1094.
Najstariji zapis o prvom zagrebačkom biskupu Duhu postoji u povelji biskupa Felicijana, koji je 1134. presudio spor oko posjeda Dubrave, i tom prigodom iznio podatke o njezinu osnivanju. Spominjući ugarskog kralja Ladislava kao osnivača, zapisao je: „Da pouči, dakle, neznanje ovoga puka našao je prikladnim nekog Čeha, čovjeka časna života, imenom Duh, kojeg je poslao za pastira ovoj Crkvi po svom kapelanu Fanciki“. To je jedini dokument gdje se spominje prvi zagrebački biskup Duh. Zagrebački kanonik Ivan, arhiđakon gorički, sastavio je 1334. prvi povijesni pregled zagrebačkih biskupa.
Niz biskupa započinje Duhom, ali o njemu govori s određenim oprezom: „Nalazi se da se prvi biskup na čelu Zagrebačke crkve zvao Duh, za koga se vjeruje da je bio u vrijeme gospodina sv. Ladislava kralja, po čemu je on utemeljitelj zagrebačke crkve; možda je bio slavenske naobrazbe (de littera sclavica), na što upućuje njegovo ime Duh, to jest duh (spiritus)“. Najiscrpnije objašnjenje o tome zašto je za prvog biskupa postavljen Duh donio je Ivan Tkalčić.
Izvor: Dobronić, L. (1995) Duh. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 1-2.
Niz biskupa započinje Duhom, ali o njemu govori s određenim oprezom: „Nalazi se da se prvi biskup na čelu Zagrebačke crkve zvao Duh, za koga se vjeruje da je bio u vrijeme gospodina sv. Ladislava kralja, po čemu je on utemeljitelj zagrebačke crkve; možda je bio slavenske naobrazbe (de littera sclavica), na što upućuje njegovo ime Duh, to jest duh (spiritus)“. Najiscrpnije objašnjenje o tome zašto je za prvog biskupa postavljen Duh donio je Ivan Tkalčić.
Izvor: Dobronić, L. (1995) Duh. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 1-2.