Zagrebačka nadbiskupija

 
Draga djeco, dragi mladi, dragi roditelji, vjeroučitelji, nastavnici i profesori!

Danas smo se okupili u mjestu koje je srce marijanske pobožnosti našega naroda, pred likom Majke Božje Bistričke. Stoljećima ovamo hodočaste djeca, mladi i stariji, dolazeći sa svojim radostima i svojim bolima, sa zahvalnošću i molitvama. Mi danas dolazimo s još jednom posebnom nakanom: na završetku ove školske godine donosimo pred Majku Božju sve što smo u toj godini doživjeli - i ono što je bilo lijepo i ono što je bilo teško.

Crkva nas danas poziva na razmišljanje o Srcu Isusove Majke kako bismo otkrili tajnu njezina života, ali i poziv za naš život. Ove godine mnogo ste sadržaja slušali iz različitih predmeta: matematike, hrvatskoga, povijesti, biologije, fizike. Na vjeronauku ste možda više nego drugdje slušali o srcu - o Božjemu srcu, o ljubavi, o savjesti, o dobru i zlu. Sažetak svega toga stane u jedno pitanje koje danas želimo postaviti pred Bogom i pred Marijom: kakvo je moje srce? Čemu je nalik? Čijemu bih srcu želio da bude nalik?

Predložit ću vam tri slike Marijina Srca: poslušno srce, srce koje pamti dobro i srce koje voli do kraja. To su tri male „učionice“ u koje nas Marija poziva. Škola njezina srca ne završava s ovom školskom godinom; nju pohađamo cijeli život. A možda je upravo današnja sveta misa u Mariji Bistrici najljepši sat na kraju vaše školske godine.
 
1. Marijino poslušno srce
Prva učionica je učionica Marijina poslušnoga srca.

Današnje evanđelje prikazuje Mariju i Josipa kako traže dvanaestogodišnjega Isusa. Kada ga nakon tri dana nalaze u Hramu, Marija ne razumije sve što joj Isus govori, ali ne prestaje slušati. Evanđelist Luka kaže da je „majka njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu“ (usp. Lk 2, 51), a na drugome mjestu: „Marija u sebi pohranjivaše sve ove uspomene i prebiraše ih u svome srcu“ (usp. Lk 2, 19). Marija ima srce koje pohranjuje tragove Božjega djelovanja u svome životu. Ona takve tragove ne briše i ne zaboravlja, nego ih čuva, prebire i zahvaljuje za njih. To je Marijino poslušno srce: ne srce koje odmah sve zna, nego srce koje vjeruje, sluša i čuva Božju riječ.

Već je kod anđelova navještenja da će postati Majka Božja Marija pokazala isti stav poslušnosti. Njezin je odgovor bio: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ (Lk 1, 38). Od Nazareta do Jeruzalema Marija ostaje učenica Božje riječi: sluša, pita, razmišlja i povjerava se Bogu.

Možemo se svi zapitati: kako moje srce sluša? Što pohranjuje i o čemu razmišlja? Kako slušam roditelje, učitelje, vjeroučitelje, prijatelje? Kako slušam Božju riječ? Kako slušam glas savjesti u sebi?

Draga djeco, vi dobro znate razliku između odglumljenoga i istinskoga slušanja. Može se sjediti u razredu i gledati u ploču, a da je srce sasvim drugdje: u igri, na odmoru, na društvenim mrežama. Slično može biti i s vjerom: možemo doći na misu i izgovarati molitve, a da nam srce ostane zatvoreno.

Zato danas pred Marijinim srcem možemo učiniti mali ispit savjesti: kada mi roditelji govore, slušam li ih s poštovanjem ili već u sebi znam odgovor? Kada me učitelj opominje, vidim li priliku da rastem ili samo „dosadno prigovaranje“? Kada na vjeronauku čujem nešto o Bogu, ulazi li to u moje srce ili mi kroz jedno uho uđe, a na drugo izađe?

Marija nas uči vještini koja će nam trebati cijeli život: šutnji i slušanju. Ona se ne nameće, ne govori bez prestanka, ne svađa se. Ona zna stati, čuti, razmišljati i povjerovati. U svijetu buke i stalnoga dokazivanja baš nam je takva tiha Marija potrebna kao uzor i učiteljica.

Pokušajte ovoga ljeta svaki dan barem nekoliko minuta ostati u tišini, bez mobitela, bez glazbe, bez buke, i moliti: Isuse, učini moje srce sličnim srcu tvoje Majke. Nauči me slušati. Barem jednom dnevno pokušajte saslušati jednu osobu - brata, sestru, roditelja, prijatelja - bez prekidanja i bez pogledavanja na zaslon mobitela. Slušajte srcem. To je prva lekcija u Marijinoj školi.
 
2. Marijino srce koje pamti dobro
Druga učionica je učionica Marijina srca koje pamti dobro.

U današnjemu evanđelju Marija prolazi kroz tjeskobu traženja. Tri dana ne zna gdje je Isus. Kada ga nalazi u Hramu, ne dobiva jednostavno objašnjenje, nego riječ koju mora nositi u srcu. Kasnije će se ispuniti i Šimunovo proroštvo: „A i tebi će samoj mač probosti dušu“ (usp. Lk 2, 35). Marijino srce poznaje i radost i bol.

No, u Marijinu srcu bol ne postaje gorčina. Ona pamti Božja dobra djela, Božja obećanja i čuda koja je vidjela, riječi koje je čula. Zato njezino srce ostaje slobodno za povjerenje, molitvu i ljubav.

A kako pamti naše srce? Ponekad je slično memoriji mobitela koja se brzo napuni slikama, video zapisima i porukama koje nas ne čine boljima. Lako pohranjujemo uvrede, nepravde i ružne riječi, pa ih iznova vrtimo u mislima. Tako srce postaje puno ljutnje, ogorčenosti i nemira.

