U Župi sv. Klare biskup Kovač predvodio župnu svetkovinu
Svetkovina svete djevice Klare asiške, zaštitnice župe i mjesta Sveta Klara u Novom Zagrebu, svečano je proslavljena u utorak 11. kolovoza 2026. euharistijskim slavljem koje je u župnoj crkvi predvodio mons. Marko Kovač, pomoćni biskup zagrebački.
Na početku mise župnik domaćin vlč. Darko Pužin uime cijele župne zajednice izrazio je srdačnu dobrodošlicu i zahvalio na dolasku i zajedništvu ocu biskupu i suslaviteljima mons. Jurju Batelji, postulatoru kauze za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca; preč. Tomislavu Škenderu, župniku župe sv. Ivana ap. i ev. Zagreb-Utrina i dekanu Novozagrebačkog dekanata; vlč. Branimiru Šariću, svećeniku na studiju u Rimu i predvoditelju trodnevnice; vlč. Josipu Žagaru, župniku župe Majke Božje Fatimske u Lukavcu; vlč. Robertu Ćibariću, župniku župe Trsteno u Dubrovačkoj biskupiji. Đakonsku službu vršio je trajni đakon župljanin vlč. Stanko Mikulić.
Vlč. Pužin je također pozdravio sve prisutne župljane, hodočasnike, uzvanike i drage goste, a osobito djecu, mlade te stare i bolesne.
Biskup Kovač zahvalio je na dobrodošlici, uzvratio pozdrave istim redom i naslovom te uputio iskrene čestitke prigodom župne svetkovine, izrazivši radost što u ovoj župi može slaviti euharistiju baš na njezin dan.
U homiliji biskup Kovač približio je vjernicima glavne značajke duhovnosti sv. Klare koristeći nekoliko upečatljivih motiva iz Klarina života u trenutku kada je odlučila otići iz roditeljskog doma kako bi se potpuno predala Kristu Gospodinu, svojemu ljubljenom Zaručniku. Tako je biskup naglasio da vrata, kroz koja je Klara prošla u noći Cvjetnice 1211. godine, postaju granica između njezina starog i novog života; iza nje ostaje bogatstvo koje nudi svijet, a koje Klara mijenja za bogatstvo neba; prividnu sigurnost ljudskih planova za sigurnost Božjeg poziva.
Drugi motiv koji je mons. Kovač istaknuo je Klarina duga kosa, koja je bila znak njezine plemićke ljepote, društvenog položaja i života koji joj je bio namijenjen. Činom odsijecanja kose, koji je povjerila svojemu prijatelju svetome Franji, Klara je svojim imenom posvjedočila jasnu, svijetlu namjeru, stvarnost svoga daljnjeg života: 'Ne želim više pripadati onome što prolazi, moje srce pripada Onomu koji ostaje.' Činom odreknuća od tjelesne ljepote i bogatstva svoje plemićke obitelji Klara je skinula starog čovjeka da bi obukla Krista, poručio je biskup i povezao da se ovdje iščitava povezanost s ovom župom koja, dobrotom sestara klarisa iz protosamostana u Asizu, u trajnome vlasništvu ima relikviju kose svoje svetice zaštitnice, koja je župnoj zajednici velika radost i utjeha, kao da je sveta Klara i dalje živa.
Nastavno na ovaj poticaj da je itekako vrijedno sve izgubiti poradi Krista, jer jedino u Kristu imamo sve, biskup je pozvao okupljene da budu oprezni kako svoje sigurnosti ne bi stavili u bogatstva svijeta i u posjedovanje, već u ispunjenje svoga srca neprolaznim vrijednostima. A da bi to mogli potrebno je u nutrini i tišini osluškivati Božji glas i pitati se: "Je li ono što imam zaista ono što me ispunja ili postoji Netko komu moje srce pripada više od svega što posjedujem?", upitao se propovjednik i dodao da kada čovjek jednom prepozna da je pozvan od Ljubavi, tada više ne može ostati ravnodušan.
Biskup je na kraju homilije "razotkrio tajnu sv. Klare": siromaštvo koje je izabrala nije bilo bijeda već sloboda. Klara je željela da joj jedino bogatstvo bude Krist i da se potpuno pouzda u Božju providnost, jer tko stvarno ljubi ne pita što mu pripada nego što može darovati. Biskup Kovač kazao je da možda upravo tu Klara ponovno govori sadašnjem vremenu, zato Crkva nakon njezine smrti nije vidjela samo jednu svetu redovnicu nego svjetlo koje se širilo iz skrovitosti. "Svijet mijenjaju oni koji su dopustili da Krist bude u središtu njihova života. Zato nas Klara danas poziva da pogledamo u Krista, zrcalni odraz svoga bića, jer ćemo u Njemu pronaći svoje pravo lice", zaključio je.
Na kraju misnog slavlja župnik vlč. Pužin zahvalio je predslavitelju na upućenim riječima, a također je zahvalio svim hodočasnicima, aktivnim sudionicima liturgijskog slavlja, župnim suradnicima kao i župljanima koji su sudjelovali na trodnevnici i koji su duhovno i materijalno doprinijeli ovogodišnjoj svečanoj proslavi svetkovine župne zaštitnice. Župnik je sve prisutne potaknuo da pronose poruku vjere, nade i ljubavi - dakle, ništa drugo nego evanđelje - u svakodnevnom životu i poželio da za darovanu dobrotu po zagovoru svete Klare Gospodin sve preobilno ispuni svakim blagoslovom i milošću.
Ministrant Petar Mahin uručio je biskupu Kovaču uime župne zajednice prigodan dar u radosnoj zahvalnosti za darovano zajedništvo.
