Proslavljena svetkovina Gospe Karmelske u bistričkom Karmelu
Misno slavlje svetkovine Gospe Karmelske u četvrtak, 16. srpnja, u Karmelu Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Marko Kovač. Koncelebrirali su moderator NDS-a i v.d. ekonoma Zagrebačke nadbiskupije preč. Domagoj Matošević, rektor Svetišta i župnik u Mariji Bistrici preč. Tomica Šestak te ostali okupljeni svećenici.
U propovijedi mons. Kovač se zadržao na prvom čitanju koje proroka Iliju pokazuje kao velikog molitelja. Naglasio je da Bog djeluje u šutnji i da ima jedno mjesto gdje Bog tako djeluje, a to je samostan, to je Karmel. "Tu se ne govori o Bogu, nego je to život s Bogom. Promatrajući proroka Iliju, možemo se zapitati kakva je naša molitva pred Bogom - moguće je mnogo govoriti o Bogu, ali je li u molitvi doista prisutno i srce", upitao je propovjednik pa nastavio: "Najveća opasnost redovničkog života nije prestati moliti, nego moliti, a da srce više ne gori, ostaju riječi, ali nestaje oganj", istaknuo je.
"Ilija nije tražio Boga površno, on se povlači u samoću, sabire cijelo svoje biće pred Gospodinom. Njegov položaj tijela, njegova šutnja i njegova čežnja postaju molitva. On nije čovjek koji samo izgovara riječi pred Bogom. On je čovjek koji stoji pred Bogom. Zato njegova molitva otvara nebo", rekao je.
Propovjednik je spomenuo pitanje koje se javlja kod mnogih: "Kako mogu proslavljati Boga, a grijesi i slabosti me optužuju? (...) Odgovor se krije u Božjem očinskom zagrljaju, jer nas on čeka kao svoje dijete i ne traži da dođemo savršeni. On čisti onoga koji mu se približava i ne moramo se bojati stati pred njega sa svojim slabostima. Žarka molitva ne mijenja samo ono što molimo, nego i onoga koji moli", naglasio je biskup.
Mons. Kovač govorio je i o smislu posvećenog života. "Crkva uči da posvećene osobe na poseban način sudjeluju u Isusovoj proročko službi. Njihovo proroštvo ne počinje riječima koje izgovaraju, nego životom koji se treba dogoditi, a to je tiho, ali snažno svjedočanstvo: Bog postoji, Bog je dobar", kazao je.
Naglasio je da se često ljude mjeri prema njihovom djelovanju i vidljivosti, a posvećeni život postaje znak jedne druge stvarnosti, postaje ljubav kojoj se potpuno posvećuje. "Zato ništa ne smije biti ispred osobne ljubavi prema Kristu, ni vlastiti planovi, ni vlastita sigurnost, ni vlastite želje. A to je teško. Jako teško. Jer srce posvećene osobe pripada Bogu koji ju je prvi pozvao", poručio je biskup Kovač.
"Jedna duša koja potpuno pripada Bogu može biti stup Crkve. Jedna molitva iz dubine srca može dosegnuti mjesta do kojih ljudska riječ nikad ne bi stigla. Jedno prikazanje života iz ljubavi prema Isusu može postati tiho proroštvo cijelome svijetu. Zato je Karmel proročki znak. Ne zato što dobro govori, nego zato što pokazuje ono što se u svijetu lako zaboravi: Bog je vrijedan da mu se preda cijeli život", kazao je.
"Ilijina zaufana i ustrajna molitva za kišu urodila je plodom, malim oblačićem koji se na kraju pretvorio u obilnu kišu. Oblak je, prema karmelskoj tradiciji slika Djevice Marije, koja je rodila Sina Božjega, koji je izvor vode žive", ustvrdio je biskup Kovač i poručio sestrama: "Drage sestre, vaš je život upravo takav mali oblačić, skriven od svijeta, možda nevidljiv ljudima, ali iz njega može poteći kiša milosti za Crkvu i svijet."
Nakon završetka misnog slavlja vjernici su imali priliku za oblačenje karmelskog škapulara.
