Zagrebačka nadbiskupija

"Ovog slavlja ne bi bilo da nema ove crkve, a ona je relativno mlada. Sa svojim suradnicima izgradio ju je prelat Marijan Radanović, a posvetio prefekt Kongregacije za nauk vjere kardinal Franjo Šeper, jednako tako veliki pastir Crkve zagrebačke. Poznato je da je župnik Marijan morao prevladati mnoge teškoće za dobivanje dozvole i prilikom izgradnje ovog Božjeg hrama, pa čak i među svojima koji su znali komentirati čemu i kome tako velika crkva. A danas, kao i mnoge druge blagdane pa i dane u godini, dakle prečesto, premalena je", naglasio je mons. Sente i dodao kako njezina snaga "u živom Bogu u euharistiji i drugim sakramentima i susretima."

U uvodu u misno slavlje nadbiskup Kutleša kazao je kako "ovaj trenutak nije samo priznanje arhitektonskoj ljepoti ili povijesnoj baštini, nego je prije svega priznanje živoj vjeri Božjega naroda koji se kroz desetljeća i naraštaje okupljao na ovome svetom mjestu kako bi molio, zahvaljivao i tražio zagovor svetoga Josipa, zaštitnika Hrvatske."

Dodao je kako "naslov „bazilika“ nije tek počasna titula jednoj građevini. To je vidljivi znak zajedništva s Rimskim prvosvećenikom i poziv zajednici vjernika da još snažnije živi svoju vjeru. Bazilika treba biti uzorno mjesto liturgijskoga života, gdje se Riječ Božja naviješta s novim žarom, a sakramenti slave s dostojanstvom koje priliči domu Božjem među ljudima. Zato današnji dan nije samo čast ovoj crkvi i ovomu gradu, nego radost cijeloj Zagrebačkoj nadbiskupiji i cijeloj Crkvi u hrvatskome narodu."

"Prema odredbama Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, vjernici koji pobožno posjete ovu baziliku i sudjeluju u nekom svetom obredu, ili barem izmole Očenaš i Vjerovanje, mogu zadobiti potpuni oprost, uz uobičajene uvjete: sakramentalnu ispovijed, svetu pričest i molitvu na nakanu Svetoga Oca. Ta se milost može primiti na više dana tijekom godine: na obljetnicu posvete ove bazilike (15. rujna), na svetkovinu sv. Josipa (19. ožujka), na svetkovinu svetih apostola Petra i Pavla (29. lipnja), na obljetnicu dodjele naslova bazilike (9. studenoga), zatim 10. lipnja kada slavimo sv. Josipa zaštitnika Domovine te jednom godišnje na dan koji svaki vjernik može osobno izabrati. Na taj način ova bazilika postaje mjesto gdje vjernici mogu na poseban način iskusiti Božje milosrđe i obnoviti svoje zajedništvo s Bogom", poručio je nadbiskup Kutleša.

Nakon uvodnih pozdrava biskup Marko Kovač pročitao je dekret Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata kojim se Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu udjeljuje naslov i dostojanstvo manje bazilike. Uslijedilo je otkrivanje i blagoslov grba manje bazilike.

Na početku homilije nadbiskup Kutleša istaknuo je kako je gesta proglašenja ove crkve bazilikom "znak dubljega zajedništva s Petrovom stolicom i općom Crkvom. To je također priznanje vjernosti ovoga bogoslužnog mjesta i tolikih generacija koje su ovdje molile, slavile sakramente i tražile Božju volju. Istodobno je to i novi poziv da ova crkva postane još snažnije središte vjere i molitve. Božja riječ uči nas da nijedna crkva, pa ni najljepša bazilika, nema smisla ako se u njoj ne rađa vjera, ako se u njoj ne oblikuju srca koja su poput Josipova spremna Bogu reći: „Vjerujem ti i onda kad ništa ne razumijem.“"

Nadbiskup je istaknuo tri slike u homiliji: "Prva se odnosi na Josipovo držanje u krajnje neugodnoj situaciji, druga na primanje Božje riječi usred tame i na koncu ćemo razmišljati o promjeni koju je Isusov dolazak donio u Josipov život."
 
"U Josipovoj pravednosti vidimo spoj dvoga: čovjeka istine i čovjeka milosrđa. On ne relativizira grijeh, ne pravi se da mu je svejedno, ne traži način kako zaobići Zakon, nego kako sačuvati Marijino dostojanstvo, ne povrijediti je i ne poniziti. To je već prva lekcija za nas: istinska pravednost nikada nije hladna i distancirana, nego je prožeta ljubavlju i brigom za drugoga", poručio je mons. Kutleša i dodao kako je "prva poruka za nas danas u ovoj Josipovoj bazilici: ne bježati od teških životnih situacija, nerazumijevanja i boli, nego upravo usred njih dopustiti Bogu da uđe u naš život. Upravo tamo gdje se čini da nema rješenja, Bog nam želi dati vjeru i povjerenje Josipova srca."

