Blaženi Gracija iz Mua
Augustinac i pustinjak Gracija rođen je 27. studenog 1438. u malom mjestu Muo u Boki kotorskoj, a umro u Veneciji 9. studenog 1508. godine.
Bio je euharistijski svetac, skroman redovnički brat i posebno se zalagao za siromahe i prosjake. Budući da je potjecao iz ribarske obitelji, postao je mornar i na jednom putovanju je čuo propovjednika augustinca bl. Šimuna.
Potom se posvetio Bogu i ušao u samostan augustinaca blizu Padove. Nakon 15 godina odlazi u samostan na otočiću sv. Kristofora i tamo umire u sedamdesetoj godini života. Nakon 250 godina od smrti, tijelo blaženog Gracije je vraćeno u Muo.
Kad se odlučio za redovnički život, nije se htio baviti knjigom i postati svećenik, nego je živio kao skromni redovnički brat. Osobito je gajio pobožnost prema Kristu nazočnom u presvetoj Euharistiji. Za vrijeme mise uranjao bi u euharistijski misterij, hranio se Kristovim tijelom u sv. pričesti i u slobodno vrijeme sate i sate provodio u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Siromasi i prosjaci su mu često dolazili na samostanska vrata s kojih nikada nisu bili odbijeni. Svakome je pružio riječ utjehe koja je često imala veći značaj od materijalnih darova.
Blaženim je proglašen 1889. godine.
Bio je euharistijski svetac, skroman redovnički brat i posebno se zalagao za siromahe i prosjake. Budući da je potjecao iz ribarske obitelji, postao je mornar i na jednom putovanju je čuo propovjednika augustinca bl. Šimuna.
Potom se posvetio Bogu i ušao u samostan augustinaca blizu Padove. Nakon 15 godina odlazi u samostan na otočiću sv. Kristofora i tamo umire u sedamdesetoj godini života. Nakon 250 godina od smrti, tijelo blaženog Gracije je vraćeno u Muo.
Kad se odlučio za redovnički život, nije se htio baviti knjigom i postati svećenik, nego je živio kao skromni redovnički brat. Osobito je gajio pobožnost prema Kristu nazočnom u presvetoj Euharistiji. Za vrijeme mise uranjao bi u euharistijski misterij, hranio se Kristovim tijelom u sv. pričesti i u slobodno vrijeme sate i sate provodio u klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu.
Siromasi i prosjaci su mu često dolazili na samostanska vrata s kojih nikada nisu bili odbijeni. Svakome je pružio riječ utjehe koja je često imala veći značaj od materijalnih darova.
Blaženim je proglašen 1889. godine.