Proslavljena župna svetkovina sv. Mihaela arkanđela u zagrebačkim Gračanima
Župa sv. Mihaela Arkanđela u zagrebačkim Gračanima proslavila je blagdan svog nebeskog zaštitnika 4. listopada 2026. godine. Misno slavlje, koje je započelo procesijom od kapelice na Trnčevićevom putu, predslavio je mons. Marko Kovač, pomoćni zagrebački biskup, u zajedništvu sa župnikom fra Marinom Matančićem, TOR; preč. Matom Cikojom, upraviteljem Župe sv. Mirka u Šestinama i dekanom Gornjogradskog dekanata; vlč. Andrijom Miličevićem, župnikom Župe sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi; don Zlatkom Brauchlerom, doktorandom kanonskog prava na Papinskom sveučilištu Lateran u Rimu, te fra Mirkom Miškovićem, TOR, upraviteljem Samostana sv. Franje Ksaverskog na zagrebačkom Ksaveru i doktorandom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Na misi je pjevalo Hrvatsko pjevačko seljačko društvo Podgorac i zbor gradišćanskih Hrvata iz Dolnje Pulje i Mjenova (Austrija).
Tumačeći naviještenu Božju riječ biskup Kovač rekao je kako u vremenu kada je Obećana zemlja podijeljena na dva kraljevstva Bog podiže proroka Izaiju. "Izaija donosi nevjerojatnu poruku. Doći će novi kralj. On će ponovo ujediniti ono što je razdvojeno. Sjever i Jug ponovo će postati jedno, a Asirija će biti protjerana. Ali, prije nego što prorok govori o novome kralju, obnovi i o pobjedi, on mora reći nešto mnogo bolnije. Mora govoriti o samom narodu. Problem nije samo Asirija, problem nije samo neprijatelj izvana, problem je vinograd iznutra."
Dodao je kako prorok Izaija pojašnjava kako dolazi vrijeme berbe, ali "umjesto plemenitog grožđa - divlje grožđe. Tada postavlja jedno od najpotresnijih pitanja - što sam još mogao učiniti za svoj vinograd, a da nisam učinio? Ne pita, zašto nisi bio savršen. Pita nešto mnogo dublje. Zašto od svega što sam ti dao nije izrastao plod?"
Osvrćući se na evanđelje u kojem Isus govori o slici vinograda, mons. Kovač naglasio je: "Kod Izaije problem je bio u vinogradu. Vinograd je donio divlje grožđe. Kod Isusa problem nije samo vinograd. Problem su vinogradari. (...) Gospodar sadi, gospodar obrađuje, Gospodin priprema, Gospodin daje, a onda vinograd povjerava drugima. I odlazi. Ne zato što ga više nije briga, nego zato da vinogradarima - nama, ostavi slobodu. Tu se nalazi jedna velika istina. Bog nije gospodar koji neprestano stoji nad čovjekom i prisiljava ga da donosi plod. Bog daje, Bog povjerava, Bog čeka. Ali, sloboda koju nam Bog daje nije sloboda bez odgovornosti. Jer vinograd - ovaj svijet, ova zemlja nisu naši. Život nije naš privatni posjed. Obitelj nije moj privatni posjed. Svijet nije moj privatni posjed. Vrijeme koje imam nije naš privatni posjed. Darovi koje imamo nisu naš privatni posjed. Povjereno nam je od Gospodina. Zato gospodar kada dođe vrijeme berbe šalje svoje sluge - proroke. One koji podsjećaju narod čiji je vinograd, one koji dolaze i govore - vratite se Gospodinu."
Istaknuo je kako "vinogradari čine nešto strašno: pretuku, ubiju, kamenuju. Onda dolazi nevjerojatan trenutak: „Gospodar kaže, poslat ću im svoga Sina“. Još uvijek daje priliku, još uvijek otvara vrata. Kaže, možda će poslušati moga sina. Sin dolazi u vinograd, sin dolazi među svoj narod, sin dolazi onima kojima je sve povjereno i oni ga ne žele primiti. Jer, Isus ne dolazi samo govoriti o tome kako treba biti bolji vinogradar. On dolazi kao sin. Dolazi kao onaj kojega je Otac poslao. Dolazi tražiti plod, ali na kraju ostaje samo odbačen."
Biskup je poručio kako tu evanđelje postaje osobno. "Pitanje je, jesam li ja vinogradar kojemu je nešto povjereno, a odgovor je - jesam. Svatko od nas nešto je primio. Netko je primio obitelj, netko djecu, netko brak, netko vrijeme, netko novac, netko znanje, netko prijateljstvo, netko odgovornost za druge i Bog će jednoga dana doći po plod. Ne po tuđi plod, nego po moj. Neće me pitati, Marko zašto nisi bio netko drugi? Pitat će, što si učinio s ovim što sam ti povjerio? Možda je upravo to ono što nas najviše treba zaustaviti. Mogu cijeli život živjeti kao da sam vlasnik svega ovoga. A nisam. Vinogradar sam."
