Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju. 9. lipnja 2013.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Mjesec lipanj je tradicionalno posvećen Presvetom Srcu Isusovu, najvišem ljudskom izrazu božanske ljubavi. Upravo u prošli petak smo slavili svetkovinu Srca Kristova, i taj blagdan daje intonaciju čitavom mjesecu. U pučkoj pobožnosti simboli imaju veliku vrijednost i Srce Isusov je simbol par excellence Božjeg milosrđa; ali to nije neki imaginarni već stvarni simbol koji predstavlja središte, izvor iz kojeg je poteklo spasenje za čitav ljudski rod.
Od temeljne je važnosti u tome smislu, nadalje, izvješće o Kristovoj smrti po Ivanu. Taj evanđelist naime svjedoči ono što je vidio na Kalvariji, to jest da je jedan od vojnika Isusu, kada je već bio mrtav, probio bok s mačem i da su iz iz te rane potekli krv i voda (usp. Iv 19, 33-34). Ivan je prepoznao u tom, na prvi pogled sporednom, znaku ispunjenje proroštava: srce Isusa, Jaganjca žrtvovanog na križu, izvor je oproštenja i života za sve ljude.
A koji je plod te ljubavi, toga milosrđa? To je život! Isus kaže udovici iz Naina: "Ne plači!" a zatim doziva mrtvog dječaka i budi ga kao iz nekog sna (usp. rr. 13-15). Zamislimo samo to, lijepo je to: Božje milosrđe daje život čovjeku, diže ga iz smrti. Gospodin nas uvijek gleda s milosrđem: ne zaboravimo to, gleda nas uvijek s milosrđem, čeka nas s milosrđem. Ne bojmo se približiti Njemu! On ima milosrdno srce! Ako mu pokažemo naše unutarnje rane, naše grijeh,e on nam uvijek oprašta. On je čisto milosrđe! Pođimo Isusu!
Draga braćo i sestre, danas se u Krakovu blaženima proglašavaju dvije poljske redovnice: Sofija Czeska Maciejowska koja je u prvoj polovini 17. stoljeća osnovala Zajednicu djevicâ od Prikazanja Blažene Djevice Marije; i Margarita Lucija Szewczyk, koja je u 19. stoljeću osnovala Zajednicu kćeri Blažene Djevice Marije Žalosne. Sa Crkvom u Krakovu uzdignimo svoju hvalu Gospodinu!
Srdačno pozdravljam sve danas prisutne hodočasnike: župne skupine, obitelji, školarce, udruge, pokrete. Svima upućujem svoj pozdrav!
Želim vam ugodnu nedjelju i dobar tek!
Mjesec lipanj je tradicionalno posvećen Presvetom Srcu Isusovu, najvišem ljudskom izrazu božanske ljubavi. Upravo u prošli petak smo slavili svetkovinu Srca Kristova, i taj blagdan daje intonaciju čitavom mjesecu. U pučkoj pobožnosti simboli imaju veliku vrijednost i Srce Isusov je simbol par excellence Božjeg milosrđa; ali to nije neki imaginarni već stvarni simbol koji predstavlja središte, izvor iz kojeg je poteklo spasenje za čitav ljudski rod.
Evanđelja se na raznim mjestima referiraju na Srce Isusovo, primjerice u ulomku u kojem sam Krist kaže: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca" (Mt 11, 28-29).
Od temeljne je važnosti u tome smislu, nadalje, izvješće o Kristovoj smrti po Ivanu. Taj evanđelist naime svjedoči ono što je vidio na Kalvariji, to jest da je jedan od vojnika Isusu, kada je već bio mrtav, probio bok s mačem i da su iz iz te rane potekli krv i voda (usp. Iv 19, 33-34). Ivan je prepoznao u tom, na prvi pogled sporednom, znaku ispunjenje proroštava: srce Isusa, Jaganjca žrtvovanog na križu, izvor je oproštenja i života za sve ljude.
Ali Isusovo milosrđe nije samo neki osjećaj, već je snaga koja daje život, koja uskrišava čovjeka! Govori nam to današnje Evanđelje u epizodi o udovici iz Naina (Lk 7, 11-17). Isus sa svojim učenicima dolazi u Nain, selo u Galileji, upravo u trenutku u kojem se održava pogreb: bio je to ukop dječaka, sina jedinca jedne udovice. Isusov se pogled odmah spušta na uplakanu majku.
Kaže evanđelist Luka: "Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom" (r. 13). To "sažalijevanje" je Božja ljubav prema čovjeku, to je milosrđe, to jest stav kojeg Bog zauzima u dodiru s ljudskom bijedom, s našim siromaštvom, trpljenjem, tjeskobom. Biblijski izraz "suosjećanje" doziva u pamet utrobu majke: majka, naime, reagira na bol svoje djece. Tako Bog nas ljubi, kaže Sveto pismo.
Kaže evanđelist Luka: "Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom" (r. 13). To "sažalijevanje" je Božja ljubav prema čovjeku, to je milosrđe, to jest stav kojeg Bog zauzima u dodiru s ljudskom bijedom, s našim siromaštvom, trpljenjem, tjeskobom. Biblijski izraz "suosjećanje" doziva u pamet utrobu majke: majka, naime, reagira na bol svoje djece. Tako Bog nas ljubi, kaže Sveto pismo.
A koji je plod te ljubavi, toga milosrđa? To je život! Isus kaže udovici iz Naina: "Ne plači!" a zatim doziva mrtvog dječaka i budi ga kao iz nekog sna (usp. rr. 13-15). Zamislimo samo to, lijepo je to: Božje milosrđe daje život čovjeku, diže ga iz smrti. Gospodin nas uvijek gleda s milosrđem: ne zaboravimo to, gleda nas uvijek s milosrđem, čeka nas s milosrđem. Ne bojmo se približiti Njemu! On ima milosrdno srce! Ako mu pokažemo naše unutarnje rane, naše grijeh,e on nam uvijek oprašta. On je čisto milosrđe! Pođimo Isusu!
Obratimo se Djevici Mariji: njezino bezgrešno srce, majčinsko srce, dijelilo je u najvećoj mjeri Božje "suosjećanje", posebno u času Isusove smrti i muke. Neka nam Marija pomogne da budemo krotki, ponizni i milosrdni s našom braćom.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre, danas se u Krakovu blaženima proglašavaju dvije poljske redovnice: Sofija Czeska Maciejowska koja je u prvoj polovini 17. stoljeća osnovala Zajednicu djevicâ od Prikazanja Blažene Djevice Marije; i Margarita Lucija Szewczyk, koja je u 19. stoljeću osnovala Zajednicu kćeri Blažene Djevice Marije Žalosne. Sa Crkvom u Krakovu uzdignimo svoju hvalu Gospodinu!
Srdačno pozdravljam sve danas prisutne hodočasnike: župne skupine, obitelji, školarce, udruge, pokrete. Svima upućujem svoj pozdrav!
[...]
Danas ne zaboravimo Božju ljubav, Isusovu ljubav: on nas gleda, ljubi nas i čeka. On je sav srce i milosrđe. Pođimo s povjerenjem Isusu, on nam uvijek oprašta.
Želim vam ugodnu nedjelju i dobar tek!