Govoreći o drugoj slici - o ukazanju anđela Josipu u snu - Nadbiskup je istaknuo kako nas Josip "poziva da dopustimo Božjoj riječi da uđe u našu konkretnu situaciju, da je prestanemo slušati kao „lijepu priču“, a počnemo živjeti kao živu riječ koja traži odgovor. Kad Bog govori, pravi je odgovor poslušnost, a ne rasprava i domišljanje drukčijih rješenja. To nije slijepa poslušnost ljudima, nego povjerenje u Boga koji nas poznaje bolje nego mi sami sebe. U ovoj novoproglašenoj bazilici svetog Josipa zapitajmo se postoje li Božje riječi koje već dugo čujemo, ali odgađamo ravnati se po njima. Možda je to poziv na ispovijed, na pomirenje, na prekid s grijehom, na ozbiljniju molitvu, na veće služenje u obitelji, župi, na hrabriju obranu vjere? Danas je dan da, po Josipovu zagovoru, svatko od nas kaže: „Gospodine, ne razumijem sve, ali vjerujem više tebi nego svojim strahovima.“", poručio je zagrebački nadbiskup.

Isusovo rođenje donosi preokret u Josipov život, naglasio je nadbiskup Kutleša i nastavio: "Njegov život postaje čuvanje najveće Božje tajne: Boga koji je postao čovjek. Njegova vjera nije teorijska, nego utjelovljena u konkretnim koracima: „uze ženu“, „nadjenu djetetu ime Isus“, „usta noću i uze dijete i majku njegovu“, „ode u zemlju izraelsku“. Svaki put kad Bog progovori, on se pokrene."

Ova crkva nikla je "u srcu Karlovca kao znak predane vjere i truda vaših starih. Od skromnih početaka došla je do statusa bazilike svjedočeći da ste Crkva vi, živo kamenje duhovnoga zdanja ovoga mjesta. I po današnjemu slavlju Bog želi ući u vašu svakodnevicu: u obitelji, na radna mjesta, u škole i bolnice, u patnje ovoga grada i u povijest našega naroda. Proglašenje bazilike nije samo čast, nego i poziv da se u ovome gradu rađaju i odgajaju muškarci i žene koji dopuštaju da im Krist preokrene život", rekao je nadbiskup Kutleša.

Na kraju poručio je okupljenim hodočasnicima: "Sveti Josip ti kaže: dopusti da Isus uđe baš u to. Ne boj se da će ti uzeti radost, on će ti je dati u pravome smislu. Ne boj se da će ti uništiti život, on će ga dovesti do punine. (...) Dragi hodočasnici, ovdje u Karlovcu, u novoproglašenoj bazilici svetoga Josipa, Bog nam danas stavlja pred oči čovjeka koji u Evanđelju nije izgovorio ni jednu riječ, a njegov život govori snažnije od mnogih propovijedi. Josip je primjer neupitne vjere, potpunoga povjerenja i djelatne poslušnosti. To je vjera koja se čvrsto drži Boga i kad ne razumije sve."

"Bog ne bježi od naših rana; tu započinje svoje djelo. Kad slušate Božju riječ i osjetite da vas dotiče, ne zadržavajte se na razini dojma; učinite korak poslušnosti, kao Josip nakon sna. Kad vas svlada strah da bi Krist mogao previše promijeniti vaš život, ugledajte se na Josipa: upravo tamo gdje je pustio da Bog promijeni njegove planove, našao je svoj pravi život i svoje poslanje", zaključio je mons. Kutleša.

Prije završnog blagoslova preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, pročitao je dekret imenovanja mons. Antuna Sentea rektorom manje bazilike sv. Josipa, a potom je mons. Sente uputio zahvalu svima okupljenima, kao i onima koji su sudjelovali u organizaciji ovoga slavlja. Rektor Sente i akademski kipar Petar Dolić uručili su potom nadbiskupu Kutleši brončani kip Svete Obitelji kao znak zahvalnosti.

Na kraju misnoga slavlja mons. Kutleša zahvalio je rektoru Senteu na svemu što čini u Nacionalnom svetištu, a sada i bazilici sv. Josipa.
 

Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Foto: TUZN; Josip Vuković