Mons. Kovač podsjetio je okupljene vjernike da "Bog nije samo posadio vinograd. Poslao je proroke. Poslao je svoje sluge, svoju Riječ, na kraju poslao je Sina i došao sve do križa. Zato, kršćanska vjera nije priča o Bogu koji negdje daleko čeka da čovjek pogriješi. To je priča o čovjeku koji neprestano dolazi. Doći će i danas u Euharistiji. Dolazi u svome Sinu. Pitanje je samo, hoću li prepoznati onoga koji dolazi. Možda je najveća opasnost za vinogradara upravo to da se navikne na vinograd, na ovaj svijet, da zaboravi kome pripada ovaj svijet, ovaj vinograd. Mogu se toliko naviknuti na život da zaboravim na Boga. Mogu se toliko naviknuti na molitvu da prestanem slušati Boga. Mogu se toliko naviknuti na vjeru da više ne dopustim da me vjera mijenja."
Na kraju je kazao kako će nečastivi "uvijek umiješati negdje svoje prste, svoje ideje. Istinski vjernik, istinska vjernica, svakoga dana to mora stavljati pred Gospodina, u njegovo srce. Gospodine, da bih mogao birati ono što je dobro, ono što je lijepo, što je istinito, pokaži mi što je dobro za Tebe, pokaži mi što je istinito. Onda mi daj snage da to što je dobro, lijepo, istinito mogu birati, da to dobro, lijepo, istinito mogu živjeti - ja u svojoj obitelji, na svome radnom mjestu, u Gračanima, u Zagrebu, na ovome svijetu."
"Neka Bog mira bude s nama, a zaštitnik sveti Mihael Arkanđeo stalno će vikati, podsjećati nas i govoriti ono što njegovo ime znači - Tko je kao Bog?!. Ni moj život, ni ono što imam, ni ono što sam stekao, ni moje titule, nisu kao Bog. Mihael će me podsjećati, sjeti se tko je kao Bog? Nitko. Zato ćemo se i danas pokloniti istinskome Bogu, moliti ga za razum, za spoznaju, za ljubav, moliti ga za snagu", zaključio je biskup Kovač.
Na kraju misnog slavlja župnik fra Marin Matančić zahvalio je mons. Kovaču na upućenoj riječi i svekolikoj podršci koju daje za izgradnju Bogoslužnog i pastoralnog centra koji će biti posvećen Gospodinovom preobraženju. Također je zahvalio svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos u organizaciji i realizaciji proslave sv. Mihaela Arkanđela.
Za proslavu župne svetkovine župljani su se pripremali cjelovitim čitanjem Svetoga pisma i trodnevnom duhovnom pripravom koju su predvodili vlč. Mladen Škvorc, župnik Župe sv. Terezije od Djeteta Isusa u Zagrebu; fra Mirko Kralj, župnik Župe sv. Franje Ksaverskog na zagrebačkom Ksaveru, i vlč. Ivan Vujević, upravitelj Župe sv. Petra i Pavla u Bešićima.
Nada Fofić, župna medijska suradnica
Tumačeći naviještenu Božju riječ biskup Kovač rekao je kako u vremenu kada je Obećana zemlja podijeljena na dva kraljevstva Bog podiže proroka Izaiju. "Izaija donosi nevjerojatnu poruku. Doći će novi kralj. On će ponovo ujediniti ono što je razdvojeno. Sjever i Jug ponovo će postati jedno, a Asirija će biti protjerana. Ali, prije nego što prorok govori o novome kralju, obnovi i o pobjedi, on mora reći nešto mnogo bolnije. Mora govoriti o samom narodu. Problem nije samo Asirija, problem nije samo neprijatelj izvana, problem je vinograd iznutra."
Dodao je kako prorok Izaija pojašnjava kako dolazi vrijeme berbe, ali "umjesto plemenitog grožđa - divlje grožđe. Tada postavlja jedno od najpotresnijih pitanja - što sam još mogao učiniti za svoj vinograd, a da nisam učinio? Ne pita, zašto nisi bio savršen. Pita nešto mnogo dublje. Zašto od svega što sam ti dao nije izrastao plod?"
Osvrćući se na evanđelje u kojem Isus govori o slici vinograda, mons. Kovač naglasio je: "Kod Izaije problem je bio u vinogradu. Vinograd je donio divlje grožđe. Kod Isusa problem nije samo vinograd. Problem su vinogradari. (...) Gospodar sadi, gospodar obrađuje, Gospodin priprema, Gospodin daje, a onda vinograd povjerava drugima. I odlazi. Ne zato što ga više nije briga, nego zato da vinogradarima - nama, ostavi slobodu. Tu se nalazi jedna velika istina. Bog nije gospodar koji neprestano stoji nad čovjekom i prisiljava ga da donosi plod. Bog daje, Bog povjerava, Bog čeka. Ali, sloboda koju nam Bog daje nije sloboda bez odgovornosti. Jer vinograd - ovaj svijet, ova zemlja nisu naši. Život nije naš privatni posjed. Obitelj nije moj privatni posjed. Svijet nije moj privatni posjed. Vrijeme koje imam nije naš privatni posjed. Darovi koje imamo nisu naš privatni posjed. Povjereno nam je od Gospodina. Zato gospodar kada dođe vrijeme berbe šalje svoje sluge - proroke. One koji podsjećaju narod čiji je vinograd, one koji dolaze i govore - vratite se Gospodinu."
