Pepelnica umjetnika u Karlovcu
Na Čistu srijedu 18. veljače 2026. održana je Pepelnica umjetnika u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u organizaciji Udruge "Biskup Martin Borković". Uz hodočasnike iz različitih krajeva Hrvatske, na misnom slavlju koje je predvodio voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije vlč. Vlado Mikšić, sudjelovali su umjetnici koji već tradicionalno na Pepelnicu hodočaste svetom Josipu u Karlovac. Koncelebrirao je rektor Josipova svetišta mons. Antun Sente. Pjevanje su predvodili članovi zbora Svetišta "Sveti Josip" pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića.
U homiliji je vlč. Mikšić podsjetio je na korijene manifestacije Pepelnice umjetnika koja je iz Francuske došla i do Hrvatske te se posljednjih nekoliko godina širi i našom domovinom. Pritom je istaknuo da umjetnost i kultura mogu biti moćna sredstva u formiranju mišljenja i duhovnosti pojedine osobe te se tako mogu razgraničiti oni umjetnici koji traže Istinu i dobro i oni koji mogu svoje i duše drugih odvesti u propast.
"Evanđelje je stoljećima bilo nadahnuće svim vrstama umjetnosti. Nema umjetničkog izraza koji nije bio dotaknut evanđeoskom porukom", poručio je u propovijedi, uz poticaj umjetnicima da kroz svoje stvaralaštvo ostanu otvoreni nadahnuću Duha Svetoga.
"Na početku korizme slušamo dva snažna poziva: 'Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti' i 'Obrati se i vjeruj evanđelju'. Ti pozivi duboko diraju našu narav. Iz praha smo stvoreni i u prah se vraćamo. Ali, kako reče jedan svetac, Bog voli taj prah. Iz njega je stvorio čovjeka, udahnuo mu svoga Duha i učinio ga sposobnim stvarati. Umjetnici su osobito osjetljivi na ljudsku prolaznost, ali upravo u toj prolaznosti nalaze nadahnuće za stvaranje djela koja nas uzdižu. Prorok Ezekiel govori o suhim kostima koje oživljavaju na Božju riječ. Tako i naš prah, kada sluša Božju riječ, postaje novo stvorenje", kazao je vlč. Mikšić.
"Drugi poziv - 'Obrati se i vjeruj evanđelju' - podsjeća nas da je evanđelje stoljećima bilo nadahnuće svim vrstama umjetnosti. Nema umjetnosti koju evanđelje nije dotaknulo. Umjetnost koja se udaljava od evanđelja gubi dubinu izričaja. Povratak evanđeoskim temama znači graditi društvo 'po mjeri Očenaša' i stvarati 'civilizaciju ljubavi'", poručio je u homiliji vlč. Mikšić.
Poslije svečanog misnog slavlja uslijedio je okrugli stol na temu "Zašto Hrvatskoj treba kršćanska umjetnost?", a u sklopu 35. Svečanosti Pasionske baštine i ciklusa "Conventus melici Iosepih". Okupljeni vjernici imali su priliku čuti promišljanja panelista: prof. dr. sc. Vladimira Lončarevića, povjesničara književnosti; doc. dr. sc. Tanje Baran, novinarke i kroatistice; Eve Kirchmayer-Bilić, pijanistice; dr. sc. vlč. Vlade Mikšića i domaćina mr. sc. Antuna Sentea, teologa.
Panelisti su istaknuli koliko je kršćanska umjetnost marginalizirana u Hrvatskoj, koliko joj se daje malo prostora te koliko šira javnost nije s njom dovoljno upoznata. Kao jedan od razloga takvoj situaciji naveli su nedovoljnu potporu na nacionalnoj i institucionalnoj razini, istiskivanje kršćanskih autora iz školskih kurikuluma, zanemarivanje činjenice da je većina velikana hrvatske književnosti, glazbe, likovne umjetnosti po profesiji bilo svećenstvo te da je umjetnost sve do Šenoina doba bila pretežito kršćanska, kako je istaknuo prof. dr. sc. Vladimir Lončarević.
Doc. dr. sc. Tanja Baran i Eva Kirchmayer-Bilić, kao voditeljice kršćanskih udruga, iznijele su izazove s kojima se susreću prilikom vođenja takvih udruga, organiziranja kulturno-umjetničkih programa, prijavljivanja na natječaje te u konačnici dobivanja i konkretnih novčanih sredstava da bi udruge mogle djelovati.
