Zagrebačka nadbiskupija

Nakon što smo u prethodnim člancima prikazali Izjave i odredbe Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije o sakramentima ozdravljenja (pokora i bolesničko pomazanje) te sakramentu potvrde (i kumovima), u ovom članku donosimo Izjave i odredbe Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije o sakramentu ženidbe.
 

Što je sakrament ženidbe?

82. Sakramentom ženidbe muška i ženska krštena osoba združuju se u sveti ženidbeni savez te time uspostavljaju životnu zajednicu koja traje do kraja života, po svojoj naravi usmjerenu k dobru bračnih drugova te rađanju i odgajanju potomstva (Usp. ZKP, kan. 1055, § 1; KKC, 1601). Uzajamnost u dobru bračnih drugova proteže se na svekoliki život, uključujući i dar spasenja. Kao sakrament ustanovljen u službi zajednice, ženidba je uvijek usmjerena k dobru i spasenju drugih, pa su supružnici pozvani uzajamno se pomagati na putu svetosti. Kada sakrament ženidbe pridonosi osobnome posvećenju pojedinca, to se ostvaruje služenjem drugima (Usp. KKC, 1534).
Stvorivši čovjeka iz svoje nepresušne ljubavi, Bog ga je pozvao na ljubav kao „osnovno i urođeno zvanje svakog ljudskog bića“(KKC, 1604). Tako ženidbena ljubav muškarca i žene postaje „slikom posvemašnje i neprolazne ljubavi kojom Bog ljubi čovjeka“(KKC, 1604) te kršćanski supružnici sakramentom ženidbe „označuju otajstvo jedinstva i plodne ljubavi između Krista i Crkve i u njemu imaju udjela“(RSŽ, 8).
Zbog svega toga u temelju ovoga sakramenta stoji istina da kršćanska ženidbena sveza ne ovisi tek o ljudskoj volji i htijenju, nego ju treba promatrati u svjetlu Božjega spasenjskog nauma.
 

Bitna svojstva ženidbe

„Sam je, naime, Bog začetnik ženidbe (auctor matrimonii)“(GS, 48) te ju je okrijepio posebnom milošću i usmjerio k dobru bračnih drugova te rađanju i odgajanju potomstva. Utemeljena u Božjoj ljubavi, ženidba je trajna zajednica života, a bitna svojstva ženidbe su „jednost i nerazrješivost, koja u kršćanskoj ženidbi zbog sakramenta zadobivaju posebnu čvrstoću“(ZKP, kan. 1056). Ženidba nastaje zakonito očitovanom privolom između pravno sposobnih osoba,(Usp. ZKP, kan. 1057, § 1) a ženidbena je privola „čin volje kojim muška i ženska osoba neopozivim savezom sebe uzajamno predaju i primaju (tradunt et accipiunt) da uspostave ženidbu“(ZKP, kan. 1057, § 2).
 

Priprava za sakrament ženidbe

83. Ukorijenjena u Božjoj ljubavi i ustanovljena kao nastavak ostvarenja Božjega djela spasenja, „ženidba je anamneza (spomenčin) otajstva stvaranja, otajstva saveza, otajstva Krista i Crkve, vazmenoga otajstva u svojoj cjelovitosti. Ženidba je tako i uzajamna prinosna žrtva (oblatio) puna odgovornosti i bračne vjernosti; ona je i posvećivanje koje se spominje i ostvaruje djelom Duha Svetoga; ona je isto tako i bogoštovni čin i životna liturgija koja nastoji spojiti i crpsti iz života snagu koja doprinosi međusobnom izgrađivanju i zrenju.“(NS, 120)
Po sakramentalnome združivanju u sveti ženidbeni savez „Duh Sveti čini da, kao što je Krist ljubio Crkvu i sebe predao za nju, tako i kršćanski supruzi, u jednakom dostojanstvu, nastoje hraniti i njegovati svoj brak u međusobnom predanju i s nepodijeljenom ljubavlju što struji iz božanskog izvora ljubavi“(RSŽ, 9).
Naime, Bog koji je supružnike pozvao na ženidbu, nastavlja ih i dalje pozivati u ženidbi,(Usp. FC, 51; HV, 25) kako bi, kao obitelj, bili svjedoci Božje ljubavi u svijetu i nositelji poslanja Crkve, osobito onih vidika poslanja koji su nenadomjestivi u kršćanskoj obitelji.
Suvremene društvene okolnosti, često nenaklone svetosti kršćanske ženidbe te sustavna nastojanja koja iz odgoja i kulture žele potisnuti kršćanska načela i vrjednote, postaju razlogom većoj brizi Crkve za ustrajno promicanje vrijednosti i svetosti ženidbe, za temeljitu pripravu zaručnika na sakrament ženidbe, za dostojanstvo slavlja sakramenta ženidbe, za kršćanske supružnike i njihovu odgovornost u ženidbenome i obiteljskome životu, za promicanje svetosti obitelji i nenadomjestive zadaće koju obitelj ima u društvenoj zajednici i u poslanju Crkve.
 