U trodnevnoj pripravi za svetkovinu misna slavlja predvodili su monfortanac o. Mario Cerovac, salezijanac don Neven Pejić i o. Smiljo Brnadić.
Karmel Marija Bistrica
U propovijedi mons. Kovač se zadržao na prvom čitanju koje proroka Iliju pokazuje kao velikog molitelja. Naglasio je da Bog djeluje u šutnji i da ima jedno mjesto gdje Bog tako djeluje, a to je samostan, to je Karmel. "Tu se ne govori o Bogu, nego je to život s Bogom. Promatrajući proroka Iliju, možemo se zapitati kakva je naša molitva pred Bogom - moguće je mnogo govoriti o Bogu, ali je li u molitvi doista prisutno i srce", upitao je propovjednik pa nastavio: "Najveća opasnost redovničkog života nije prestati moliti, nego moliti, a da srce više ne gori, ostaju riječi, ali nestaje oganj", istaknuo je.
"Ilija nije tražio Boga površno, on se povlači u samoću, sabire cijelo svoje biće pred Gospodinom. Njegov položaj tijela, njegova šutnja i njegova čežnja postaju molitva. On nije čovjek koji samo izgovara riječi pred Bogom. On je čovjek koji stoji pred Bogom. Zato njegova molitva otvara nebo", rekao je.
Propovjednik je spomenuo pitanje koje se javlja kod mnogih: "Kako mogu proslavljati Boga, a grijesi i slabosti me optužuju? (...) Odgovor se krije u Božjem očinskom zagrljaju, jer nas on čeka kao svoje dijete i ne traži da dođemo savršeni. On čisti onoga koji mu se približava i ne moramo se bojati stati pred njega sa svojim slabostima. Žarka molitva ne mijenja samo ono što molimo, nego i onoga koji moli", naglasio je biskup.
Mons. Kovač govorio je i o smislu posvećenog života. "Crkva uči da posvećene osobe na poseban način sudjeluju u Isusovoj proročko službi. Njihovo proroštvo ne počinje riječima koje izgovaraju, nego životom koji se treba dogoditi, a to je tiho, ali snažno svjedočanstvo: Bog postoji, Bog je dobar", kazao je.
Naglasio je da se često ljude mjeri prema njihovom djelovanju i vidljivosti, a posvećeni život postaje znak jedne druge stvarnosti, postaje ljubav kojoj se potpuno posvećuje. "Zato ništa ne smije biti ispred osobne ljubavi prema Kristu, ni vlastiti planovi, ni vlastita sigurnost, ni vlastite želje. A to je teško. Jako teško. Jer srce posvećene osobe pripada Bogu koji ju je prvi pozvao", poručio je biskup Kovač.
"Jedna duša koja potpuno pripada Bogu može biti stup Crkve. Jedna molitva iz dubine srca može dosegnuti mjesta do kojih ljudska riječ nikad ne bi stigla. Jedno prikazanje života iz ljubavi prema Isusu može postati tiho proroštvo cijelome svijetu. Zato je Karmel proročki znak. Ne zato što dobro govori, nego zato što pokazuje ono što se u svijetu lako zaboravi: Bog je vrijedan da mu se preda cijeli život", kazao je.
"Ilijina zaufana i ustrajna molitva za kišu urodila je plodom, malim oblačićem koji se na kraju pretvorio u obilnu kišu. Oblak je, prema karmelskoj tradiciji slika Djevice Marije, koja je rodila Sina Božjega, koji je izvor vode žive", ustvrdio je biskup Kovač i poručio sestrama: "Drage sestre, vaš je život upravo takav mali oblačić, skriven od svijeta, možda nevidljiv ljudima, ali iz njega može poteći kiša milosti za Crkvu i svijet."
Nakon završetka misnog slavlja vjernici su imali priliku za oblačenje karmelskog škapulara.
U trodnevnoj pripravi za svetkovinu misna slavlja predvodili su monfortanac o. Mario Cerovac, salezijanac don Neven Pejić i o. Smiljo Brnadić.
Karmel Marija Bistrica