Na kraju su uslijedila pitanja publike te se povela rasprava o tome na koji način mlađim generacijama prenijeti ljubav prema kršćanskoj kulturi i umjetnosti.
U homiliji je vlč. Mikšić podsjetio je na korijene manifestacije Pepelnice umjetnika koja je iz Francuske došla i do Hrvatske te se posljednjih nekoliko godina širi i našom domovinom. Pritom je istaknuo da umjetnost i kultura mogu biti moćna sredstva u formiranju mišljenja i duhovnosti pojedine osobe te se tako mogu razgraničiti oni umjetnici koji traže Istinu i dobro i oni koji mogu svoje i duše drugih odvesti u propast.
"Evanđelje je stoljećima bilo nadahnuće svim vrstama umjetnosti. Nema umjetničkog izraza koji nije bio dotaknut evanđeoskom porukom", poručio je u propovijedi, uz poticaj umjetnicima da kroz svoje stvaralaštvo ostanu otvoreni nadahnuću Duha Svetoga.
"Na početku korizme slušamo dva snažna poziva: 'Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti' i 'Obrati se i vjeruj evanđelju'. Ti pozivi duboko diraju našu narav. Iz praha smo stvoreni i u prah se vraćamo. Ali, kako reče jedan svetac, Bog voli taj prah. Iz njega je stvorio čovjeka, udahnuo mu svoga Duha i učinio ga sposobnim stvarati. Umjetnici su osobito osjetljivi na ljudsku prolaznost, ali upravo u toj prolaznosti nalaze nadahnuće za stvaranje djela koja nas uzdižu. Prorok Ezekiel govori o suhim kostima koje oživljavaju na Božju riječ. Tako i naš prah, kada sluša Božju riječ, postaje novo stvorenje", kazao je vlč. Mikšić.
"Drugi poziv - 'Obrati se i vjeruj evanđelju' - podsjeća nas da je evanđelje stoljećima bilo nadahnuće svim vrstama umjetnosti. Nema umjetnosti koju evanđelje nije dotaknulo. Umjetnost koja se udaljava od evanđelja gubi dubinu izričaja. Povratak evanđeoskim temama znači graditi društvo 'po mjeri Očenaša' i stvarati 'civilizaciju ljubavi'", poručio je u homiliji vlč. Mikšić.
Poslije svečanog misnog slavlja uslijedio je okrugli stol na temu "Zašto Hrvatskoj treba kršćanska umjetnost?", a u sklopu 35. Svečanosti Pasionske baštine i ciklusa "Conventus melici Iosepih". Okupljeni vjernici imali su priliku čuti promišljanja panelista: prof. dr. sc. Vladimira Lončarevića, povjesničara književnosti; doc. dr. sc. Tanje Baran, novinarke i kroatistice; Eve Kirchmayer-Bilić, pijanistice; dr. sc. vlč. Vlade Mikšića i domaćina mr. sc. Antuna Sentea, teologa.
Panelisti su istaknuli koliko je kršćanska umjetnost marginalizirana u Hrvatskoj, koliko joj se daje malo prostora te koliko šira javnost nije s njom dovoljno upoznata. Kao jedan od razloga takvoj situaciji naveli su nedovoljnu potporu na nacionalnoj i institucionalnoj razini, istiskivanje kršćanskih autora iz školskih kurikuluma, zanemarivanje činjenice da je većina velikana hrvatske književnosti, glazbe, likovne umjetnosti po profesiji bilo svećenstvo te da je umjetnost sve do Šenoina doba bila pretežito kršćanska, kako je istaknuo prof. dr. sc. Vladimir Lončarević.
Doc. dr. sc. Tanja Baran i Eva Kirchmayer-Bilić, kao voditeljice kršćanskih udruga, iznijele su izazove s kojima se susreću prilikom vođenja takvih udruga, organiziranja kulturno-umjetničkih programa, prijavljivanja na natječaje te u konačnici dobivanja i konkretnih novčanih sredstava da bi udruge mogle djelovati.
Na kraju su uslijedila pitanja publike te se povela rasprava o tome na koji način mlađim generacijama prenijeti ljubav prema kršćanskoj kulturi i umjetnosti.
Nacionalno svetište sv. Josipa,
Lorena Ninčević
Foto: Josip Vuković
Lorena Ninčević
Foto: Josip Vuković