Daljnja priprava za sakrament ženidbe

§ 1 Slavljenje sakramenta ženidbe postaje za supružnike sveti trenutak u kojemu bivaju dionicima te uzvišene Kristove ljubavi, življene u međusobnome uzdarju. Stoga će se u odgoju mladih, u katehetskim i drugim susretima, osobito onim tematskim koji se tiču braka, obitelji i spolnosti, ostvarivati daljnja priprava za kršćansku ženidbu, nastojeći jasno rasvjetljivati svetost i sakramentalnost ženidbe, iz čega proizlazi nauk Crkve o njezinoj jednosti i nerazrješivosti, kao i zadaće kršćanskih supružnika i roditelja (Usp. RSŽ, 14).
 

Priprava zaručnika za sakrament ženidbe

§ 2 Novim prilikama i stvarnim pastoralnim mogućnostima prilagodit će se način, sadržaji i trajanje priprave zaručnika za sakrament ženidbe. Gdje se bude smatralo prikladnijim i učinkovitijim, priprava zaručnika za ženidbu organizirat će se na razini dekanata, ili u nekim drugim načinima suradnje među župama. Pritom valja voditi brigu da zajednički oblici priprave nipošto ne dokidaju nužnost neposredne priprave koja se uvijek odvija u župi vjenčanja, ili u vlastitoj župi zaručnika ili zaručnice, zasebno za svaki ženidbeni par.
§ 3 U pripravu zaručnika za ženidbu korisno je, kad god je to moguće, uključiti stručnjake s raznih područja (teologe, crkvene pravnike, liječnike, psihologe), koji će produbiti razne teme kršćanskoga braka i rasvijetliti kršćansku ženidbu u svjetlu dara vjere, ali također i u svjetlu poteškoća i izazova s kojima se ženidbeni život susreće u društvu. Dobro je u ženidbenu pripravu uključiti uzorne kršćanske supružnike, koji će iznijeti vlastita svjedočanstva o blagodati obitelji, ali i o kušnjama i poteškoćama s kojima se susreću, kako bi zaručnike ohrabrili za ženidbu i potaknuli na zajedničku odgovornost za ljepotu obiteljskoga života.
§ 4 Priprava za sakrament ženidbe dragocjena je prigoda za ponovno otkriće i dublje upoznavanje dara vjere, bez čega bi priprava bila necjelovita i nedovoljna da bi se mogla smatrati prikladnom pripravom za kršćansku ženidbu. Zato neka se zaručnike nastoji potaknuti na potrebu rasta u osobnoj vjeri, u odgovornosti za vjeru bližnjih, osobito u kršćanskoj obitelji, te na potrebu zajedništva u ispovijedanju i slavljenju vjere u obitelji (molitveni i sakramentalni život). Poželjno je, osobito gdje se priprava odvija za više zaručničkih parova, prirediti prikladnu poludnevnu ili jednodnevnu duhovnu obnovu za zaručnike. Neka se zaručnike nastoji pripraviti i potaknuti na dostojno slavlje sakramenta pomirenja prije sklapanja ženidbe, kako bi se ženidba uistinu doživjela kao sakramentalno jedinstvo zaručnika u Božjoj ljubavi.
 

Ured za pastoral braka i obitelji

§ 5 U organiziranju priprave zaručnika za sakrament ženidbe, kao i u obradi tema i sadržaja priprave, od pomoći će biti i nadbiskupijski Ured za pastoral braka i obitelji, koji će, uz Nadbiskupovo odobrenje, pružati potrebne smjernice, pomagati u uključivanju stručnjaka te imati zadaću unaprjeđivanja programa priprave za ženidbu.
 