Istaknuo je kako "vinogradari čine nešto strašno: pretuku, ubiju, kamenuju. Onda dolazi nevjerojatan trenutak: „Gospodar kaže, poslat ću im svoga Sina“. Još uvijek daje priliku, još uvijek otvara vrata. Kaže, možda će poslušati moga sina. Sin dolazi u vinograd, sin dolazi među svoj narod, sin dolazi onima kojima je sve povjereno i oni ga ne žele primiti. Jer, Isus ne dolazi samo govoriti o tome kako treba biti bolji vinogradar. On dolazi kao sin. Dolazi kao onaj kojega je Otac poslao. Dolazi tražiti plod, ali na kraju ostaje samo odbačen."
Biskup je poručio kako tu evanđelje postaje osobno. "Pitanje je, jesam li ja vinogradar kojemu je nešto povjereno, a odgovor je - jesam. Svatko od nas nešto je primio. Netko je primio obitelj, netko djecu, netko brak, netko vrijeme, netko novac, netko znanje, netko prijateljstvo, netko odgovornost za druge i Bog će jednoga dana doći po plod. Ne po tuđi plod, nego po moj. Neće me pitati, Marko zašto nisi bio netko drugi? Pitat će, što si učinio s ovim što sam ti povjerio? Možda je upravo to ono što nas najviše treba zaustaviti. Mogu cijeli život živjeti kao da sam vlasnik svega ovoga. A nisam. Vinogradar sam."
Mons. Kovač podsjetio je okupljene vjernike da "Bog nije samo posadio vinograd. Poslao je proroke. Poslao je svoje sluge, svoju Riječ, na kraju poslao je Sina i došao sve do križa. Zato, kršćanska vjera nije priča o Bogu koji negdje daleko čeka da čovjek pogriješi. To je priča o čovjeku koji neprestano dolazi. Doći će i danas u Euharistiji. Dolazi u svome Sinu. Pitanje je samo, hoću li prepoznati onoga koji dolazi. Možda je najveća opasnost za vinogradara upravo to da se navikne na vinograd, na ovaj svijet, da zaboravi kome pripada ovaj svijet, ovaj vinograd. Mogu se toliko naviknuti na život da zaboravim na Boga. Mogu se toliko naviknuti na molitvu da prestanem slušati Boga. Mogu se toliko naviknuti na vjeru da više ne dopustim da me vjera mijenja."
Na kraju je kazao kako će nečastivi "uvijek umiješati negdje svoje prste, svoje ideje. Istinski vjernik, istinska vjernica, svakoga dana to mora stavljati pred Gospodina, u njegovo srce. Gospodine, da bih mogao birati ono što je dobro, ono što je lijepo, što je istinito, pokaži mi što je dobro za Tebe, pokaži mi što je istinito. Onda mi daj snage da to što je dobro, lijepo, istinito mogu birati, da to dobro, lijepo, istinito mogu živjeti - ja u svojoj obitelji, na svome radnom mjestu, u Gračanima, u Zagrebu, na ovome svijetu."
"Neka Bog mira bude s nama, a zaštitnik sveti Mihael Arkanđeo stalno će vikati, podsjećati nas i govoriti ono što njegovo ime znači - Tko je kao Bog?!. Ni moj život, ni ono što imam, ni ono što sam stekao, ni moje titule, nisu kao Bog. Mihael će me podsjećati, sjeti se tko je kao Bog? Nitko. Zato ćemo se i danas pokloniti istinskome Bogu, moliti ga za razum, za spoznaju, za ljubav, moliti ga za snagu", zaključio je biskup Kovač.
Na kraju misnog slavlja župnik fra Marin Matančić zahvalio je mons. Kovaču na upućenoj riječi i svekolikoj podršci koju daje za izgradnju Bogoslužnog i pastoralnog centra koji će biti posvećen Gospodinovom preobraženju. Također je zahvalio svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos u organizaciji i realizaciji proslave sv. Mihaela Arkanđela.
Za proslavu župne svetkovine župljani su se pripremali cjelovitim čitanjem Svetoga pisma i trodnevnom duhovnom pripravom koju su predvodili vlč. Mladen Škvorc, župnik Župe sv. Terezije od Djeteta Isusa u Zagrebu; fra Mirko Kralj, župnik Župe sv. Franje Ksaverskog na zagrebačkom Ksaveru, i vlč. Ivan Vujević, upravitelj Župe sv. Petra i Pavla u Bešićima.
Nada Fofić, župna medijska suradnica