Zagrebačka nadbiskupija

Župljani različite dobi okupili su se u utorak, 10. prosinca u župi Bl. Alojzija Stepinca na Trnjanskoj Savici kako bi prisustvovali Kardinalovoj katehezi. Rasprava je potrajala čak do 21 sat.

Potaknuti Kardinalovim riječima da je svako dijete Božji dar čovjeku i da svako dijete ima  povlašteno mjesto u Božjemu srcu te konstatacijom da je u našemu društvu djece sve manje i da ono nije sklono djeci, u raspravi se pokušalo odgovoriti na pitanje postavljeno u današnjoj katehezi: Što učiniti da naše župe budu otvorenije prema djeci?

Iskustvo kateheze u drugim zemljama može poslužiti kao poticaj za traženje rješenja i kod nas. Jedno od takvih rješenja mogle bi biti svojevrsne kateheze istodobno i za roditelje i za djecu, od vrtićke dobi  naviše, gdje bi se u druženju u njima budila vjera i na prikladan ih se način poučavalo u vjeri.

Predlagalo se i da se župa otvori prema mladima i djeci kroz različite kreativne radionice. Bilo je prijedloga i da se na neki način obznane one tvrtke koje  ženama  pri zapošljavanju ne postavljaju ograničenja u rađanju djece  - svojevrstan registar tvrtki koje vole djecu. Predložen je i redovit blagoslov djece, a prvi bi mogao biti već na blagdan Sv. Obitelji. A da bi bilo djece, trebalo bi ohrabriti mlade da sklapaju ženidbu i poticati ih na prokreaciju.

Na drugo pitanje, koje krije svojevrsnu zamku i koje započinje konstatacijom Dijete je Božji dar - i nastavlja se - Postoji li pravo na dijete? - nakon  poduže rasprave o značenju postavljenog pitanja i različitih odgovora došlo se do toga da dijete jest Božji  dar, ali  dijete nije stvar. Pravo se može imati na stvari, odnose…, npr.: pravo na život, pravo na rad, pravo na dom, na mirovinu i drugo. Budući da dijete nije ni stvar ni odnos, na njega se ne može imati pravo. Na njega nema pravo ni majka, ni otac,  ni društvo, nego to dijete, koje je plod ljubavi, to dijete ima  svoja prava: da odrasta u ljubavi uz majku i oca.  Da i ono njih ljubi i odrastajući poštuje.

Djecu koju je Bog pozvao u život treba sa zahvalnošću primati, odgajati i na prikladan način od malena poučavati u vjeri. Tada neće biti ni krize podmlatka, a ni krize vjere.