Na kraju školske godine dobro je pred Marijom prelistati album srca. Što je u njega ušlo? Samo loše ocjene, ispiti, svađe i razočaranja? Ili i prijateljstva, osmijesi, podrška, male i velike pobjede, trenuci kada ste se osjećali ponosno jer ste nekome pomogli, pokazali hrabrost, oprostili? Mnogo dobra svakodnevno primamo, a premalo ga primjećujemo i premalo smo zahvalni na njemu.

Marija nas uči zahvalnosti. Srce koje pamti dobro jest srce koje zna zahvaliti. Zahvalnost je ključ koji otvara srce za još veću ljubav. Tko zahvaljuje, taj postaje svjestan koliko je voljen. A tko zna da je voljen, taj može lakše voljeti druge.

Ovoga ljeta možete napraviti mali „trening srca“. Uzmite bilježnicu i nazovite je „dnevnik zahvalnosti“. Svaki dan navečer upišite barem jednu stvar na kojoj ste zahvalni toga dana: lijep dan, razgovor s prijateljem, dobra utakmica, postignuti uspjeh ili samo to da ste živi i zdravi dočekali večer. Vidjet ćete kako se srce s vremenom mijenja: postaje mekše, radosnije i mirnije.

Srce koje pamti dobro spremnije je oprostiti. Ono ne poriče zlo, ali ga ne hrani i ne gura pod tepih. Ako je netko ove godine bio nepravedan prema vama, danas je prilika da to sve stavite u Marijino srce i zamolite je da ne dopusti da vas zahvati mržnja. Molimo je da nas nauči oprostiti i predati Isusu sve što ne možemo sami nositi. To je druga lekcija: srce koje pamti dobro, zahvaljuje i oprašta.
 
3. Marijino srce koje voli do kraja
Treća učionica je učionica Marijina srca koje voli do kraja.

Marija je uz Isusa od početka do kraja njegova života. U Hramu ga traži s majčinskom boli. U Kani primjećuje potrebu mladog para i upućuje na Isusa riječima: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2, 5). Pod križem ostaje vjerna do kraja i postaje Majka svih učenika, Majka Crkve.

U bezgrešnom srcu Marijinu Crkva prepoznaje majčinsku ljubav koja prati čovjeka u borbama i patnjama. Zato je naš narod u teškim vremenima dolazio u Mariju Bistricu i druga marijanska svetišta: vjerujemo da nas Marija ne napušta, nego čuva, ohrabruje i vodi Kristu.

U svijetu u kojem je ljubav često kratkotrajna i površna, Marijino nas srce uči ljubavi koja traje. Uči nas da ne odustajemo jedni od drugih: od prijatelja koji je skrenuo s dobra puta, od brata ili sestre s kojima se svađamo, od roditelja s kojima se ponekad teško razumijemo. Ljubav nije samo osjećaj, nego odluka: biti tu za nekoga, pomoći mu, reći mu istinu kada ide pogrešnim smjerom i tada ga ne prestati voljeti.

Dragi mladi, kada se pitate što Bog želi od vas i kamo trebate poći, sjetite se Marijinih riječi: „Što god vam rekne, učinite.“ Ako slušate Isusa, nećete promašiti put. On ima plan ljubavi za svakoga od vas - ne plan straha, nego plan dobra i nade.

Srce koje voli do kraja polako mijenja ovaj svijet - počevši od vašega razreda, vaše škole i vašega doma. Draga djeco i mladi, ako bismo ovu homiliju morali sažeti u jednu rečenicu, ona bi glasila: Marijino srce želi da tvoje srce bude živo, budno i plemenito. Bog ne želi da vam život prođe u površnosti, ravnodušnosti i stalnome uspoređivanju s drugima. Dao vam je srce kako biste ljubili i primili ljubav.

Zato ovu školsku godinu zaključite odlukom da ćete raditi na svome srcu: čuvati ga u poslušnosti Božjoj riječi, u zahvalnosti i u vjernoj ljubavi koja se dariva do kraja. Sveti Antun, kojega također danas slavimo, pokazuje nam da je svetost moguća kad srce potpuno pripadne Bogu.

Draga djeco i mladi, jednoga dana neće biti najvažnije jeste li bili najbolji u razredu, nego jeste li postali dobri, pošteni i plemeniti ljudi. Neće biti najvažnije koliko ste znali, nego koliko ste ljubili. Neće biti najvažnije kakve ste ocjene dobivali, nego kakvo je srce u vama raslo. Na kraju života Bog nas neće pitati koliko smo ispita položili, koliko smo nagrada osvojili ili koliko smo priznanja primili, nego jesmo li naučili ljubiti njega i ljude koje nam je povjerio. Sve drugo prolazi. Samo ljubav ostaje pred Bogom.

Pođite kućama s mirom u srcu. Završila je školska godina, ali nije završila škola Marijina srca. Ona vas i dalje uči kako slušati Boga, pamtiti dobro i ljubiti do kraja. Neka se u vašemu životu prepozna da ste učenici te škole i da u vašemu srcu živi nešto od srca Isusova i srca njegove Majke.

Ne možemo riješiti sve probleme svijeta, ni sve teškoće u školama i obiteljima. Ne znamo što nosi sljedeća godina, ali znamo da se ovdje možemo povjeriti Majci čije je srce bilo probodeno iz ljubavi prema svakome od nas.

Njoj povjerimo svoje obitelji, svoje škole, svoje snove i svoju budućnost. Neka nas prati svojim majčinskim zagovorom kako bismo rasli u mudrosti, dobroti i svetosti te jednoga dana stigli u vječnu radost njezina Sina. Amen.