Zagrebačka nadbiskupija

Povodom proslave blagdana Gospe Fatimske zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je svečano euharistijsko slavlje u samostanskoj crkvi sestara klarisa u Zagrebu u srijedu 13. svibnja.

Na misnom slavlju koncelebrirali su provincijal Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić, župnik i rektor bazilike sv. Antuna Padovanskog fra Ivan Marija Lotar, povjerenik za posvećeni život fra Jure Šarčević, fra Ratko Radišić, fra Goran Malenica i fra Ivan Matić, nadbiskupski tajnik vlč. Domagoj Topić, a okupila su se i brojna braća franjevci, redovnice i vjernici.

Prije početka misnog slavlja fra Ivan Marija Lotar uputio je Nadbiskupu riječi zahvale što je bio uz sestre u vrijeme teških neprilika i što ih i dalje prati u životu zajednice i obnovi samostana. Časnoj majci Mariji Ivani Dolinar zahvalio je na ustrajnosti u izgradnji samostana, ovom važnom mjestu molitve i žrtve. Sestrama je zahvalio što svojim tihim i vjernim životom čuvaju prostor tišine, klanjanja i molitve. Posebnu zahvalu uputio je zajednici vjernika u Mikulićima istaknuvši da ona odiše toplom obiteljskom atmosferom.
Nadbiskup mons. Dražen Kutleša u uvodnom dijelu propovijedi osvrnuo se na poruku Majke Božje iz Fatime koja predstavlja trajni poziv Crkvi na povratak evanđeoskoj ozbiljnosti, dubini molitve i poniznosti srca. Spomenuo se sv. Ivana Pavla II. kako je iščitavao fatimsku poruku upućenu cijelome svijetu "kao majčinski poziv na obraćenje i povjerenje u Božje milosrđe."

Govorio je o našoj sadašnjoj zadaći: "primiti Mariju u kuću svoga života, u kuću svoga zvanja, Crkve i svoga srca." Ta poruka za sestre klarise ima posebnu blizinu, njihov život je sam po sebi odgovor na ono što Fatima traži, "tišinu koja sluša Boga, pokoru koja nije samo nametnuta strogost nego raspoloživost ljubavi, i molitvu koja u skrovitosti nosi potrebe cijeloga svijeta pred lice Gospodnje. Zato današnji blagdan nije za vas tek marijanski spomen, nego obnova vlastitoga identiteta pred Gospodinom i pred Bezgrješnim Srcem njegove Majke."

Nadbiskup je istaknuo kako u središtu fatimske poruke stoji obraćenje, Evanđelje, Marijina majčinska pedagogija. "Ona dolazi kako bi nas uvela u dublji odnos s Bogom. Marija je u Fatimi učiteljica duše koja ponovno uči slušati, ponovno uči klanjati se i ponovno uči ozbiljno shvaćati Božju riječ."

"Marija ne posjeduje Boga kao predmet; ona prima Boga u vjeri, nosi ga u šutnji, razmatra ga u srcu i ostaje mu vjerna i onda kada ne razumije cjelinu puta", rekao je Nadbiskup i nastavio: "To je, drage sestre, duboko i vaš put života u klauzuri. Klauzura nije bijeg od svijeta, nego ulazak u onu dubinu iz koje svijet može istinski živjeti u Bogu. Kontemplativni samostan i danas je proročki znak da čovjek ne živi samo od onoga što proizvodi, govori ili planira, nego od Boga koji mu govori u dubini srca."

Podsjetio je da je sveta Klara pozivala "sestre da svoj duh stave pred zrcalo vječnosti i da se promatranjem Kristova lika preobražavaju u sliku njegova božanstva. To nije poetski ukras, nego duhovna metoda. Gledati Krista, stajati pred njim, vraćati mu se iz dana u dan, dopuštati da njegovo lice oblikuje nutarnji lik duše, to je bit klauzurnoga poziva."

Mons. Kutleša naglasio je kako riječ obraćenje neprestano odzvanja u fatimskoj poruci. "Obraćenje je vraćanje srca k Bogu; ponovno priznavanje da Bog ima pravo na naš cijeli život; ponovno otkrivanje da bez njega čovjek ne može pronaći ni istinu o sebi ni mir."

Dodao je da je danas riječ pokora mnogima teška "jer se često shvaća samo kao odricanje, strogost ili samokažnjavanje. No u kršćanskome smislu pokora je mnogo dublja: ona je lijek ljubavi. Kada se čovjek odriče nečega radi Boga, on ne prezire stvoreni svijet, nego oslobađa srce od navezanosti koja mu ne dopušta ljubav bez pridržaja. Pokora je način da srce ponovno postane raspoloživo za Boga i za bližnje." Prepoznao je da se pokora sestara uvelike sastoji u strpljivoj i radosnoj vjernosti.

Nadbiskup Kutleša kazao je da se povijest može duboko mijenjati ondje gdje se duše otvaraju Bogu, gdje se moli, trpi i podnosi iz ljubavi. "Drage sestre, kada molite za obitelji, osobito za ranjene i odbačene, kada Mariji povjeravate svećenike, redovnike i redovnice, misionare i sve koji svojim djelima ljubavi čine Crkvu domom, tada u tišini svoga života sudjelujete u samome srcu poslanja Crkve. Time se jasno vidi da kontemplacija nije suprotnost pastoralnoj brizi, nego njezin skriveni izvor. Ondje gdje nitko ne vidi, ondje gdje nema priznanja ni pozornice, ondje se često pripravlja milost za najvažnije obrate i najteže križeve." Sestrama je naglasio da njihov život ima smisla jer je skriven u Isusovom križu, a ondje gdje je križ već započinje uskrsnuće.

Poticajnu je homiliju Nadbiskup zaključio riječima da "samostan nije rub Crkve, on je jedno od njezinih najdragocjenijih skrivenih središta. (...) Ako vi ostanete vjerne, Crkva neće ostati bez daha jer dok vi molite, Crkva živi."
 
Na kraju misnog slavlja Majka opatica Marija Ivana Dolinar zahvalila je uime svih sestara nadbiskupu Kutleši na predvođenju svečanog misnog slavlja i nadahnutim i poticajnim porukama koje je uputio sestrama. Zahvalnost je izrazila svim prisutnim svećenicima i sudionicima euharistijskog slavlja, svim hodočasnicima i vjernicima, kao i svim dobročiniteljima zajednice sestara koji ih na razne načine pomažu i podupiru, osobito u obnovi i gradnji samostana. Majka opatica pozvala je sve nazočne da ovaj radošću ispunjen dan posvećen Gospi Fatimskoj nastave uz druženje i domjenak pod novoizgrađenim trijemom samostana.

Nakon kratkog obilaska gradilišta zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša obradovao je sestre susretom i opuštenim razgovorom u prostoru klauzure što su sestre trajno zabilježile zajedničkom fotografijom.