Bliža priprava za sakrament ženidbe

§ 6 Sakramenti se slave u Crkvi, s kojom se srasta po pripadnosti određenoj župnoj zajednici. Stoga će zaručnici, nakon pohađanja programa priprave organizirane za veći broj zaručnika određenoga pastoralnog područja, bližu pripravu za slavlje sakramenta imati u vlastitoj župi ili u župi vjenčanja. Bliža priprava uključivat će duhovnu pripravu i zaručnički ispit. Zaručnike se potiče da sklapaju ženidbu u župi vlastitoj zaručniku ili zaručnici, osobito u župi u kojoj će kao obitelj živjeti.
 

Red blagoslova zaručnika

§ 7 U vidu potrebne priprave za dostojno slavljenje i življenje sakramenta ženidbe nudi se mogućnost sklapanja zaruka, slavljenih na jednostavan način u okupljenosti dviju obitelji - u crkvi ili u obiteljskome domu - kako bi vrijeme zaručništva, blagoslovljeno molitvom Crkve, bilo plodonosno za osobni rast zaručnika u vjeri i za dostojnu pripravu na sakrament ženidbe. Slavlje zaruka predlaže se kao mogućnost, a za kanonski oblik sklapanja zaruka prikladan je „Red blagoslova zaručnika“ iz Rimskoga obrednika Red slavljenja ženidbe, uz potpisivanje odgovarajuće isprave, pazeći da se to slavlje slavi u jednostavnosti i skromnosti da bi se ono jasno razlikovalo
od slavlja sakramenta ženidbe.
 

Postupak za ženidbu

§ 8 Sučeljavajući se s poteškoćama koje nastupaju kada sakrament ženidbe traže vjernici koji nisu dovoljno poučeni u vjeri i koji nisu uključeni u život župne zajednice te imajući u vidu površnost pristupa u pojedinim slučajevima, zamjećuje se potreba donošenja odgovarajućih odredaba partikularnoga prava. U skladu s novim prilikama i potrebama predložit će se izrada novoga obrasca Postupka za ženidbu, a koji će pružiti mogućnost opširnijega bilježenja odgovora zaručnika. U skladu s time osmislit će se i prikladniji način odvijanja zaručničkoga ispita, što uključuje i dokazivanje slobodnoga stanja pred dvama svjedocima, uz njihovu prisegu o istinitosti svjedočenja.
 

Kanonski navještaj ženidbe

§ 9 Slavljenju ženidbe prethode kanonski navještaji ženidbe, koji, prema prilikama, mogu biti u usmenome ili pisanome obliku. Usmeno se oglašavanje vrši nedjeljom ili blagdanom na kraju mise ili tijekom drugoga bogoslužnog čina na kojem je okupljena župna zajednica. Ženidbeni se navještaj oglašava u pisanome obliku na prikladnome mjestu u prostorima okupljanja župne zajednice, uoči nedjelje ili blagdana, i ostavlja ga se vidljivim barem tri dana (Usp. DOP, 78).
§ 10 Prije pripuštanja zaručnika na slavlje sakramenta ženidbe mora postojati sigurnost da se ništa ne protivi njezinu valjanom i dopuštenom sklapanju (Usp. RSŽ, 19).
 

Sakrament ispovijedi prije slavlja sakramenta ženidbe

§ 11 Da bi priprava za slavlje sakramenta ženidbe zadobila jasnije duhovno usmjerenje, od velike će duhovne koristi biti da zaručnici prije vjenčanja pristupe i sakramentu pokore, ako za to nema zapreke, u skladu s kanonskim odredbama.
 

Slavlje sakramenta ženidbe

84. Dostojanstvo sakramenta ženidbe zahtijeva da se njegovo slavljenje živi i doživljava kao sveti čin koji je izvor svetosti ženidbenoga i obiteljskoga života.
 

Biblijska čitanja

§ 1 Župnici i drugi služitelji pazit će da samo slavlje sakramenta ženidbe bude pomno pripravljeno, a potiče se da svetopisamska čitanja, kao i drugi elementi slavlja, u skladu s liturgijskim odredbama, budu odabrani u suradnji sa zaručnicima te da im bude rasvijetljeno značenje obrednih gesta, kako bi se više uključili u pripravu slavlja te kako bi slavlje mogli uistinu doživjeti u njegovoj svetosti (Usp. RSŽ, 29; DPS, 221).
 

