Zagrebačka nadbiskupija

 

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Današnje nas Evanđelje poziva razmišljati o temi spasenja. Isus je putovao iz Galileje prema gradu Jeruzalemu i na tome putu – pripovijeda evanđelist Luka – netko mu se približi i upita ga: "Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?" (13, 23). Isus ne odgovara izravno na to pitanje: nije važno znati koliki se spašavaju, već je važno radije poznavati put spasenja. Tako Isus na to pitanje odgovara ovim riječima: "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći" (r. 24). Što Isus želi time reći? Koja su to vrata kroz koja moramo ući? I zašto Isus govori o uskim vratima?

Slika vrata ponavlja se više put u Evanđelju i doziva u pamet vrata kuće, domaćeg ognjišta, gdje nalazimo sigurnost, ljubav, toplinu. Isus nam govori da postoje jedna vrata kroz koja ulazimo u Božju obitelj, u toplinu Božjega doma, zajedništva s njim. Ta su vrata sam Isus (usp. Iv 10, 9). On je vrata. On je put prema spasenju. On nas vodi Ocu. A ta vrata koja su Isus nisu nikada zatvorena, ta vrata nisu nikada zatvorena, otvorena su uvijek i svima, bez razlike, bez isključivosti, bez povlastica. Jer, znate, Isus nikoga ne isključuje. Netko bi mi od vas možda mogao reći: "Ali, oče, ja sam sigurno isključen, jer sam veliki grešnik: činio sam ružne stvari, učinio sam ih mnogo u svom životu". Ne, nisi isključen! Upravo zato si više voljen, jer Isus više voli grešnika, uvijek, da mu oprosti, da ga ljubi. Isus te čeka da te zagrli, da ti oprosti. Ne boj se: on te čeka. Trgni se, smogni hrabrosti da uđeš kroz njegova vrata. Svi su pozvani prijeći preko praga tih vrata, prijeći preko praga vrata vjere, ući u njegov život i dopustiti mu da uđe u naš život, da ga on preobrazi, obnovi, dadne mu punu i trajnu radost.

Danas prolazimo pored mnogih vrata koja nas pozivaju da uđemo obećavajući nam sreću a zatim opažamo da ta sreća traje samo časak, iscrpljuje se u samoj sebi i nema budućnosti. Ali ja vas pitam: kroz koja vrata mi želimo ući? I kome želimo otvoriti vrata našeg srca da u njega uđe? Želim snažno ovo istaknuti: ne bojmo se prijeći preko praga vrata vjere u Isusa, pustiti mu da sve više ulazi u naš život, izaći iz svojih sebičnosti, svojih zatvorenosti, svojih ravnodušnosti prema drugima. Jer Isus prosvjetljuje naš život jednim svjetlom koje nikada ne gasne. On nije vatromet, nije bljesak! Ne, on je mirna svjetlost koja traje zauvijek i daje nam mir. Takva je svjetlost što je susrećemo ako uđemo kroz Isusova vrata.

Isusova vrata su uska vrata, ne zato jer je tu soba za mučenje. Ne, nipošto ne zbog toga! Već zato jer se od nas traži da otvorimo svoje srce njemu, da se priznamo grešnicima, potrebitima njegova spasenja, njegova oproštenja, njegove ljubavi, da imamo u sebi poniznosti da prihvatimo njegovo milosrđe i pustimo da nas on obnovi. Isus nam u Evanđelju kaže da biti kršćanin ne znači imati neku "oznaku". Ja vas pitam: jeste li vi kršćani s etiketom ili pravi kršćani? Neka svatko odgovori u sebi! Ne budimo nikada etikete, već istinski kršćani, u srcu. Biti kršćani znači živjeti i svjedočiti vjeru u molitvi, u djelima ljubavi, u promicanju pravednosti, u činjenju dobra. Kroz uska vrata koja su Krist mora proći čitav naš život.

Djevicu Mariji, Vrata nebeska, molimo da nam pomogne prijeći preko praga vrata vjere, pustiti da njezin Sin preobrazi naš život kao što je preobrazio njezin da svima donese radost evanđelja.

Apel za Siriju
S velikom boli i zabrinutošću nastavljam pratiti stanje u Siriji. Porast nasilja u tom bratoubilačkom ratu, sa sve većim pokoljima i okrutnostima, koje smo svi imali priliku vidjeti također posljednjih dana u strašnim slikama, potaknulo me da još jednom podignem glas da se zaustavi buka oružja. Sukob ne nudi perspektivu nade za rješavanje problema, već sposobnost susreta i dijaloga.

Iz dubine svog srca želim iskazati svoju blizinu molitvom i solidarnošću svim žrtvama toga sukoba, svima onima koji trpe, osobito djeci, i pozvati da se nada mira nikada ne ugasi. Apeliram na međunarodnu zajednicu da pokaže veću osjetljivost za tu tragičnu situaciju i svesrdno se zauzme da pomogne ljubljenom sirijskom narodu da pronađe rješenje za rat koji sije razaranje i smrt.

Svi zajedno, molimo, svi zajedno molimo Gospu, Kraljicu mira: Marijo, Kraljice mira, moli za nas: Svi: Marijo, Kraljice mira, moli za nas.


Nakon Angelusa
Od srca pozdravljam sve prisutne hodočasnike: obitelji, brojne skupine i Udrugu Albergoni. Posebno pozdravljam Sestre učiteljice svete Doroteje, mlade iz Verone, Siracuse, Navea, Modie i Trenta; krizmanike iz Angarana i Val Lione; bogoslove i svećenike s Pontifical North American College; radnike iz Cunea i hodočasnike iz Verrue Po, San Zeno Naviglia, Urago d'Oglie, Varano Borghija i San Paolo de Brasile. Za mnoge ovi dani označavaju završetak ljetnih praznika. Svima želim sretan i revan povratak u uobičajeni svakodnevni život gledajući u budućnost s nadom.

Svima želim ugodnu nedjelju i dobar tjedan! Dobar tek i doviđenja!