće jutro to gnijezdo je bilo na podu. Ona se rastužila, no shvatila je da joj Gospodin nešto poručuje. Tada je dobila pismo od nadbiskupa Stepinca (datirano 26. travnja 1939.) koji je službeno molio poglavarstvo u Innsbrucku da s. Reginu Tereziju od Isusa pusti u domovinu na eksklaustraciju kako bi se gradio hrvatski Karmel.
Nadbiskup Stepinac imao je nakanu pretvoriti dvorac Brezovica u Karmel, no zbog njegovih umjetničkih vrednota Karmelu ne bi nikako odgovarao dvorac. Uz sve preuređivanje ne bi zadovoljio kriterije jednog skromnog molitvenog reda poput Karmela.
Na Badnjak, 24. prosinca 1939. Karmel u Brezovici kanonski je utemeljen. Postao je zanimanjem mnogih mladih i mnogih koji se bave molitvom i duhovnim životom. Privukao je veći broj djevojaka koji su se interesirali za takav život, a neke su ga i prihvatile. Nekoliko godina nakon osnutka već je bilo osam novih sestara koje su polako rasle, obučavale se u duhovnom karmelskom životu.
U novoizgrađeni Karmel sestre su iz dvorca prešle 14. travnja 1944. godine. "Mi taj dan zovemo dan prelaska. Kao ono što su Izraelci prešli preko Crvenog mora, mi smatramo da je to naš prelazak preko našeg Crvenog mora." Razlog tome bilo je okupljanje vojnika pred dvorcem pa su sestre u tri sata u noći prešle iz dvorca u novi Karmel.
S. Ilijana kazala je kako je nakana nadbiskupa Stepinca zapisana na jednoj sličici. Rekao je sestrama da učine sve što mogu da se hrvatski narod preporodi u Kristu i da sve bude prožeto Duhom Božjim: i narod i pastiri. "On je želio preporod hrvatskog naroda čemu bi uvelike pridonijela i molitva Karmela.“ Dodala je kako je „Karmelu ostavio njegov nadpastir i nakane za svakodnevne molitve koje su sestre prikazivale. Te nakane su i danas žive u našem Karmelu, tako da nastavljamo onu molitvu, onu želju koju je naš utemeljitelj imao. Nastavljamo je i danas vrednovati, živjeti i prikazivati dragom Bogu."
Istaknula je kako ponedjeljkom mole za "svećenike, bogoslove, sjemeništarce. Utorak je dan kada molimo za naše redovnike i redovnice i pripravnice. U srijedu molimo za naše obitelji, za naš hrvatski narod i za njegove potrebe i nakane, za vjeru u njemu, za obitelji." Četvrtkom mole za djecu i mlade te za sve koji traže put u životu, a petkom za biskupe, misionare i misionarke. "Subota je dan kada molimo po nakanama našeg Karmela, osobito za našu duhovnu braću i sestre. Nedjeljom molimo za Zagrebačku nadbiskupiju, za kanonizaciju našega blagopokojnog utemeljitelja, za našega sadašnjeg nadbiskupa, za gradnju crkava po Zagrebačkoj nadbiskupiji i u drugim biskupijama. Tako je svaki dan molitva namijenjena u neke konkretne potrebe Crkve i naše domovine."
Nadbiskup Stepinac želio je u Nadbiskupiji imati četiri Karmela, kao četiri duhovne tvrđave koje bi svojom molitvom i svojom žrtvom zaustavljale Božju srdžbu nad hrvatskim narodom zbog svega što se u narodu čini. Htio je četiri Karmela sa sve četiri strane svijeta, da bi ta molitva okruživala cijelu Nadbiskupiju. Želja mu se ispunila u vidu pet Karmela koji danas djeluju u Hrvatskoj: u Brezovici, Kloštru Ivaniću, Mariji Bistrici, Đakovačkoj Breznici i Gospiću.
Na blagdan bl. Alojzija Stepinca, u utorak 10. veljače 2026. godine, nadbiskup metropolit zagrebački mons. Dražen Kutleša predvodit će središnje euharistijsko slavlje u zagrebačkoj prvostolnici, s početkom u 18 sati. U euharistijskom slavlju, kao i svake godine, zahvalit ćemo Gospodinu za milosti koje po daru Blaženika primamo u našoj mjesnoj Crkvi i narodu te moliti za njegovu što skoriju kanonizaciju.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije