Mladomisnici 2026. - Jurica Klanfar
Dvojica mladomisnika Zagrebačke nadbiskupije zaređeni su za svećenike u subotu 20. lipnja 2026. godine po rukama zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše u Zagrebačkoj katedrali.
Više o mladomisnicima Jurici Klanfaru i Mati Zirdumu saznajte na internetskim stranicama i društvenim mrežama Zagrebačke nadbiskupije.
Jurica Klanfar rođen je 4. srpnja 1995. godine u Zagrebu, od majke Milene i oca Ivana. Odrastao je uz stariju sestru Valentinu. Dolazi iz Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Zagreb - Malešnica-Oranice. Prije početka formacije i teološkog studija pohađao je matematički smjer Gimnazije Lucijana Vranjanina u Zagrebu te Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Za đakona ga je zaredio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša 25. listopada 2025. godine u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova na zagrebačkoj Šalati. Đakonski pastoralni praktikum vršio je u Župi sv. Ivana Nepomuka, Stupnik - Lučko, Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, Brezovica, te kao pontifikalni đakon.
Mladomisničko geslo: "Propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom." (2Tim 4, 2)
Datum mlade mise: 28. lipnja 2026.
Kako ste se odlučili za svećenički poziv?
Za svećenički poziv odlučio sam se nakon mnogo propitivanja i borbe s prihvaćanjem poziva jer tada nisam pretjerano znao što to znači niti što podrazumijeva.
Kako su na Vašu odluku reagirali obitelj i prijatelji?
Reagirali su izrazito dobro jer odluka nije bila ishitrena već dobro promišljena, a u nju su bili uključeni i moji roditelji i prijatelji.
Kako biste opisali svoju dosadašnju formaciju? Što Vam je bilo najljepše? Što Vam je bilo najteže?
Dosadašnju formaciju opisao bih kao izrazito turbulentnu jer se već nakon pola godine dolaska u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište dogodio potres te je izbila pandemija koronavirusa. Najljepši trenuci bili su zajednička pjevana večernja kao i razgovori sa subraćom. Najteži trenuci bili su kada su osobe s kojima smo dijelili svakodnevicu ipak odustale od svećeništva.
Proteklu godinu proveli ste na đakonskom praktikumu. Gdje ste bili? Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili?
Na đakonskom praktikumu bio sam u Župi sv. Ivana Nepomuka, Stupnik - Lučko, Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, Brezovica, te sam vršio službu pontifikalnog đakona. Praktikum bih opisao kao izvanrednu priliku za upoznavanje svećeničkoga života i potreba ljudi.
Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite?
Radujem se donošenju Krista onima koju nisu u mogućnosti prisustvovati misnim slavljima zbog različitih bolesti i teškoća. Trenutačno ni od čega ne strepim.
Kako prepoznati svećenički poziv u životu?
Svećenički poziv prepoznaje se tražeći smisao i svrhu te živeći kako Bog zapovijeda, jer to daje sigurnost i stabilnost u životu, a samim time i lakše prepoznavanje onoga na što sam pozvan.
Što biste poručili mladima koji se dvoume oko odluke za svećeništvo/posvećeni život?
Poručio bih im da je nabolje tu dvojbu razriješiti, u razgovoru sa svećenikom, obitelji i prijateljima, i sukladno zaključku do kojega su došli krenuti putem koji su prepoznali kao svoj, pouzdajući se uvijek u Gospodina jer On sve vodi.
Više o mladomisnicima Jurici Klanfaru i Mati Zirdumu saznajte na internetskim stranicama i društvenim mrežama Zagrebačke nadbiskupije.
Jurica Klanfar
Jurica Klanfar rođen je 4. srpnja 1995. godine u Zagrebu, od majke Milene i oca Ivana. Odrastao je uz stariju sestru Valentinu. Dolazi iz Župe Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, Zagreb - Malešnica-Oranice. Prije početka formacije i teološkog studija pohađao je matematički smjer Gimnazije Lucijana Vranjanina u Zagrebu te Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Za đakona ga je zaredio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša 25. listopada 2025. godine u sjemenišnoj crkvi Srca Isusova na zagrebačkoj Šalati. Đakonski pastoralni praktikum vršio je u Župi sv. Ivana Nepomuka, Stupnik - Lučko, Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, Brezovica, te kao pontifikalni đakon.
Mladomisničko geslo: "Propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom." (2Tim 4, 2)
Datum mlade mise: 28. lipnja 2026.
Kako ste se odlučili za svećenički poziv?
Za svećenički poziv odlučio sam se nakon mnogo propitivanja i borbe s prihvaćanjem poziva jer tada nisam pretjerano znao što to znači niti što podrazumijeva.
Kako su na Vašu odluku reagirali obitelj i prijatelji?
Reagirali su izrazito dobro jer odluka nije bila ishitrena već dobro promišljena, a u nju su bili uključeni i moji roditelji i prijatelji.
Kako biste opisali svoju dosadašnju formaciju? Što Vam je bilo najljepše? Što Vam je bilo najteže?
Dosadašnju formaciju opisao bih kao izrazito turbulentnu jer se već nakon pola godine dolaska u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište dogodio potres te je izbila pandemija koronavirusa. Najljepši trenuci bili su zajednička pjevana večernja kao i razgovori sa subraćom. Najteži trenuci bili su kada su osobe s kojima smo dijelili svakodnevicu ipak odustale od svećeništva.
Proteklu godinu proveli ste na đakonskom praktikumu. Gdje ste bili? Kako biste opisali to iskustvo? Što ste naučili?
Na đakonskom praktikumu bio sam u Župi sv. Ivana Nepomuka, Stupnik - Lučko, Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije, Brezovica, te sam vršio službu pontifikalnog đakona. Praktikum bih opisao kao izvanrednu priliku za upoznavanje svećeničkoga života i potreba ljudi.
Kako zamišljate svoj svećenički život? Čemu se radujete, a od čega strepite?
Radujem se donošenju Krista onima koju nisu u mogućnosti prisustvovati misnim slavljima zbog različitih bolesti i teškoća. Trenutačno ni od čega ne strepim.
Kako prepoznati svećenički poziv u životu?
Svećenički poziv prepoznaje se tražeći smisao i svrhu te živeći kako Bog zapovijeda, jer to daje sigurnost i stabilnost u životu, a samim time i lakše prepoznavanje onoga na što sam pozvan.
Što biste poručili mladima koji se dvoume oko odluke za svećeništvo/posvećeni život?
Poručio bih im da je nabolje tu dvojbu razriješiti, u razgovoru sa svećenikom, obitelji i prijateljima, i sukladno zaključku do kojega su došli krenuti putem koji su prepoznali kao svoj, pouzdajući se uvijek u Gospodina jer On sve vodi.