O. Stjepan Fridl predvodio misno slavlje u bazilici sv. Josipa u Karlovcu
Na vazmenu srijedu, 8. travnja 2026., u Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa u Karlovcu svečano euharistijsko slavlje predvodio je o. Stjepan Fridl, DI, dugogodišnji direktor Radio Marije. U koncelebraciji su sudjelovali vlč. Alojzije Pakrac, župnik Župe blaženog Alojzija Stepinca u Ivanovcu pokraj Čakovca, te mons. Antun Sente, rektor svetišta. Liturgijsko pjevanje animirali su članovi župnog zbora svetog Josipa uz orguljsku pratnju s. Blandine Rakarić.
„Posebno sam radostan što u ovoj bazilici mogu zajedno s vama slaviti ovo euharistijsko slavlje. Ja sam ovdje dolazio kada je ovdje bio župnik dragi i pobožni svećenik Marijan Radanović. Ministrirao sam mu kao vojnik u kapelici Ranjenog Isusa, a ovdje su na močvari upravo nicali prvi zidovi nove crkve, današnje bazilike. Zato Bogu zahvaljujmo, dobrim ljudima, posebno vašem sadašnjem župniku koji je učinio sve moguće, uz pomoć blagoslova neba i svetog Josipa, da imamo danas ovu prekrasnu crkvu i baziliku“, kazao je na početku misnog slavlja o. Stjepan Fridl.
U prigodnoj homiliji istaknuo je da „događaj uskrsnuća prepoznaje samo oko ljubavi i vjere. Istinska ljubav otvara grobove, ukida granice i prepreke, okreće naprijed i vodi na novi početak. Bez toga uskrsna stvarnost ostaje zaključana.“
Nadalje, uskrsna stvarnost „ne podliježe nikakvim eksperimentima, ne mogu je snimiti ni najmodernije kamere. Isus se ne može svesti na razumski događaj. Razum dolazi samo do groba, a vjera ulazi u grob i otkriva nam ne da je tu naše prebivalište nego da je tu bio Isus koji sada živi novim životom. Uskrsnuće se dogodilo u tišini noći. Mi bismo možda željeli da se dogodilo kao na Veliki petak - snažno i potresno, da su došli Pilat i Kajfa i svi koji su ga osudili te kleknuli pred njega i zamolili za oproštenje. No, ništa od toga. Uskrsnuće se događa u tišini. Isus nije uskrsnuo radi kažnjavanja zlih, nego zbog onih koji ga ljube. Samo ljubav prepoznaje život. Isus se ne ukazuje svima, nego onima koji ga vole i vjeruju u njega. Zato Uskrsli i danas traži svakoga čovjeka. Ide s nama i za nama, njegov je blagoslov nad nama. Kada smo razočarani, umorni, kada smo nesposobni vjerovati, nadati se i ljubiti poput Tome, kada bismo najradije pobjegli od života poput učenika iz Emausa ili kada nas pritišće vlastita sljepoća poput Pavla, tada Isusa susrećemo kao vjernog pratitelja koji nas podiže i daje nam novi život. Živimo u svijetu u kojem na svakom koraku vreba strah i tjeskoba, ali Krist nam govori: ne bojte se, ja sam pobijedio svijet“, zaključio je o. Fridl.
Pri kraju misnoga slavlja o. Fridl posvjedočio je kako je bio jedini sjemeništarac pozvan u vojsku prije mature. „Tadašnje su vlasti htjele spriječiti moj put prema svećeništvu pa su me ranije pozvale u vojsku. Rečeno mi je da potpišem kako neću biti svećenik i da ću dobiti odgodu. No, uz pomoć svojih poglavara uspio sam završiti razred, a maturu sam položio nakon vojske.“
Vojsku je služio u Karlovcu, a najprije je bio smješten u Luščiću, bilo je to vrijeme Hrvatskog proljeća. „Bilo nas je tada u Karlovcu oko dvadeset bogoslova. U tjednu smo išli na misu franjevcima, a nedjeljom sam dolazio velečasnom Marijanu Radanoviću ovdje na Dubovac. Dolazio sam u vojničkom odijelu pa su bake znale govoriti: gledaj, otišao vojnik, a vratio se svećenik - jer se nisam potpuno presvukao, a vojničke čizme su me odavale“, ispričao je. Dodao je kako mu je vlč. Radanović u starom župnom domu redovito pripremao večeru. „On bi se molio, a ja bih se okrijepljen vraćao u kasarnu“, rekao je.
Istaknuo je i kako je upravo u Karlovcu donio odluku o ulasku u Družbu Isusovu, potaknut svjedočanstvom ubijenog bogoslova Izidora Bistrovića u Sarajevu. „Punih pet mjeseci borio sam se s tom odlukom, proživljavao tjeskobu, pa se čak i ‘posvadio’ s Isusom i neko vrijeme nisam išao u crkvu. No, nakon toga sam donio odluku i otišao u Družbu Isusovu. Došao sam u Zagreb, prijavio se - i evo, i danas sam živ i isusovac“, posvjedočio je.
