Preč. Šestak predvodio misno slavlje u Josipovu svetištu u Karlovcu
Na Veliku srijedu 1. travnja 2026. godine u Nacionalnom svetištu i bazilici svetog Josipa preč. Tomica Šeštak, rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke, predvodio je misno slavlje. Koncelebrirali su svećenici Jastrebarskog dekanata: dekan preč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću; vlč. Višeslav Foretić, župnik i vlč. Kristijan Kolonić, župni vikar u Jastrebarskom; vlč. Stjepan Dijaneš, župnik u Pribiću; vlč. Matija Novački, župnik u Petrovini; vlč. Ivan Braovac, župnik u Draganiću i mons. Antun Sente, rektor svetišta i bazilike sv. Josipa. Pjevanje su animirali udruženi članovi KUD-ova Karlovačke županije. Pri kraju misnog slavlja mons. Sente predstavio je papinsku baziliku Majke Božje Bistričke, nakon čega su se KUD-ovi Karlovačke županije predstavili korizmenim popijevkama.
U prigodnoj homiliji preč. Šestak je rekao kako čovjek nikada nije istinski sretan kada čini zlo. Ono što mu se na početku čini kao dobitak, kasnije mu postaje gorčina. Kao što su i prvi ljudi mislili da će postati kao bogovi, a zapravo su se unesrećili. "Vratimo se na trenutak izdaji i zamislimo taj prizor. Ne znamo je li Juda tada ili kasnije pogledao Isusa u oči. Da jest, vidio bi da u njima nema ni trunke ogorčenosti ni ljutnje. Krist, njegov prijatelj, još ga uvijek gleda istom ljubavlju. Kakvi su naši pogledi prema Isusu? Možemo li ga gledati oči u oči ili se sramimo svoje slabosti? Isus sjeda s grešnicima, sjeda i s izdajnikom za isti stol. Hrani ih, umire i uskrsava radi njih - i radi mene. I danas stojimo pred Gospodinom ne kao savršeni, nego kao ljudi koji trebaju milosrđe. Nemojmo očajavati, nego pristupimo sakramentu pomirenja i stolu Euharistije."
Preč. Šestak pozvao je okupljene da se zaustave i pred likom sv. Josipa, koji je Judina suprotnost. "O njemu znamo mnogo, iako ni jedna njegova riječ nije zapisana u Svetome pismu. No, iza njega govori njegova šutnja, poniznost i jednostavnost. Kod svetoga Josipa vidimo vrline - prije svega čvrstu vjeru. Ona se očituje u trenucima kušnje: kada sazna da je Marija trudna, kada bježi u Egipat, kada traži izgubljenog Isusa u Jeruzalemu. U svemu tome Josip pokazuje povjerenje u Boga. Bio je vjeran Bogu i svojoj obitelji. Brižni otac, pravedan čovjek, pošten radnik. Uzor muža, oca i obiteljskog života. Zato ga Crkva postavlja kao uzor svima nama i zaziva ga kao zaštitnika dobre smrti. Molimo ga i mi danas da svojim zagovorom ozdravi naše obitelji, koje često razaraju nevjera, pohlepa i nevjernost. I na kraju, braćo i sestre, razmislimo: hoćemo li u svome životu slijediti Judu ili Josipa?"
Pri kraju mons. Sente kratko je predstavio povijest Hrvatskoga nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke povezujući neke dodirne točke bistričkog i karlovačkog svetišta. "Važno je primijeti da je proces traženja i pronalaska kipa [Majke Božje Bistričke] pokrenuo tadašnji zagrebački biskup Martin Borković, isti onaj koji je 4 godina kasnije predložio Hrvatskom saboru koji onda i jest 9. i 10. lipnja 1687. godine izabrao svetog Josipa za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva."
Slijedio je korizmeni koncert na kojem su sudjelovali članovi sljedećih KUD-ova: Josip Torbar - Krašić, Sv. Ana - Vučjak, Sv. Rok - Skakavac, Sv. Antun - Zadobarje, Turanj, Sv. Antun - Pokupska Dolina, Rečica, te FA Ivan Mažuranić - Karlovac. Na kraju korizmenog koncerta svi zajedno izveli su pjesmu Tiha noć se evo spusti.
Nacionalno svetište sv. Josipa, Karlovac
Foto: Josip Vuković
U prigodnoj homiliji preč. Šestak je rekao kako čovjek nikada nije istinski sretan kada čini zlo. Ono što mu se na početku čini kao dobitak, kasnije mu postaje gorčina. Kao što su i prvi ljudi mislili da će postati kao bogovi, a zapravo su se unesrećili. "Vratimo se na trenutak izdaji i zamislimo taj prizor. Ne znamo je li Juda tada ili kasnije pogledao Isusa u oči. Da jest, vidio bi da u njima nema ni trunke ogorčenosti ni ljutnje. Krist, njegov prijatelj, još ga uvijek gleda istom ljubavlju. Kakvi su naši pogledi prema Isusu? Možemo li ga gledati oči u oči ili se sramimo svoje slabosti? Isus sjeda s grešnicima, sjeda i s izdajnikom za isti stol. Hrani ih, umire i uskrsava radi njih - i radi mene. I danas stojimo pred Gospodinom ne kao savršeni, nego kao ljudi koji trebaju milosrđe. Nemojmo očajavati, nego pristupimo sakramentu pomirenja i stolu Euharistije."
Preč. Šestak pozvao je okupljene da se zaustave i pred likom sv. Josipa, koji je Judina suprotnost. "O njemu znamo mnogo, iako ni jedna njegova riječ nije zapisana u Svetome pismu. No, iza njega govori njegova šutnja, poniznost i jednostavnost. Kod svetoga Josipa vidimo vrline - prije svega čvrstu vjeru. Ona se očituje u trenucima kušnje: kada sazna da je Marija trudna, kada bježi u Egipat, kada traži izgubljenog Isusa u Jeruzalemu. U svemu tome Josip pokazuje povjerenje u Boga. Bio je vjeran Bogu i svojoj obitelji. Brižni otac, pravedan čovjek, pošten radnik. Uzor muža, oca i obiteljskog života. Zato ga Crkva postavlja kao uzor svima nama i zaziva ga kao zaštitnika dobre smrti. Molimo ga i mi danas da svojim zagovorom ozdravi naše obitelji, koje često razaraju nevjera, pohlepa i nevjernost. I na kraju, braćo i sestre, razmislimo: hoćemo li u svome životu slijediti Judu ili Josipa?"
Pri kraju mons. Sente kratko je predstavio povijest Hrvatskoga nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke povezujući neke dodirne točke bistričkog i karlovačkog svetišta. "Važno je primijeti da je proces traženja i pronalaska kipa [Majke Božje Bistričke] pokrenuo tadašnji zagrebački biskup Martin Borković, isti onaj koji je 4 godina kasnije predložio Hrvatskom saboru koji onda i jest 9. i 10. lipnja 1687. godine izabrao svetog Josipa za zaštitnika Hrvatskog kraljevstva."
Slijedio je korizmeni koncert na kojem su sudjelovali članovi sljedećih KUD-ova: Josip Torbar - Krašić, Sv. Ana - Vučjak, Sv. Rok - Skakavac, Sv. Antun - Zadobarje, Turanj, Sv. Antun - Pokupska Dolina, Rečica, te FA Ivan Mažuranić - Karlovac. Na kraju korizmenog koncerta svi zajedno izveli su pjesmu Tiha noć se evo spusti.
Nacionalno svetište sv. Josipa, Karlovac
Foto: Josip Vuković