Vjenčanje u misi ili bez mise?

§ 2 Sakrament ženidbe priliči slaviti u misi, kako bi se euharistija doživjela kao sakrament kojemu vodi sav sakramentalni i duhovni život vjernika. Župnik će, ipak - imajući u vidu kako pastoralne potrebe tako i pripravljenost zaručnika te drugih prisutnih za slavlje - razmotriti i odlučiti je li prikladnije slaviti ženidbu u misi ili izvan mise (Usp. RSŽ, 29).
 

Bitni obredni trenuci

§ 3 Da bi se slavlje ženidbe prepoznalo i doživjelo kao sakramentalno slavlje u Crkvi, zajednici vjernika, potrebno je dati vrijednost i važnost svakomu od obrednih čina: primanju i svečanome uvođenju zaručnika u crkvu, navještaju Božje riječi, izricanju ženidbene privole uz pružanje ruku, blagoslovu i uzajamnoj predaji prstenja te ženidbenomu blagoslovu, koji ženidbu snažno ucjepljuje u Božji naum spasenjske ljubavi.
 

Pjesme za sakrament ženidbe

§ 4 S posebnom pozornošću pazit će se da u slavlje ženidbe ne bude pripušteno ništa što bi bilo nepripadno liturgijskomu obredu, kao ni ništa što bi zasjenjivalo narav i svetost sakramentalnoga slavlja. Osobito neka se nastoji da pjesme i skladbe u slavlju ženidbe svojim sadržajem i oblikom odgovaraju pripadnomu obrednom trenutku (Usp. RSŽ, 30).
 

Kako urediti crkvu?

§ 5 Pri urešavanju liturgijskoga prostora za slavlje ženidbe vodit će se briga o naravi svetoga mjesta, imajući na umu središnjost oltara te svetost drugih obrednih mjesta, osobito svetohraništa i ambona, otklanjajući svaki oblik urešavanja koji bi podsjećao na neke druge prostore i na društvena slavlja.
 

Mjesto slavlja sakramenta ženidbe

§ 6 Eklezijalna narav sakramenta ženidbe zahtijeva da se taj sakrament slavi u župnoj crkvi. Glede vjenčanja u nežupnim crkvama - u svetištima, samostanskim crkvama, područnim crkvama i kapelama te u drugim odličnijim crkvama koje nisu župne - župnici će se vjerno pridržavati odredaba Nadbiskupa (Usp. DPS, 222; Odredba o mjestu slavljenja ženidbe u Zagrebačkoj nadbiskupiji (4. svibnja 2012.), u: SVZN, 99 (2012.) 2-3, 175).
 

Isprave o sklapanju ženidbe

§ 7 Nakon slavlja ženidbe mladenci, svjedoci i službenik koji je u ime Crkve nazočio ženidbi, potpisuju predviđene isprave o sklapanju ženidbe. To se može učiniti na nekome prikladnome mjestu izvan liturgijskoga prostora, ili u sakristiji, ili pak u crkvi pred narodom, ali ipak ne na oltaru (Usp. RSŽ, 78).
 

Upis u Maticu vjenčanih

§ 8 Župnik ili upravitelj župe pobrinut će se da se Zapisnik o sklopljenoj ženidbi, kao i svi drugi spisi vezani uz ženidbenu pripravu i ženidbeni postupak, čuvaju zajedno u župnoj pismohrani. Pobrinut će se da se sklopljena ženidba upiše brižljivo i bez ikakve Odgode (Usp. HBK, Pravilnik o crkvenim maticama i drugim uredskim knjigama, čl. 31; usp. ZKP, kan. 877, § 1) u Maticu vjenčanih te u Maticu krštenih, odnosno da se župi ili župama krštenja pošalje obavijest o sklopljenoj ženidbi. Jednako će se pobrinuti da se mjerodavnomu matičnom uredu, u roku od pet dana nakon sklopljene ženidbe, pošalje isprava o sklopljenoj ženidbi radi njezinoga upisa u građansku maticu vjenčanih (ako se radi o sklapanju ženidbe s učincima na građanskome području) (Usp. DOP, 80).
 

Korisne poveznice

• Ured za pastoral braka i obitelji

• Kako oblikovati ženidbeno slavlje