Na kraju slavlja, kao znak zahvale i sjećanja na Karlovac, o. Fridlu uručena je statua svetog Josipa. Zahvaljujući na daru, istaknuo je kako je podrijetlom iz Župe svetog Josipa u Đurđenovcu, gdje je upravo ovih dana propovijedao o svetom Josipu te izrazio radost što je mogao slaviti misu u Nacionalnom svetištu posvećenom tom velikom svecu.
Nacionalno svetište sv. Josipa, Karlovac
Foto: Josip Vuković
„Posebno sam radostan što u ovoj bazilici mogu zajedno s vama slaviti ovo euharistijsko slavlje. Ja sam ovdje dolazio kada je ovdje bio župnik dragi i pobožni svećenik Marijan Radanović. Ministrirao sam mu kao vojnik u kapelici Ranjenog Isusa, a ovdje su na močvari upravo nicali prvi zidovi nove crkve, današnje bazilike. Zato Bogu zahvaljujmo, dobrim ljudima, posebno vašem sadašnjem župniku koji je učinio sve moguće, uz pomoć blagoslova neba i svetog Josipa, da imamo danas ovu prekrasnu crkvu i baziliku“, kazao je na početku misnog slavlja o. Stjepan Fridl.
U prigodnoj homiliji istaknuo je da „događaj uskrsnuća prepoznaje samo oko ljubavi i vjere. Istinska ljubav otvara grobove, ukida granice i prepreke, okreće naprijed i vodi na novi početak. Bez toga uskrsna stvarnost ostaje zaključana.“
Nadalje, uskrsna stvarnost „ne podliježe nikakvim eksperimentima, ne mogu je snimiti ni najmodernije kamere. Isus se ne može svesti na razumski događaj. Razum dolazi samo do groba, a vjera ulazi u grob i otkriva nam ne da je tu naše prebivalište nego da je tu bio Isus koji sada živi novim životom. Uskrsnuće se dogodilo u tišini noći. Mi bismo možda željeli da se dogodilo kao na Veliki petak - snažno i potresno, da su došli Pilat i Kajfa i svi koji su ga osudili te kleknuli pred njega i zamolili za oproštenje. No, ništa od toga. Uskrsnuće se događa u tišini. Isus nije uskrsnuo radi kažnjavanja zlih, nego zbog onih koji ga ljube. Samo ljubav prepoznaje život. Isus se ne ukazuje svima, nego onima koji ga vole i vjeruju u njega. Zato Uskrsli i danas traži svakoga čovjeka. Ide s nama i za nama, njegov je blagoslov nad nama. Kada smo razočarani, umorni, kada smo nesposobni vjerovati, nadati se i ljubiti poput Tome, kada bismo najradije pobjegli od života poput učenika iz Emausa ili kada nas pritišće vlastita sljepoća poput Pavla, tada Isusa susrećemo kao vjernog pratitelja koji nas podiže i daje nam novi život. Živimo u svijetu u kojem na svakom koraku vreba strah i tjeskoba, ali Krist nam govori: ne bojte se, ja sam pobijedio svijet“, zaključio je o. Fridl.
Pri kraju misnoga slavlja o. Fridl posvjedočio je kako je bio jedini sjemeništarac pozvan u vojsku prije mature. „Tadašnje su vlasti htjele spriječiti moj put prema svećeništvu pa su me ranije pozvale u vojsku. Rečeno mi je da potpišem kako neću biti svećenik i da ću dobiti odgodu. No, uz pomoć svojih poglavara uspio sam završiti razred, a maturu sam položio nakon vojske.“
Vojsku je služio u Karlovcu, a najprije je bio smješten u Luščiću, bilo je to vrijeme Hrvatskog proljeća. „Bilo nas je tada u Karlovcu oko dvadeset bogoslova. U tjednu smo išli na misu franjevcima, a nedjeljom sam dolazio velečasnom Marijanu Radanoviću ovdje na Dubovac. Dolazio sam u vojničkom odijelu pa su bake znale govoriti: gledaj, otišao vojnik, a vratio se svećenik - jer se nisam potpuno presvukao, a vojničke čizme su me odavale“, ispričao je. Dodao je kako mu je vlč. Radanović u starom župnom domu redovito pripremao večeru. „On bi se molio, a ja bih se okrijepljen vraćao u kasarnu“, rekao je.
Istaknuo je i kako je upravo u Karlovcu donio odluku o ulasku u Družbu Isusovu, potaknut svjedočanstvom ubijenog bogoslova Izidora Bistrovića u Sarajevu. „Punih pet mjeseci borio sam se s tom odlukom, proživljavao tjeskobu, pa se čak i ‘posvadio’ s Isusom i neko vrijeme nisam išao u crkvu. No, nakon toga sam donio odluku i otišao u Družbu Isusovu. Došao sam u Zagreb, prijavio se - i evo, i danas sam živ i isusovac“, posvjedočio je.
Na kraju slavlja, kao znak zahvale i sjećanja na Karlovac, o. Fridlu uručena je statua svetog Josipa. Zahvaljujući na daru, istaknuo je kako je podrijetlom iz Župe svetog Josipa u Đurđenovcu, gdje je upravo ovih dana propovijedao o svetom Josipu te izrazio radost što je mogao slaviti misu u Nacionalnom svetištu posvećenom tom velikom svecu.
Nacionalno svetište sv. Josipa, Karlovac
Foto: Josip Vuković