Misno slavlje glazbeno je animirao mješoviti župni zbor pod dirigentskim vodstvom i orguljskom pratnjom prof. Alle Čorak.
Na početku mise župnik domaćin vlč. Darko Pužin uime cijele župne zajednice izrazio je srdačnu dobrodošlicu i zahvalio na dolasku i zajedništvu ocu biskupu i suslaviteljima mons. Jurju Batelji, postulatoru kauze za proglašenje svetim blaženog Alojzija Stepinca; preč. Tomislavu Škenderu, župniku župe sv. Ivana ap. i ev. Zagreb-Utrina i dekanu Novozagrebačkog dekanata; vlč. Branimiru Šariću, svećeniku na studiju u Rimu i predvoditelju trodnevnice; vlč. Josipu Žagaru, župniku župe Majke Božje Fatimske u Lukavcu; vlč. Robertu Ćibariću, župniku župe Trsteno u Dubrovačkoj biskupiji. Đakonsku službu vršio je trajni đakon župljanin vlč. Stanko Mikulić.
Vlč. Pužin je također pozdravio sve prisutne župljane, hodočasnike, uzvanike i drage goste, a osobito djecu, mlade te stare i bolesne.
Biskup Kovač zahvalio je na dobrodošlici, uzvratio pozdrave istim redom i naslovom te uputio iskrene čestitke prigodom župne svetkovine, izrazivši radost što u ovoj župi može slaviti euharistiju baš na njezin dan.
U homiliji biskup Kovač približio je vjernicima glavne značajke duhovnosti sv. Klare koristeći nekoliko upečatljivih motiva iz Klarina života u trenutku kada je odlučila otići iz roditeljskog doma kako bi se potpuno predala Kristu Gospodinu, svojemu ljubljenom Zaručniku. Tako je biskup naglasio da vrata, kroz koja je Klara prošla u noći Cvjetnice 1211. godine, postaju granica između njezina starog i novog života; iza nje ostaje bogatstvo koje nudi svijet, a koje Klara mijenja za bogatstvo neba; prividnu sigurnost ljudskih planova za sigurnost Božjeg poziva.
Drugi motiv koji je mons. Kovač istaknuo je Klarina duga kosa, koja je bila znak njezine plemićke ljepote, društvenog položaja i života koji joj je bio namijenjen. Činom odsijecanja kose, koji je povjerila svojemu prijatelju svetome Franji, Klara je svojim imenom posvjedočila jasnu, svijetlu namjeru, stvarnost svoga daljnjeg života: 'Ne želim više pripadati onome što prolazi, moje srce pripada Onomu koji ostaje.' Činom odreknuća od tjelesne ljepote i bogatstva svoje plemićke obitelji Klara je skinula starog čovjeka da bi obukla Krista, poručio je biskup i povezao da se ovdje iščitava povezanost s ovom župom koja, dobrotom sestara klarisa iz protosamostana u Asizu, u trajnome vlasništvu ima relikviju kose svoje svetice zaštitnice, koja je župnoj zajednici velika radost i utjeha, kao da je sveta Klara i dalje živa.
Nastavno na ovaj poticaj da je itekako vrijedno sve izgubiti poradi Krista, jer jedino u Kristu imamo sve, biskup je pozvao okupljene da budu oprezni kako svoje sigurnosti ne bi stavili u bogatstva svijeta i u posjedovanje, već u ispunjenje svoga srca neprolaznim vrijednostima. A da bi to mogli potrebno je u nutrini i tišini osluškivati Božji glas i pitati se: "Je li ono što imam zaista ono što me ispunja ili postoji Netko komu moje srce pripada više od svega što posjedujem?", upitao se propovjednik i dodao da kada čovjek jednom prepozna da je pozvan od Ljubavi, tada više ne može ostati ravnodušan.
Biskup je na kraju homilije "razotkrio tajnu sv. Klare": siromaštvo koje je izabrala nije bilo bijeda već sloboda. Klara je željela da joj jedino bogatstvo bude Krist i da se potpuno pouzda u Božju providnost, jer tko stvarno ljubi ne pita što mu pripada nego što može darovati. Biskup Kovač kazao je da možda upravo tu Klara ponovno govori sadašnjem vremenu, zato Crkva nakon njezine smrti nije vidjela samo jednu svetu redovnicu nego svjetlo koje se širilo iz skrovitosti. "Svijet mijenjaju oni koji su dopustili da Krist bude u središtu njihova života. Zato nas Klara danas poziva da pogledamo u Krista, zrcalni odraz svoga bića, jer ćemo u Njemu pronaći svoje pravo lice", zaključio je.
Na kraju misnog slavlja župnik vlč. Pužin zahvalio je predslavitelju na upućenim riječima, a također je zahvalio svim hodočasnicima, aktivnim sudionicima liturgijskog slavlja, župnim suradnicima kao i župljanima koji su sudjelovali na trodnevnici i koji su duhovno i materijalno doprinijeli ovogodišnjoj svečanoj proslavi svetkovine župne zaštitnice. Župnik je sve prisutne potaknuo da pronose poruku vjere, nade i ljubavi - dakle, ništa drugo nego evanđelje - u svakodnevnom životu i poželio da za darovanu dobrotu po zagovoru svete Klare Gospodin sve preobilno ispuni svakim blagoslovom i milošću.
Ministrant Petar Mahin uručio je biskupu Kovaču uime župne zajednice prigodan dar u radosnoj zahvalnosti za darovano zajedništvo.
Misno slavlje glazbeno je animirao mješoviti župni zbor pod dirigentskim vodstvom i orguljskom pratnjom prof. Alle Čorak.
Lidija Miler, župna medijska suradnica