Zagrebačka nadbiskupija

Uzoriti gospodine kardinale, draga braćo biskupi!

Srdačno vas pozdravljam u Gospodinu na početku 69. sjednice biskupa Zagrebačke crkvene pokrajine. Radost mi je što vas danas mogu primiti u Zagrebu i poželjeti vam bratsku dobrodošlicu. Neka nam ovaj susret bude prigoda za otvoren razgovor, uzajamno ohrabrenje i zajedničko razlučivanje onoga što pridonosi dobru naših mjesnih Crkava.

Posebno pozdravljam kardinala Josipa Bozanića i biskupa Josipa Mrzljaka. Uzoriti gospodine kardinale i preuzvišeni biskupe Josipe, hvala vam na nazočnosti i zajedništvu te na bogatome pastirskom iskustvu kojim obogaćujete naša promišljanja. Srdačno pozdravljam i sestru Valentinu Mandarić te joj zahvaljujem što će nam predstaviti današnju temu.

Naša okupljanja izražavaju odgovornost koju kao pastiri dijelimo za povjereni nam Božji narod. Premda svaka naša biskupija ima svoje posebnosti, mnoga su nam pitanja zajednička. Zato su razmjena iskustava i usklađeno djelovanje dragocjena pomoć da naše odluke budu razborite, pravedne i pastoralno plodonosne.

Glavna tema današnjega zasjedanja jest pitanje katoličkoga vjeronauka u školama. U njegovu je središtu briga za djecu i mlade, za njihovo uvođenje u vjeru i cjelovit rast. U vremenu u kojemu mladi primaju mnoštvo informacija, a često ostaju bez pouzdana usmjerenja, vjeronauk ima važnu zadaću pomagati im razumjeti kršćansku vjeru, prepoznati dostojanstvo ljudske osobe i odgovorno oblikovati vlastiti život. Katolički vjeronauk stoga nije tek prenošenje vjerskoga znanja, nego pomoć mladome čovjeku da u svjetlu Evanđelja razlučuje istinu, slobodno preuzima odgovornost i raste u nadi.

Priloženi materijal pred nas stavlja konkretna pitanja: kako pristupiti učenicima koji vjeronauk prvi put upisuju kasnije tijekom školovanja ili mu se vraćaju nakon prekida te kako osigurati primjerene zamjene za odsutne vjeroučitelje. Iza tih pitanja nalaze se djeca i obitelji s različitim iskustvima, ali i vjeroučitelji kojima su potrebni jasni kriteriji i naša potpora.

Želimo da učenik koji se želi uključiti u vjeronauk naiđe na otvorenost i pomoć. Istodobno trebamo promisliti kako mu omogućiti da nadoknadi propuštene sadržaje, vodeći računa o njegovim mogućnostima i zahtjevima nastavnoga predmeta. Ujednačene i pedagoški opravdane smjernice mogle bi pomoći da postupanje bude pravedno i razumljivo učenicima, roditeljima i školama.

Jednaku pozornost zaslužuje pitanje zamjena. Potrebno je razmotriti kako osigurati kontinuitet i kvalitetu nastave te sačuvati vjerodostojnost katoličkoga vjeronauka i povezanost njegova poučavanja s poslanjem Crkve. Pritom nam je važna suradnja nadležnih crkvenih ureda i škola, uz svijest da prijedloge koje danas razmatramo treba još stručno i pravno uskladiti prije njihova konačnoga oblikovanja.

Ova nas tema ujedno podsjeća na povezanost obitelji, škole i župne zajednice. Školski vjeronauk i župna kateheza imaju vlastite zadaće, ali su pozvani međusobno se podupirati. Naša je odgovornost pomoći da upoznavanje vjere bude povezano sa življenim iskustvom kršćanskoga zajedništva.

Želim zahvaliti svim vjeroučiteljima i suradnicima naših katehetskih ureda na predanosti kojom prate djecu i mlade. Njihov rad traži stručnost, strpljivost i osobno svjedočanstvo. Neka u nama prepoznaju pastire koji poznaju njihove teškoće, cijene njihovu službu i spremni su pružiti im oslonac.

Braćo biskupi, povjerimo današnji rad Gospodinu, moleći za svjetlo Duha Svetoga i zagovor blaženoga Alojzija Stepinca. Neka nas naše zajedništvo učvrsti u služenju, a naše odluke pomognu da djeca i mladi u susretu s vjerom prepoznaju istinu koja usmjerava život i nadu koja ga nosi.

Svima vam još jednom želim srdačnu dobrodošlicu i plodonosan rad.