Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša predvodio je središnje euharistijsko slavlje svetkovine sv. Antuna Padovanskog u bazilici na zagrebačkom Svetom Duhu. Na početku slavlja nadbiskupa je uime okupljene zajednice pozdravila obitelj Brkić, istaknuvši kako je njegova prisutnost znak zajedništva mjesne Crkve te ohrabrenje svim vjernicima koji u sv. Antunu prepoznaju uzor vjernosti, velikodušnosti i služenja. U pozdravu je naglašeno i kako Bazilika u Godini sv. Franje na poseban način nastoji živjeti franjevačku karizmu jednostavnosti, otvorenosti i blizine svakom čovjeku. Tom je prilikom, uime župne zajednice, Nadbiskupu uručen poklon: srebrni medaljon s likom sv. Franje i sv. Antuna podno Kristova križa.

U homiliji nadbiskup Kutleša poveo je vjernike iznad uobičajenoga poimanja sv. Antuna kao sveca kojemu se utječemo u traženju izgubljenih stvari. Polazeći od evanđeoske prispodobe o izgubljenom sinu, istaknuo je kako najveći gubitak u čovjekovu životu nije izgubljeni predmet, nego izgubljeno srce - srce koje se udaljilo od Boga, od molitve, od sakramenata i od bližnjega.

Podsjetio je kako sv. Antun nije želio da ga ljudi pamte po čudesima ni po njegovoj iznimnoj učenosti, nego kao čovjeka koji je upoznao Isusa Krista i cijeli svoj život proveo dovodeći druge k njemu. Upravo zato, naglasio je Nadbiskup, blagdan sv. Antuna poziv je svakom vjerniku na duhovni put koji vodi od pobožnosti prema Evanđelju, od znanja prema mudrosti, od traženja čuda prema istinskom obraćenju te od traženja izgubljenih stvari prema pronalasku izgubljenoga srca.
 
Posebno je snažno odjeknula njegova poruka da je najveće čudo promjena ljudskoga srca. Ozdravljenja, uslišanja i brojne milosti koje vjernici pripisuju zagovoru sv. Antuna dragocjeni su znakovi Božje blizine, ali pravo se čudo događa onda kada čovjek ponovno pronađe Boga, vrati se sakramentima, obnovi narušene odnose i dopusti Kristu da preobrazi njegov život. Nadbiskup je okupljene pozvao da od sv. Antuna mole upravo tu najveću milost: obnovljenu glad za Bogom, ljubav prema Euharistiji, poštovanje prema Crkvi i spremnost na novi početak.

Na kraju slavlja fra Ivan M. Lotar, župnik i rektor Bazilike, zahvalio je svima koji su sudjelovali u pripravi i organizaciji Antunovih dana: propovjednicima koji su tijekom Trinaest utoraka i trodnevnice naviještali Božju riječ, braći ispovjednicima, Hrvatskoj provinciji sv. Jeronima franjevaca konventualaca, Evangelizacijskoj zajednici Sveti Duh, sudionicima Osmoga Antunovskog hoda mladih, zborovima, djelatnicima medija, predstavnicima građanske vlasti, policiji, vojsci, medicinskom osoblju te svim dobročiniteljima i hodočasnicima koji su svojim dolaskom potvrdili koliko je sv. Antun duboko prisutan u srcu hrvatskoga naroda.


Bazilika sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu i ove je godine postala jedno od najvećih hrvatskih hodočasničkih središta. Tisuće vjernika tijekom cijeloga dana pristizale su sa svih strana Zagreba, Hrvatske i inozemstva kako bi na blagdan sv. Antuna sudjelovale u euharistijskim slavljima, pristupile sakramentu pomirenja, pomolile se pred relikvijama Sveca svega svijeta i preporučile njegovu zagovoru svoje obitelji, životne nakane i potrebe.

Ovogodišnje Antunovo bilo je prožeto i posebnim duhovnim ozračjem Godine sv. Franje, kojom franjevačka obitelj obilježava 800. obljetnicu preminuća sv. Franje Asiškoga. Kao bazilika povlaštena za dobivanje potpunoga oprosta u ovoj jubilejskoj godini, Sveti Duh tijekom proteklih je mjeseci postao mjesto milosti za brojne hodočasnike koji su ovamo dolazili tražeći pomirenje s Bogom, duhovnu obnovu i novi početak.

Svete mise na Antunovo su predslavili: fra Ivan M. Lotar, fra Ivan Karlić, fra Filip Pušić, fra Miljenko Hontić, fra Zlatko Vlahek, fra Filip Musa, fra Milan Gelo i fra Stjepan Brčina.

Cijeli je dan Sveti Duh živio u znaku molitve i hodočašća. Brojni svećenici neumorno su ispovijedali, a mnogi su vjernici upravo na Antunovo pristupili sakramentu pomirenja nakon dugoga vremena. Posebno dojmljiv trenutak dana je blagoslov djece i ljiljana prije središnjeg euharistijskog slavlja kada su trg pred Bazilikom ispunili dječji smijeh, zaigranost te miris ljiljana. Čašćenje relikvija sv. Antuna te neprekidna rijeka hodočasnika koja je tijekom cijeloga dana prolazila kroz baziliku i samostanski prostor bili su živim svjedocima snažne vjere ovoga naroda.

Veliko slavlje bilo je plod višemjesečne priprave, ali i iznimnoga zajedničkog rada stotina ljudi koji su se utkali u njegovu organizaciju. Pastoralni vijećnici, katehisti, voditelji zajednica, ministranti, lektori, izvanredni služitelji pričesti, zborovi, bogoslovi, postulanti, sakristani, kuharice, brojni volonteri i redari svojim su predanim služenjem omogućili da se svaki hodočasnik osjeti prihvaćenim i dobrodošlim. Posebnu zahvalnost zaslužuju upravo redari koji su tijekom cijeloga dana, strpljivo i nenametljivo, brinuli o protočnosti hodočasnika, sigurnosti, redu kod ispovijedi, čašćenju relikvija te pomoći starijim osobama, bolesnicima i osobama s invaliditetom. Njihova požrtvovnost i vedrina bili su jedno od najljepših svjedočanstava duha zajedništva koji obilježava Sveti Duh.

Antunovo 2026. ostat će zapamćeno po iznimnom broju vjernika, snažnom duhovnom ozračju, besprijekornoj organizaciji i dubokoj svijesti da sv. Antun ni danas ne prestaje okupljati ljude oko Krista. U godini velikoga Franjevačkog jubileja još je jednom postalo jasno da je najveća ostavština ovoga velikog sveca upravo ono na što je podsjetio i zagrebački nadbiskup: pronaći Krista jer u njemu čovjek pronalazi izgubljeni mir, oproštenje, dom i smisao života.